DANAS nešto prije 7 sati preminuo je Krunoslav Kićo Slabinac, a od jutra se mnogi prijatelji, kolege i fanovi od njega opraštaju na društvenim mrežama. Tužnim povodom smrti legende donosimo tekst o Kići Slabincu iz 1970. godine.

Studeni 1970: Propjevao je u svom rodnom Osijeku još kao dječak i, umjesto Krunoslav i Kruno, htio je da bude - Kićo! Ne krije da su mu osobe nježnijeg spola slabost i nikad se ne pokušava opirati njihovim dražima.

Sve pjesme koje su mu donijele uspeh (Plavuša, Vjenčanja neće biti, Jednom u životu, U dugim noćima, Cvijet čežnje, Više nećeš biti moja, Ne pitaj s kim ni zašto) govore o ljubavi i stoga nije čudo što je i kršni i markantni Kićo jedan od onih "tigrova mikrofona" pred kojima žene ne mogu ostati hladne.

Kao dječak, Krunoslav Slabinac Kićo nije imao nekih drugih želja osim da postane pjevač i da - pjeva. Dok su njegovi vršnjaci maštali o skalpelima i avionima, Kićo je trčao da pjeva gdje god se - pjevalo.

U početku su to bili dječji zborovi. Zatim poznati osječki vokalno instrumentalni sastav Dinamiti. U njemu je Kićo kao pjevač bio glavni dinamit i na kraju, vrtoglava i značajna karijera zvijezde mikrofona.

U prvim danima (i dugim noćima) ambicioznom momku iz Osijeka, koji se poslije odluke da napusti rodni grad preselio u Zagreb, nije sve išlo glatko. Međutim, Dinamiti su u tom trenutku doživljavali neminovnu krizu, a Kićo je morao od nečega živjeti. U Zagrebu je naišao na teškoće: pjevača je bilo dovoljno i nitko nije imao ni želje ni vremena da sudbinu jednog nesumnjivog talenta uzme u svoje ruke.

Sreću mu je donijela - plavuša!

Neki prijatelji, među kojima pjesnik Zvonimir Golob i Arsen Dedić, pokušali su nagovoriti šefa Emovaca Ivicu Krajača da umjesto Mira Ungara, koji je tada napustio kvartet, angažira Slabinca.

Krajač u tom trenutku nije imao dobar nos i možda bi se gorko pokajao zbog svog tadašnjeg brzopletog zaključka da je Kićo "suviše nepoznat i suviše rizičan" da nešto kasnije kao zamjenu nije našao talentiranog i grlatog Sašu Sabljića.

Međutim, snaga koja će Slabincu kasnije omogućiti glasovne egzibicije od kojih podrhtavaju kristalni lusteri, pojavila se tada u obliku želje da nekako uspije. Njegovih pet minuta počelo je onog sretnog časa kad je (u dugim noćima) napisao Plavušu i otpjevao je tako proživljeno da je svaka značajnija muzička smotra bez njega postala nezamisliva.

Poslije toga, Kićo je nezadrživo krenuo ka vrhu. Svaka nova interpretacija značila je korak dalje; od prilike do prilike postajao je sve bolji; bio je to najočigledniji napredak i uspon koji je zabilježen u našoj zabavnoj muzici. Ako i nije pokupio nagrade na svim festivalima na kojima je sudjelovao, sve pjesme koje je pjevao postale su hitovi na top listama časopisa i radio stanica.

I dok su još prošle godine u Opatiji o njemu govorili više kao o bliskom prijatelju Gabi Novak, ove godine je na istom festivalu odnio svoju najuvjerljiviju i najzaslužniju pobjedu. Jer istog trenutka kad je Kićo onako sugestivno doviknuo publici "Više nećeš biti moja", svima je bilo jasno da šampion Opatije 70 može biti samo on.

Mada ga mnogi pokušavaju strpati u klub imitatora Toma Jonesa (zbog čega je Kićo na Toma jako alergičan), nitko mu ne može osporiti talent i kvalitetu.

- Ne volim kad mi neko kaže da sam "sin Toma Jonesa" - kaže Kićo. - Pokušavam stvoriti neki svoj stil i mislim da u tome uspijevam. Imao sam mnogo teških trenutaka (u dugim noćima), tako da sada istinski mogu svim bićem uživati u uspjehu koji je za mene kao dodir žene.

Kad je riječ o ženama, logično je da Kićo voli - plavuše! Osim plavuša, dopadaju mu se pjevačica Dusty Springfield (također plavuša), Paul Newman, Elizabeth Taylor i Jerry Lewis.

Najslađe se smije filmovima s Tomom i Jerryjem, a najradije gleda TV dnevnik.

Bez obzira na to što mora da pazi na liniju, "slab je i neotporan" kad se nađe pred bogatom trpezom.

- Najsretniji sam kad se nađem pored žene koja me razumije - kaže pjevač. - Međutim, takvih je malo. Ne mogu se pohvaliti ni velikim brojem pravih prijatelja i zato zavidim svima koji su u bilo kojoj vrsti prijateljstva našli smisao života. Često se viđam s Gabi Novak baš zato što me može shvatiti i na onaj svoj fini i tihi način smiri bjesove koji me povremeno spopadaju. Ima trenutaka kada mi se čini da bi brak bio dobra oaza u životu kakvim živim, a onda se uplašim za svoju slobodu i - povlačim se.

Uspjeh kao dodir žene

Crn, sa svijetlim očima, ne naročito visok, ali korpulentan, uvijek u pokretu, koleričan, u trenucima ljutnje čak i neprijatan, ćudljiv, ali s točno određenim ciljevima pred sobom; plahovit i naprasit, ali s jednim šarmom čije čiji učinak neutralizira sve "gafove", Kićo Slabinac je u ovom trenutku "jedan s vrha" i zato zanimljiv iz svih mogućih aspekata.

- Ne ponašam se kao zvijezda pa je razumljivo što sam ogorčen kada mi pripišu postupke koji su mi inače strani i koje sam, možda, mogao načiniti samo ako sam bio malo veseliji. Ipak, zašto mi ljudi sve odmah uzimaju za zlo, kada i ja moram imati neke svoje ventile, mogućnost da dam sebi oduška poslije potpune koncentracije koju postižem pred mikrofonom?

Višestruko neukrotiv

Osim što ne može ukrotiti svoju prirodu, Kićo slične probleme ima i s kosom. Bujni uvojci nerviraju ga naročito jutrima, kad obavezno započinje "operacija kosa": kvašenje glave, ravnanje loknica i sušenje fenom!

Poslije obavezne čaše mlijeka, slijedi "operacija oblačenje".

O Kićinoj eleganciji brine se zagrebački modni kreator Rikard Gumzej čijoj maštovitosti pjevač dodaje znatan stupanj vlastite modne smjelosti.

Kada je i to obavljeno, počinje svakodnevna tura: radio, Jugoton, kontakti.

U posljednje vrijeme obaveze su sve veće, a termini sve ispunjeniji: pored prisutnosti na svim domaćim muzičkim dogodovštinama, Slabinac postaje sve popularniji i u Sovjetskom Savezu. Tamo je već stekao krug publike koja s nestrpljenjem čeka svaki njegov novi dolazak.

Kićo je jedan od rijetkih pjevača koji nemaju automobil.

- Maštam o nekom Porscheu, ali za sada se još nisam odlučio sjesti za volan - kaže pjevač. - Mnogo više od ta četiri kotača koja su u naše vrijeme postala zaraza, očaravaju me sunce, boks, Clay, ciklame, Edgar Allan Poe, Dugo toplo ljeto, gluma, gitara. Da, i žene i novac. Zar vas to čudi?

Tekst: V.M. (Eva i Adam, 1970.)