DA JE DOISTA moguće umrijeti od tuge, dokazuje smrt osječkih supružnika, 79-godišnje Julijane i sedam godina starijeg Franje Majera, koji su nakon 60 godina zajedničkog života preminuli istog dana prošlog tjedna, u razmaku od nešto više od sat vremena.

Franjo je preminuo u 8:15 ujutro, a Julijana u 9:30, na istom mjestu - u Kliničkom bolničkom centru Osijek.

"Izgleda da je njihova ljubav bila jača od smrti", rekao je za Glas Slavonije njihov sin Zvonko, dodavši da se njegovi roditelji nisu razdvajali.

Zajedno su kao djeca radili na polju, gdje su se i upoznali, a kad su se uputili na rad u Njemačku, zajedno su radili. Zajedno su radili i u Iraku, a potom se vratili u rodni Osijek.

Iako je pretkraj života bio dementan, Franjo je prije godinu dana Julijanu zaprosio drugi put.

U braku su dobili dva sina, Zvonka i Zdravka.

"Radili su oboje i u građevinskoj tvrtki Vranica, a nakon što su otišli u mirovinu, uvijek su bili zajedno. Ovo što se dogodilo ostavilo je golemu tugu u našoj obitelji, ali istovremeno je i potvrda da doista nisu mogli jedno bez drugoga", ispričao je Zvonko.

Spletom okolnosti bili su smješteni u dva različita doma za starije osobe, ona u osječkom domu Sunce, a Franjo u domu Kanisek u Ernestinovu.

"Bili su razdvojeni dvadesetak dana, no sudbina je htjela da se majka vratila u bolnicu. Za njom je pod velikom temperaturom ondje prebačen i otac koji je prvi i preminuo. Kad smo došli pred Klinički zavod za patologiju i sudsku medicinu, liječnik nam je javio da je preminula i majka", rekao je Zvonko.