IAKO govori o životu autora, ova knjiga nije puka autobiografija, nego je zamišljena i kao mentorska knjiga o osobnom razvoju čija je glavna misao vodilja kako kroz samosvjesnost, kroz objektivno sagledavanje sebe i okoline, doći do uspjeha. Mnogo je priručnika koji govore o uspjehu, i kako ga steći, no rijetke su koje dodiruju život u njegovoj srži. "Neboder života" Zorana Salopeka je istovremeno potresan i nadahnjujući – čitajući jednostavno vjerujete autoru jer je uistinu prošao put od trnja do zvijezda.

Zoran Salopek živio je u običnoj radničkoj obitelji u središtu Zagreba. Majka je radila u administraciji jedne bolnice, a otac bio na rukovodećem položaju. No to se stubokom promijenilo kada je otac iznenada dobio otkaz i nemoćan prihvatiti situaciju odao se piću. Zoran i njegov brat živjeli su zanemareni, bez podrške i na rubu egzistencije, često gladni i naizgled bez ikakve perspektive. Autor opisuje te godine u kojima ga je put vodio više prema, nažalost, često predvidljivo tužnoj životnoj priči nego prema uspjehu. Upravo taj dio knjige koji ne bježi od stvarnosti dodaje priči notu autentičnosti koja nerijetko nedostaje naslovima ovoga tipa.

On u knjizi, uglavnom kronološki, opisuje obiteljski život, društvene i emotivne odnose i školovanje, odnosno obrazovanje, koje se kod njega pokazalo ključnim u buđenju samosvijesti. Autor opisuje svoj proces „čišćenja“, kako ga naziva, koji je sazrio tijekom dugih samotnih šetnji i sastoji se od četiri glavna koraka: osvještavanje problema (priznavanje sebi da imamo problem), prepoznavanje problema (otkrivanje što je zapravo problem), transformacija emocija (iz negativnih u produktivne) i akcija ili djelovanje. Iz ovoga se već da zaključiti da su autoru obje noge čvrsto na zemlji.

Na taj je način autor krenuo promišljati, a zatim i malo-pomalo mijenjati svoj život – opisuje nam sve veću volju za učenjem, putovanjima, preuzimanjem odgovornosti, humanitarnim radom, ali i širenjem vidika i svojih mogućnosti upuštanjem u riskantnije užitke, kao što je igra pokera ili poduzetništvo. Piše o tome kako mu je djevojka jednostavnim savjetom „pokušaj sam razmisliti kako odgovoriti na pitanja“ promijenila cijelo gledanje na fakultet, kako je otišao na studijsku razmjenu u SAD, a potom proputovao gotovo cijeli svijet, o tome kako se upustio u riskantan pothvat otvaranja hostela bez početnog kapitala i kako je pronašao zadovoljstvo u dijeljenju i poboljšavanju svoje okoline.

Danas je Zoran Salopek uspješan poduzetnik, ali prošao je dug put na kojem je ono najvrjednije, smatra on, bilo učenje, razvijanje samosvjesnosti i osobni rast. Knjiga je nastala kao njegova želja da pričajući svoju priču nadahne i pomogne drugima da se i sami ohrabre na introspekciju i promjene.

Rijetko je koja knjiga domaćeg autora ostavila na nas ovako snažan dojam. Uzmete li je čitati, nećete pogriješiti.