POSTOJE predrasude o melodramama kako je to podžanr za oblajhane babe i dokone, crvenokose gospođe, ali to nije samo danas, isto je bilo i prije 70 godina u Hollywoodu kada je Douglas Sirk stvarao i kritika zaslijepljena tim predrasudama je otpisivala njegova djela rijetko kome je posvetila ozbiljniju pažnju.

Što je on napravio? Ništa, što će, snimao je i dalje, sve dok jednog dana nije odlučio da više ne snima, ali ne zbog kritike nego zbog sebe i onda je posljednja tri desetljeća života proveo bez kamere kojom zapovijeda iako je to najbolje znao raditi.

Sirk je bio dio one europske ekipe koja je tridesetih godina 20. stoljeća prebjegla u Ameriku i bez koje bi Hollywood možda i propao, a svakako bi iznjedrio daleko manje kvaliteta, ali za razliku od Langa, Siodmaka, Wildera, Ulmera, Premingera i ostalih, on se tek pomalo bavio film noirom, već se više zanimao gruvanjem nešto izraženijih i vidljivijih emocija uz onu jarku boju po kojoj se prepoznaju color filmovi pedesetih bez da se stavi obilježje da su iz pedesetih.

Njegovi filmovi su krili puno više od očitog

Kroz svoja djela koja su tako tipično predramatično, gotovo parodično, nosila nazive "Zapisano u vjetru", "Imitacija života", "Sve što nebo dopušta", "Vrijeme za ljubav i vrijeme za smrt", "Sve što želim", "Veličanstvena opsesija", on je tim emotivno nabijenim i naglašenim filmovima zapravo krajnje znalački, zavučeno proturio i inteligentno obrađivao teške teme poput rasizma, seksualnosti, klasnih problema, u isto vrijeme ne opterećujući one gospođe gledateljice koje samo žele uživati u bojama i lijepim glumcima koji plaču i rastaju se.

Ali kod onih gledatelja koji su i sami opterećeni, kod njih je izazivao mnoga pitanja i tjeranje na razmišljanje.

Ali ni to ne baš odmah, u vrijeme kad su izlazili spomenuti filmovi obično su odbacivani kao trešerana, međutim francuski novovalni redatelji su u narednim godinama primijetili da Sirk krije mnogo više od očitog i da se radi o jednom istinskom umjetniku koji zaslužuje svu pažnju koju nije dobio i još preko toga.

Kasnije je i Roger Ebert rekao kako je potrebno više inteligencije da bi se shvatio Sirk nego Ingmar Bergman i tko zna, ima i tu istine. 

Kod Sirka je predivno ono što je skoro nestalo u posljednjim desetljećima, a to je odsustvo namigivanja publici, odsustvo podcjenjivanja te iste publike time što moraš jasno istaknuti da nisi najozbiljniji mogući u svakom trenu.

Nije mu bilo neophodno da se ogradi, da filmom kaže "e, malo ja ovdje i prenaglašavam, idem na satiru", da se odvoji od materijala tako da je to golim okom vidljivo, već je te svoje vrsne melodrame pravio tako da budu legitimne i na osnovnom nivou, da nitko ne može prigovoriti njihovoj bazi, a s druge strane se mogu tumačiti i drugačije ako netko ima želju da dotle dođe.

Zabuna na Cannesu

Ubacivanje Rocka Hudsona u mnoge filmove je tako skladno i prikladno također, Hudson i jest uvijek djelovao kao TV zvijezda osamdesetih ubačena u tijelo filmske zvijezde pedesetih (bez ikakve namjere za uvredom, naprotiv), a kako se bližio kraj pedesetih tako je već i u to vrijeme krenulo stizati više poštovanja ka Sirkovim filmovima, ali baš tad je on odlučio stati.

"Imitaciju života" je snimio 1959., više nikad ništa, dok ga je smrt stigla tek u Luganu 1987. godine. Super je što je za života već vidio da mu filmovi postaju cijenjeni, vjerojatno je imao satisfakcije od toga. Rainer Werner Fassbinder je posebno bio obožavatelj, a u kasnijim desetljećima su više puta ljubav ka Sirku izrazili i Von Trier, Almodovar, Lynch, Tarantino, John Waters i mnogi drugi.

Simpatično je da je 1980. bio predviđen za predsjednika žirija u Cannesu, ali je pozivnica umjesto na "Douglas Sirk" nehotično bila adresirana na "Douglas Kirk" kada se slala u Hollywood, tako da je Kirk Douglas greškom presjedao donošenjem odluka na čuvenom festivalu te godine. 

"Onog trenutka kad poželite naučiti svoju publiku nečemu, vi počinjete raditi loš film." I eto, još spomenuti da je Sirk ubo suštinu, srž i sredinu mete ovom rečenicom, pa se može reći da smo glavno istakli u vezi s njim. Gospodin Hans Detlef Sierck, čuven pod imenom - Douglas Sirk.