"DA SAM znao tko će sve koristiti melodiju iz Kuma za melodiju zvona, naložio bih vatru notnom sveskom i javio Coppoli da sam umro, pa nek zove Morriconea, ili koga hoće, za film." Nino Rota.

Dobro, nije baš tako tvrdokoran bio dobri Nino i naravno da nije to rekao, ali bi ga stvarno vjerojatno uznemirilo kada bi saznao gdje se sve mogu čuti čarolije od tonova njegove elegične pokrivke, koja se čak manje od filma trudi sakriti romantizaciju mafije. A i zašto bi se trudila, romantiziraju se i gore stvari iz tog perioda. 

Uistinu nije sve išlo toliko glatko ni za tu glazbu kad je tek izašao film. Rota je bio uskraćen za Oscara zato što se u posljednjem trenutku saznalo da je ljubavna tema iz Kuma zapravo obrada njegova rada korištena u filmu Fortunella. Poslije je sve došlo na svoje kad je ovjenčan za drugi dio sage.

Nije strašno, a nije ni neobično da se čovjek malo ponovi s vremena na vrijeme, naročito ako je u pitanju Nino Rota, koji je u svom stoljeću uradio muziku za oko 150 filmova, pored opera i gomile ostalih komada koji su izašli iz njegova uma. Posebno je bio produktivan četrdesetih i pedesetih, npr. 1953. je radio na 13 filmova, 1952. na 12, 1948. na 11. Monstruozne su to brojke i stvarno je nevjerojatno kako je sve postizao. Prije toga se stigao školovati i u Italiji i u Americi, pa je svoja iskustva iz obje zemlje upleo u kompozicije te je svaki put pogodio notu i jednog i drugog naroda kroz svoj rad. 

Pored Kuma, prvog i drugog, bez sumnje je glavna ostala suradnja s Federicom Fellinijem, između ostalog na Slatkom životu, 8 1/2, Noćima Kabirije, La stradi, Amarcordu... Fellini ga je smatrao najznačajnijim suradnikom, a također je imao sijaset kompozicija za filmove Franca Zeffirellija, kao i za recimo Rat i mir, Plein soleil, U zenitu sunca, Rocco i njegova braća, Bijele noći, Il gattopardo, Smrt na Nilu i tako unedogled.

"Kad stvaram za klavirom, imam želju za srećom. Ali vječna dilema se javlja: kako mogu biti sretan pored nesreće drugih? Sve bih učinio da mogu svima pružiti bar trenutak sreće. To je ono što je u srži moje muzike zapravo", to je doista rekao Nino Rota.

"Talijanski Mozart" je rođen u Milanu 1911. godine, a preminuo je u Rimu 1979. Genije čija muzika je ugodna i kad je sve drugo neugodno, veliki Giovanni "Nino" Rota Rinaldi.