TKO JE NAJVEĆI bauk radikalnih desničara i teoretičara zavjera? Naravno, George Soros! Njega okrivljuju za sve - pa i za "izdaju" Mikea Pencea, pobjedu Tomislava Tomaševića i, dakako, "plandemiju covida-19".

Nedavno je na tu temu objavljena knjiga Koliko je moćan Soros: George Soros i borba za otvoreno društvo Emily Tamkin. Kao što naslov i govori, nije riječ o klasičnoj biografiji koja se bavi (i) privatnim životom Sorosa, nego o analizi stvarnog (i navodnog) utjecaja koji moćni milijarder ima na svijet.

Soroseva životna filozofija

Knjiga se na početku dotiče korijena Sorosove životne filozofije. Kao dijete mađarskih Židova, iz prve ruke je iskusio diskriminaciju pa je obitelj židovsko prezime Schwartz promijenilo u mađarsko Soros. To im nije previše pomoglo, umalo su postali žrtve Holokausta, no obitelj je spasio poduzetni otac koji im je nabavio kršćanske dokumente. Tako je maleni Soros shvatio najvažniju lekciju: treba se čuvati autoritarnih vlasti koje potiču etničke i vjerske podjele te traže vanjske i unutarnje neprijatelje, te se uzdati u moć privatne inicijative.

Kasnije je Mađarskom zavladao komunizam pa je Soros emigrirao u Veliku Britaniju, gdje je upisao uglednu London School of Economics, a mentor mu je bio Karl Popper. Legendarni filozof je svojom knjigom Otvoreno društvo  i njegovi neprijatelji nadahnuo Sorosa na aktivizam pa je i svoju buduću zakladu nazvao Otvoreno društvo. Neprijatelje nije trebao imenovati - pojavit će se sami.

Soros je svoje bogatstvo zaradio kao špekulant i to je njegova najspornija aktivnost. Oborio je tečaj britanske funte i tajlandskog bahta - a zatim je tako zarađen novac uložio u društveni aktivizam. Ironija je da je sve učinjeno u okvirima zakona pa kad Soros kritizira neregulirani kapitalizam i svemoć tržišta to čini tako da i na vlastitom primjeru pokazuje što mogu financijski špekulanti. Trajno je pitanje je li Sorosova filantropija samo umirivanje grižnje savjesti ili iskrena želja za promjenama.

Soroseva zaklada se isprva bavila Južnom Afrikom i komunističkim zemljama, potpomagala je poljsku Solidarnost i mađarskog aktivista Viktora Orbana. U posebnom poglavlju knjige opisana je i Soroseva djelatnost u Bosni i Hercegovini, gdje je napravio "humanitarnu iznimku" i financirao humanitarne djelatnosti, kojima se inače ne bavi, pa je čak zaslužan i za financiranje i osnivanje Međunarodnog kaznenog suda u Haagu. 

U Baltimoreu, gradu koji je jako dobro opisala serija Žica, Soros je financirao reformu kaznenopravnog sustava i zalagao se za tretman narkomanije kao medicinskog fenomena, boreći se protiv represivnog tretmana narkomana koji uništava afroameričku zajednicu. Aktivnost u SAD-u Soros je nastavio financirajući kampanju protiv reizbora Georgea W. Busha, čime je postao zakleti neprijatelj američke desnice, što se nastavilo i u vrijeme Trumpove vlasti. S druge strane, angažman na demokratskim promjenama u Gruziji učinio ga je neprijateljem Putina koji se osjetio ugroženim i pokrenuo mjere protiv Sorosa i njegove zaklade.

Tako se i u njegovoj rodnoj Mađarskoj zahuktala kampanja protiv Sorosa jer je Viktor Orban odlučio kreirati neprijatelja kako bi se opet vratio na vlast. Kao i ostali autoritarni lideri, odlučio je uništiti sve koji mu stoje na putu prema apsolutnoj vlasti i pri tom se u izbornoj kampanji oslonio na antisemitske motive, najavivši da se bori protiv "skrivenog, prepredenog, podlog špekulanta s novcem koji nema svoju domovinu, ali smatra da posjeduje cijeli svijet". 

Glavna zamjerka knjizi? Ne odgovara na pitanje iz naslova

Ukratko, filantrop koji je financirao civilno društvo i demokratske promjene u komunističkim zemljama postao je neprijatelj svih nacionalističkih režima koji su kasnije osvajali vlast i tražili neprijatelje. U vrijeme globalizacije i ekonomske krize glavni neprijatelji postali su globalisti i špekulanti, a iza tog opisa krio se i tradicionalni neprijatelj desnice, "vječni židov" koji u antisemitskim mitovima samo rovari i spletkari da bi uništio nacije i tradicionalne vrijednosti. Sorosevo plaćanje odvjetnika tražiteljima azila i zalaganje za reformu imigracije poslužili su i kao opravdanje da ga se okrivi za migrantsku krizu, iako je Soros bio glavni protivnik američkih intervencija koje su i pokrenule prve valove migranata. 

Glavna zamjerka knjizi je da možda ne odgovara dovoljno precizno na pitanje iz naslova. Iako je iz knjige vidljivo da je većina Sorosevih aktivnosti išla na financiranje humanitarnih aktivnosti, civilnog društva, kulture i znanosti, bilo bi zanimljivo vidjeti koliko je točno sredstava otišlo na kontroverzno političko lobiranje. Činjenica je da lobiranje protiv Georgea W. Busha na američkim predsjedničkim izborima nije uspjelo, baš kao i da pomoć neovisnim medijima teško može uspjeti kada autoritarni lideri poput Orbana ili Putina donesu zakone koji ograničavaju slobodu medija. S druge strane, Soros je uspješno financirao Solidarnost ili oporbeni pokret u Srbiji, no do rušenja komunizma u Poljskoj i Slobodana Miloševića u Srbiji bi ionako došlo jer je već bilo vrijeme za promjene.

Tako da je odgovor na pitanje koliko je moćan George Soros jednostavan: moćan je kao čovjek koji može uložiti 32 milijarde dolara za svoje ciljeve, ali manje moćan nego što to govore mitovi o njemu!