Kao dijete tri godine bio je zatočen u logorima, jedan zvuk nikad nije zaboravio

Kao dijete tri godine bio je zatočen u logorima, jedan zvuk nikad nije zaboravio
Screenshot: YouTube

BRANKO LUSTIG jutros je preminuo u 88. godini.

Najpoznatiji hrvatski producent i dvostruki oskarovac za filmove "Schindlerova lista" i "Gladijator" zbog židovskog podrijetla kao dijete tri je godine proveo u dva zloglasna koncentracijska logora, Auschwitzu i Bergen-Belsenu, no unatoč strahotama koje je preživio, oprost je za njega bio jedina opcija jer je shvatio da ne može živjeti u mržnji.

Većina članova njegove obitelji je nestala u koncentracijskim logorima širom Europe, uključujući njegovu baku koja je ubijena u plinskoj komori i oca koji je ubijen u Čakovcu. Njegovo iskustvo iz logora ugrađeno je u film "Schindlerova lista", a The Hollywood Reporter 2015. godine uvrstio ga je na listu posljednjih 11 ljudi iz Hollywooda koji su preživjeli koncentracijske logore.

Lustig je imao 12 godina kad je oslobođen njegov logor i do kraja života nije zaboravio zvuk gajdi britanske vojske. "Mislio sam da sam napokon umro i da je to anđeoska glazba iz raja", prisjećao se. Kad se ponovo susreo s majkom, jednom od rijetkih članova njegove obitelji koja je preživjela holokaust, to je nazvao čudom. 

Pred kraj života sve češće je isticao kako je oprost u konačnici jedina opcija za one koji su preživjeli logore. Godine 2014. pred publikom u Berlinu na premijeri dokumentarnog filma "Night Will Fall" o okolnostima oko oslobađanja koncentracijskih logora rekao je kako "ne možemo živjeti život u mržnji".

Lustig je publici objašnjavao kako je nakon oslobađanja na kraju rata odlučio da je oprost jedini put. "Kad sam izašao iz logora prije 70 godina, odlučio sam ne mrziti ljude za ono što su napravili", rekao je. "Kako mogu živjeti i svaku večer prije spavanja razmišljati o nekome i mrziti ga?"

"Nikad ne bih smio zaboraviti što se dogodilo i nikad ne bih smio dopustiti da se ovo ponovi dok sam živ... ali kako mogu mrziti te ljude?" dodao je.

"Sjećam se riječi: Recite svijetu kako smo živjeli i kako smo umrli", rekao je u jednom kasnijem intervjuu te dodao kako je to shvatio kao svoj zadatak u životu. Ta ga je zadaća dovela 1988. godine u SAD, gdje je uskoro u Los Angelesu upoznao Stevena Spielberga.

Ispričao mu je svoju priču, a on mu je, kaže, poljubio broj (tetovaža na ruci iz koncentracijskog kampa) na ruci i rekao: "Ti ćeš biti moj producent." "On je čovjek koji mi je dao mogućnost da ispunim svoju svrhu", rekao je Lustig, a u kasnijim intervjuima priznao je kako je u SAD-u imao puno poznanika, ali mu je Spielberg bio jedini pravi prijatelj.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara