OVOG vikenda počelo je ljetno računanje vremena, koje će trajati sve do 29. listopada. Vrijeme se tako u noći sa subote na nedjelju s dva sata pomaknulo na tri sata ujutro. U suradnji s Yugopapirom donosimo tekst iz ožujka 1983. godine, kada je u bivšoj Jugoslaviji uvedeno ljetno računanje vremena.

Ožujak 1983: 27. ožujka u 2 sata ujutro na svim satovima u Jugoslaviji kazaljke će biti pomaknute na 3 i tako ćemo se, poslije trinaest godina kolebanja, rasprava, potezanja argumenata "za" i "protiv" priključiti onim europskim zemljama koje odavno imaju ljetno i zimsko vrijeme. "Ukradeni" sat vratit će se na svoje mesto 25. rujna u trećem jutarnjem satu.

Što se ovim pomicanjem vremena dobiva?

Prije svega - duži dan. Pomicanje sata u biti znači pomicanje aktivnosti u svijetli dio dana - obdanicu. Pomicanjem se dan praktički produžava. Na taj način, očekuje se, ostvarit će se znatna ušteda energije. S druge strane, željeznica, avio i ostali međunarodni prijevoznici neće morati praviti dva reda vožnje, jedan po našoj, a drugi po europskoj satnici, što nije bilo ni jednostavno ni jeftino.

Međutim, ovih dana čule su se mnoge sumnje u pozitivne efekte ovakvog poteza. S raznih strana izražena je i bojazan da će pomicanje vremena izazvati brojne probleme.

"Pomicanje kazaljki na satovima nije čisto tehničko pitanje i to ne bi trebalo tako shvatiti", rečeno je na razgovoru predstavnika mnogih kolektiva i ustanova iz svih republika i pokrajina u Saveznoj konferenciji SSRNJ. Objašnjeno je tom prilikom da će ovo pomicanje tražiti i pomicanje radnog vremena u mnogim kolektivima, točnije rad u obdanici (od izlaska do zalaska sunca), što se ne može učiniti preko noći. Iskrsnut će, upozoreno je, mnogi ekonomski, sociološki, pa i psihološki problemi...

Problemi (ne) postoje

Još ranije, dok je Zakon o računanju vremena bio u pripremi, isticalo se da OOUR-i ne bi trebalo mijenjati radno vrijeme, upravo zbog toga da ne bi došlo do kaosa u usklađivanju satnice proizvodnih RO i pratećih društvenih djelatnosti. Sada Sindikat Jugoslavije predlaže pomicanje vremena samo u proizvodnim organizacijama. To ustvari znači da oni koji su dosad radili od šest sati i dalje ustaju u isto vrijeme jer 7 sati za njih bi i dalje praktički ostalo 6 sati.

"Ako se tako ne postupi, doći će do pomutnje, naročito u onim RO u kojima se radi u dvije i tri smjene. Iskrsnut će problemi s prijevozom tih radnika, problemi roditelja koji vode mališane u jaslice i vrtić i razni drugi", rečeno je na jednom od sastanaka.

"Organizacijski ne može biti ozbiljnijih problema u gradskom prometu", rekao je ovih dana Aleksandar Jakovjević, direktor Gradskog prometa u Beogradu. "I dalje ćemo operirati sa satnicama, smjenama, šihtama i špicevima u okviru ova naša 24 sata."

"Spokojno očekujemo pomicanje kazaljki jer se nadamo da će vremenski odnosi ostati netaknuti", izjavio je Budimir Jovanović, direktor "Lastinog" prigradskog prometa u Beogradu. "Nevolja će možda biti s prilagođavanjem organizma vozača i drugih na ključnim prometnim zadacima ako naprimjer rano ustaju, a kasno legnu. To trebaju ispitati stručnjaci. Nama ostaje da održimo red vožnje kakav imamo jer će cifre ostati nepromijenjene."

Osim ova dva kolektiva u kojima se koliko-toliko razmišljalo o mogućim posljedicama, u ostalim RO u SR Srbiji nije gotovo ništa učinjeno da se predstojeća promjena u vremenu spremno dočeka. Svi se ponašaju kao da očekuju savjete "sa strane".

"Nikakve pripreme u organizacijama udruženog rada, koliko znamo, nisu u Srbiji obavljene", priopćili su predstavnici Privredne komore Srbije.

Slovenci na vrijeme

Ista situacija je manje-više i u ostalim republikama i pokrajinama, osim Slovenije, naravno. Slovenci su, naime, pripremili Nacrt društvenog dogovora koji bi trebao osigurati da radno vrijeme u svim kolektivima počinje jedan sat kasnije, što bi značilo da, osim mehaničkog pomicanja na satovima, sve ostalo ostaje nepromijenjeno.

Argumenti za ovaj prijedlog jesu: u situaciji kada smo i inače zemlja s ranim početkom prve radne smjene, pomicanje satova za sat unaprijed značilo bi radno vrijeme izvan onih sati u kojima je čovjek upravo najsposobniji raditi.

Ranoranioci bi, moglo bi se zaključiti iz ovoga, na poslu više drijemali nego radili. U RO s dvije smjene radno vrijeme druge završavalo bi u 23 sata umjesto u 22. Tu bi se javili problemi plaćanja jednog, prekovremenog noćnog sata muškarcima, za žene u drugoj smjeni bila bi potrebna posebna dozvola za sat noćnog rada, a za mlađe od 18 godina u tom satu je zabranjen rad.

Slovenci su održali i javnu raspravu o ovom Nacrtu i tako se pripremili za promjenu vremena.

Iz BiH stiže vijest da Republički komitet za rad i zapošljavanje smatra da bi u onim radnim organizacijama i zajednicama kod kojih je utvrđen početak radnog vremena u šest sati ili ranije trebalo utvrditi nešto kasniji početak radnog vremena, poslije prelaska na novo radno vrijeme u tijeku obdanice.

Posebno bi trebalo da se radno vrijeme u oblasti prometa, predškolskog obrazovanja i u drugim organizacijama i organima koji pružaju neposredne usluge radnim ljudima i građanima prilagodi početku novog radnog vremena. Izvršno vijeće BiH donijelo je i odluku prema kojoj radno vrijeme za republičke organe uprave u tijeku cijele godine, od 28. ožujka, počinje u osam sati.

Ostali, kao što smo rekli, dosad se nisu javili. Očigledno je da za "hvatanje koraka" s Europom nismo dovoljno pripremljeni.

Dileme su brojne usprkos Zakonu. Kako drukčije objasniti da još ne znamo sinkronizirano novo radno vrijeme velikih sistema - pošta, željeznice, općinskih službi, obrazovnih ustanova i drugih.

Kao i u mnogim ranijim sličnim prilikama, pričekat ćemo da vidimo kako će se ova promjena vremena odraziti u raznim oblastima privrede i izvanprivrednih djelatnosti, pa ćemo se već prema potrebi "prestrojavati u hodu".

Napisao: M. Janković (RTV revija, 1983.)