NA PRVI pogled tek nešto više od ljudske mrvice, Robert Carlyle je pravi Bob Rock među glumcima kada govorimo o fizičkim predispozicijama. Enormna silina udara na ekran prilikom svake njegove pojave potpuno baca u pozadinu njegovih 45 kila s krevetom i jastučnicama, a izgled mu čak daje dodatnu slikovitost za likove koje igra.

Sve je to dosta lakše kada si epizodist po zanatu, međutim, ovaj dobri momak s glasgowskog asfalta (i navijač Rangersa, dakle ne Sheffielda kao u Full Montyju) je čak više materijal za prvo ime na špici, a otprilike je to i bio sličan broj puta koliko i drugo, treće, sedmo ime.

Teško djetinjstvo

Klasika od životne priče, dakle, teško djetinjstvo, majka ga je napustila sa svega četiri godine i više je nikad nije vidio, napustio je školu sa 16, radio kao mesar sa 17, kasnije se doškolovao u noćnim satima pa postao i dio Kraljevske škotske akademije.

Prva filmska uloga i odmah u glavu - u pitanju je danas pomalo arhivirani Riff-Raff gdje je kao bivši zatvorenik pokazao da je od najvišeg kalibra. U to vrijeme gostovao je i u čuvenom Crackeru. Ono što je uslijedilo su godine i filmovi kada su svi zapamtili njegovo ime, a i poneko ime njegovih likova, ponajbolje Begbieja iz Boyleovog Trainspottinga.

Begbie je bio najluđa ličnost u galeriji ludih momaka i djevojaka koje je taj film donio i koji su izbacili na mainstream mapu jedan potpuno novi pristup filmovima o odrastanju u britanskoj kinematografiji. Begbie je car, ali ga više ne volite nego volite, no s narednim uspjehom je za Carlylea stigla samo ljubav.

Kako i ne bi. Gologuzi The Full Monty, pored toga što je mnogima favorit među njegovim izvedbama i naslovima, također ga predstavlja u sasvim novom svjetlu u odnosu na Trainspotting. Tu je dobio središnji lik koji to po svim mjerilima zaslužuje biti.

Duhovit da, maksimalno, ali također sa srcem većim od svih ostalih organa zajedno. Pored grohota je toliko empatije i topline izazvao u isto vrijeme u 90-ak minuta ove izvanvremenske komedije da je sramota što nije bar nominiran za Oscara kad je već sam film zaradio silne nominacije (trebalo je i Toma Wilkinsona nagraditi), no što učiniti...

Žilav "mali"

Poslije striptiza nema kajanja te mu najširi pojam slave nije izmakao. Igrao je bivšeg KGB-ovca u Svijet nije dovoljan, s L. Jacksonom u tandemu razbijao u 51. državi, tu su i Anđelin pepeo, T2, mini-serija Human Trafficking, serija Once Upon a Time, kao i jaka izvedba Hitlera u isto televizijskom Usponu i padu zla.

Ipak, malo je pala u drugi plan nakon što je Bruno Ganz godinu dana kasnije odigrao svog Führera u Downfallu. Međutim, Carlyleova je u otprilike sličnoj mjeri vrijedna svog mjesta u povijesti.

Ozbiljan profesionalac, nasljednik "metodske" škole glume, znao je živjeti pod mostom, zaraditi vozačku dozvolu za autobus, gubiti ili dobiti na kilaži, vaditi sebi zube i slično... A zašto? Pa sve u pripremi za razne uloge, zašto bi inače?

Žilav je mali. "Britanska sitna šibica", "britanski Joe Pesci", kako god ga nazvali, nema greške, ali najbolje je imenom i prezimenom jer je svojim radom to zaslužio - Robert Carlyle.