Nacija naoružana do zuba - Hrvati ni u kafić bez pištolja ili noža
U NOVOM izdanju Moje tajne saznajte sve o najnovijoj operaciji naoružavanja islamista u Bosni i Hercegovini. Ova autentična priča pokazuje kako nijedna politička situacija nije toliko beznadna da ne bi mogla postati i očajnija. Otkrijte koju nam je tajnu povjerila visokopozicionirana državna političarka koja je željela ostati anonimna.
Nikad nisam voljela ovu regiju. Ono što se u Sarajevu čulo, u Beogradu se reklo, a u Hrvatskoj kazalo. Mene isključivo zanima istina te sam dugo razmišljala kome da je povjerim dok mi nije sinulo - to mora biti Moja tajna! Po zanimanju sam anonimna i stoga je većina onog što radim često nejasna i meni samoj. Istina oslobađa, no breme kojeg bi se rado oslobodili ponekad treba naprtiti drugima. Dakle, nije tajna da u hrvatskoj vojsci ima dosta neupotrebljivih vojnih zaliha; od ministra obrane do pušaka i bajoneta. Gdje skladištiti toliku sinergiju zarđalih alatki? Mi smo nacija naoružana do zuba i većina Hrvata ni u kafić ne ide bez pištolja ili noža, pa spomenute vojne zalihe nemamo kome prodati ni darovati.
Šta učiniti s tim? - pitala sam se duboko u sebi, vodeći računa da informacija ne iscuri van. Odlučila sam zalihe donirati Centru za socijalnu skrb misleći kako će među posvađanim supružnicima, nervoznim majkama i agresivnim očevima zasigurno biti potražnje. Međutim, velikodušno-nezainteresirani socijalni radnici odbili su moju donaciju rekavši da je potrebnija nezbrinutoj djeci jer na mladima počiva budućnost ove zemlje. Priznajem, bilo mi je krivo što se toga nisam sama sjetila. Naši dječaci se rado igraju rata, a u toj bezazlenoj zabavi često im se i sama pridružim. Prorešetam oporbu, opalim po neistomišljenicima te ubijem svaku logiku koja mi se nađe na putu. Mnogo je hrvatske djece sa specijalnim potrebama(takva sam i sama), a izazvati osmijeh na dječjem licu zveckajući prigodnim oružjem, najveća je (državna)radost. Zašto bih onda, pitam Vas, vojnu opremu nudila inozemnom tržištu? Uostalom, ja sam alergična na strane države. Od Amerike osjećam pritisak na tjemenu, Srbija mi izaziva pojačanu sekreciju i nelagodu, Bosna i Hercegovina me jako svrbi pa se tu češem, nekad i do krvi.
Ne mogu si pomoći. Imam slab imunitet, pa mi svaka(tuđa)himna smeta. Mislim da sam ispravno postupila, i da me pitate bi li sve ponovila, moj odgovor je potvrdan - Naravno da BiH!
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati