Koliko puta je Isus, gledajući nas, požalio što nije pobačen?

Koliko puta je Isus, gledajući nas, požalio što nije pobačen?
Foto: Patrik Macek/PIXSELL, Luka Šangulin/Index

KONSTITUIRAJUĆA sjednica sabora ovog puta nam je pružila dosta zabave, ali i tjeskobe, koja nam s obzirom na situaciju zaista nije potrebna. Karolina Vidović Krišto namjerila se na mjesto predsjednice Odbora za obitelj, mlade i sport i tako najavila da će se, ako dođe na tu funkciju, čuti oni koji su preživjeli pobačaj zbog čega će hrvatska nacija htjeti tražiti zabranu istog.

Ušokirani dio iste te nacije krenuo je bjesomučno tražiti objašnjenje po Facebooku kako je moguće preživjeti vlastiti pobačaj. Neki su se pak odlučili prepoznati u ovoj ulozi i progovoriti o iskustvu pobačaja koji nisu doživjeli te zašto žale što nisu.

U želji da nikad ne dočekamo dan kada će žene u Hrvatskoj zbog zabrane pobačaja biti prisiljene na ilegalno kopanje po maternici vješalicom, javno se deklariram kao preživjeli pobačaj koji žali što se rodio. 

Da su me bar iz rodilišta direktno poslali na Filozofski fakultet Štulhoferu u ruke

Moja je majka u "mračno" doba jugoslavenskog komunizma imala pravo na pobačaj i tada ga nitko nije ni dovodio u pitanje, no eto, kao i mnoge druge je valjda pomislila da će imanje djece pomoći neke stvari staviti na svoje mjesto. Budimo realni, to je dio epske narodne predaje prema kojoj djeca imaju nevjerojatnu moć da poprave sve pa čak i brak koji se najvjerojatnije nikad nije trebao ni dogoditi. Taj mit najčešće završi tako što se dijete osjeća krivo što je živo i što je svojim životom unesrećilo jadne roditelje, koji bi da nije njega navodno briljirali na svakom mogućem planu. No, eto, nisu jer su se odrekli svega zbog tebe pa sad ti s takvim opterećenjem izvoli odrasti u psihički zdravu osobu… 

I tako se rodio hipersenzibilni plavokosi "anđeo" klempavih ušiju, vječno namrgođene face kojemu je djetinjstvo najveća trauma koju je ikada doživio. Da sam se barem kojim slučajem mogla odmah roditi s 18 godina pa da me iz rodilišta direktno pošalju na Filozofski fakultet Štulhoferu u ruke. E taj Štulhofer trn je u peti Karoline Vidović Krišto, a to detaljno možete iščitati na Wikipediji u njezinoj biografiji, od koje mi se od jeze nekoliko puta prevrnuo želudac i maternica. Tamo među ostalim piše: "Tzv. spolni odgoj u Hrvatskoj temeljen je na pedofiliji i učenju Alfreda Kinseya, a glavni mu je autor Aleksandar Štulhofer, bivši stipendist i suradnik Instituta Kinsey. Usto, Aleksandar Štulhofer surađivao je s deklariranim pedofilima." U istom tekstu stoji i: "Šira javnost za Karolinu Vidović Krišto saznala je najviše 29. prosinca 2012. godine, kada je kao istraživačka novinarka u svojoj autorskoj emisiji Slika Hrvatske skrenula pozornost na stvarnu pozadinu nametnutog tzv. spolnog odgoja u školama i vrtićima. U epizodi naslovljenoj "Pedofilija kao temelj spolnog odgoja?" prikazala je, među ostalim, isječak iz filma Tima Tatea o američkom seksologu Alfredu Kinseyu koji je plaćao i poticao pedofile da seksualno zlostavljaju dojenčad i djecu. Dječje vrištanje, plač i padanje u nesvijest Kinsey je uzeo kao dokaz da su djeca seksualna bića od rođenja. Rezultate tog, kako ga (Institut) Kinsey naziva, 'istraživanja' objavio je u svojoj knjizi."

Osjećala sam se kao Harry Potter kad konačno stigne u Hogwarts

Ako se pitate kako je moguće da ovaj uznemirujući sadržaj, koji priznatog američkog znanstvenika i oca seksologije proziva pedofilom, uopće postoji na Wikipediji, to je znak da ste još uvijek poprilično zdrava i normalna osoba sa sposobnošću kritičnog mišljenja. Upravo to kritičko mišljenje je ono što se njeguje na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta, na kojem radi profesor Štulhofer.

Došavši studirati na taj odsjek, osjećala sam se kao Harry Potter kad konačno stigne u Hogwarts. To vam je nešto kao specijalna škola za nadarenu djecu, samo što se u ovoj brusi talent i vještina da se kritičkim promišljanjem traži istina o društvu i bez straha je se jasno izrekne. Baš kao i Potterova škola za magiju, i ova je vrlo opasna i uvijek u opasnosti. Osim na sociologiji, sličan pristup se njeguje i na nekim drugim odsjecima Filozofskog fakulteta oko kojeg je baš kao i oko Hogwartsa vječno nekakva tarapana. Kritičko mišljenje i njegovo jasno iznošenje iznimno su opasna stvar za sve one na pozicijama moći i baš zato je bitka za Filozofski uvijek i bila borba za slobodu, istinu i pravednost.

Sve nas je proglasila maltene idiotima

"Po mom iskustvu se ideologijom ne bave ljudi koji su inteligentni i koji se bave činjenicama, a takvi su ljudi i u vjeri - kada vjerujete u Boga, ideologija vas ne zanima", rekla je Karolina Vidović Krišto i tako pljunula na pola Filozofskog fakulteta i sve nas koji smo se tamo školovali proglasila maltene idiotima.

To me automatski podsjetilo na srećom neuspjeli pokušaj integracije Filozofskog fakulteta s Katoličkim bogoslovnim. Logikom KVK, prvo bi vjerojatno ugasili Odsjek za sociologiju koji se među ostalim bavi i kritičkim promišljanjem različitih ideologija. Ideja je valjda da se trebamo prikloniti vjerskoj dogmi kako bi ideologija koju KVK propagira postala neupitna.

Ovakvo poimanje vjere, čini se, podrazumijeva zabranu svakog propitivanja pa bi se vjerojatno smatralo bogohulnim zapitati se koliko puta je Isus, gledajući nas kako već dvije tisuće godina izvrćemo njegov nauk, požalio što je preživio pobačaj.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara