Opis iznajmljivača na Jadranu iz vremena Jugoslavije nije nimalo lijep

Opis iznajmljivača na Jadranu iz vremena Jugoslavije nije nimalo lijep
Screenshot: YouTube

POSLJEDNJIH godina nemoguće je ljeti ne otvoriti novine i ne naći bar jedan članak o skupom Jadranu. Stoga smo odlučili provjeriti kako je to bilo nekad, u boljim vremenima o kojima stalno slušamo. U suradnji s Yugopapirom donosimo tekst o cijenama na Jadranu u vrijeme Jugoslavije.

Travanj 1988: Četveročlanoj obitelji za deset dana odmora na Jadranskom moru u privatnom smještaju s prehranom i boravišnom taksom bit će potrebno najmanje sto starih milijuna! Prijevoz, kava, sokovi, sladoled... nisu uračunati, a kako nam tek predstoji svibanjsko "odmrzavanje cijena" ne treba sumnjati da će i za to biti potrebna puna vreća para. I Grčka, dosadašnja Meka jugoslavenskih turista, postala je nedostižna, iako su cijene u njoj upola niže nego kod nas...

Tko želi svoj godišnji odmor ovog ljeta provesti na našem lijepom plavom Jadranu, morat će spremiti vreću para! Samo jednodnevni boravak četveročlane obitelji, i to na skromniji način, stajat će čitavu jednu prosječnu plaću! Naravno, bez prijevoza i ostalih "sitnica" kao što su sokovi, kave, sladoledi, voće... Ovako bi ukratko mogao glasiti izvještaj s nedavno protekle Turističke burze u Sarajevu, na kojoj se već godinama, tradicionalno prvi put objavljuju cijene za predstojeću ljetnu turističku sezonu. Iz tabele koju objavljujemo može se vrlo brzo i jednostavno vidjeti što sve sačinjava spomenutu cijenu. Međutim, može se vidjeti i to da hotelskih cijena uglavnom nema. Razlog je lako naslutiti.

Iako su nas predstavnici pojedinih hotelijera i agencija uvjeravali da će se cjenici pojaviti najkasnije do kraja travnja, skloni smo nevjerici. Jer, očigledno je da svi čekaju polovinu svibnja i "odmrzavanje", pa da tek poslije bujice koja nastaje uvijek poslije otapanja leda, i raznih kalkulacija, iziđu na vidjelo s "crnim na bijelo". Koje li će to tek cifre biti može se samo pretpostavljati, ali i od ovih već viđenih boli glava! No, da biste dobili pravu migrenu, spomenut ćemo i sljedeći "detaljčić": ispod tabela gotovo svih cijena koji su ponuđene našim širokim narodnim masama stoji napomena da "hoteli, turističke agencije i turistička društva zadržavaju pravo izmjena cijena".

Pa sad, tko voli, nek' izvoli!

Kraći boravak

Očigledno je da će Jugoslavena na svom moru biti znatno manje nego lani. Životni standard, koji se srozao na nivo od prije dvadeset i više godina, prisiljava svako prosječno jugoslavensko domaćinstvo da više od 70 posto svojih prihoda izdvoji samo na prehranu!

Otkud mu onda stotine starih milijuna da bi išao na more, na ljetovanje? O padu interesa otvoreno govore i turistički zaposlenici. Naime, ovog ljeta se na Jadranu nudi 20 milijuna pansionskih dana, a potražnja je za četvrtinu manja!

Osim toga, smanjuje se i broj dana koje domaći turisti žele provesti na moru, na ispod devet. Ako se ima u vidu i činjenica da je i interes stranaca za našu zemlju manji, jer konkurenti s Mediterana Španjolci, Grci, Talijani, Turci... nude i za 20-30 % niže cijene od naših, a daleko atraktivniji odmor, onda zbilja, ostaje za čuđenje zašto se nije nešto povoljnije ponudilo domaćem gostu. Pogotovo jer se zna da je on taj koji je uvijek "vadio kestenje iz vatre". Međutim, poslije saznavanja ovih cijena, sumnjamo da će to moći napraviti i ovog ljeta.

Koje logike, na primjer, ima da se za upotrebu kuhinje dnevno po osobi plaća 2.000 dinara? Četveročlanoj obitelji za deset dana, samo za to je potrebno 80.000 dinara. A potroši li se zbilja za to vrijeme toliko električne energije? Sigurno ne, jer što se tiče kuhanja, u najvećem broju se to čini na plinskim štednjacima. Ne vjerujemo ni da stalno uključeni bojler za 10 dana može ovoliko struje da "izgori", posebno što su nam predstavnici turističkih agencija rekli da im se iz godine u godinu sve više turista, koje smještaju privatno, žali da im gazdarice isključuju bojlere ili izjavljuju da su pokvareni, pa se kupaju hladnom vodom.

O cijenama ležajeva da i ne govorimo. No, moramo, jer svjedoci smo da većina gazdarica ne samo što isključuje bojlere, nego za 10-15 dana nikad i ne uđe u sobu svojih gostiju da je pospremi ili dobrovoljno zamijeni posteljinu. Tek na insistiranje to čini, iako je dužna da svakih tjedan dana stavi čistu. A 30-40 starih milijuna samo za spavanje, za četveročlanu obitelj, zbilja nije malo.

Bez popuštanja

Netko će možda pomisliti da će cijene, ipak, biti niže ako ne bude bilo dovoljno stranaca. Ali, to je teško očekivati, uvjeravaju nas predstavnici turističkih agencija. Po prvi put službeno oni su objavili da gazdarice neće ni da čuju za niže cijene. Jednostavno, izjavljuju da im se više isplati da im sobe budu prazne i po 15-20 dana, pa da poslije prime stranca samo tjedan dana. Jer, razlika u cijeni za domaće i strane goste je poprilično velika.

Čak i Makarska rivijera na kojoj se po tradiciji odmara najveći broj Jugoslavena, i na kojoj su uvijek bile najpristupačnije cijene, ovog puta ne zaostaje za drugim regijama. Najjeftiniji pansion ponudilo je selo Morin u bokokotorskom zaljevu - 13.000 dinara dnevno po osobi, ali spavanje je pod šatorima.

Nešto pristupačnije cijene ponudila su odmarališta pojedinih radnih kolektiva, ali njihovi kapaciteti su, ipak, minimalni u odnosu na one koje nudi "domaća radinost". I SIZ za organizaciju odmora radnika "Beograd", za svoje članice ima znatno niže cijene. Na primjer, pun pansion u srpnju i kolovozu, u dvokrevetnim sobama s kupaonicom, kreće se od 14.400 do 19.000 dinara dnevno. No, njihovi kapaciteti ne mogu primiti sve zainteresirane, a za osobe čije radne organizacije nisu njihove članice, u toku ljeta uopće nema mjesta.

Beogradska agencija "Putnik" bila je jedina na burzi u Sarajevu koja je ponudila specijalan program za radne organizacije, baš imajući u vidu sveopću skupoću. U sobama druge kategorije, što znači jedna kupaonica na dvije-tri sobe, u 12 manjih mjesta na moru, nudi puni pansion u privatnom smještaju od 17 do 19 tisuća dinara dnevno. Naravno, ove cijene važe samo ako radna organizacija zakupi smještaj za određeni broj dana.

Cijene hotelskog smještaja nećemo ni da spominjemo, ne samo zato što je veoma malo njih bilo koji su ih već iznijeli, nego i zato što su one astronomske. Minimalni pansion je 30.000 dinara, a kreće se sve do 88.800 po osobi dnevno! Međutim, ovo sigurno nije najviša cifra, jer dubrovački i istarski hoteli, koji uglavnom imaju najviše cijene, još nisu napravili svoje kalkulacije. A i kad ih naprave, ne moraju ih ni objavljivati našem narodu, jer on to sigurno neće moći platiti.

Koliko će teško biti domaćim godišnjeodmorcima u ovoj sveopćoj skupoći govori i sljedeće. Grčka, obećana zemlja za Jugoslavene i njihovo ljetovanje posljednjih nekoliko godina, također je postala nedostižna, iako su cijene apartmana, po trenutno važećem tečaju dolara, upola niže od naših, a hrana u odnosu na prošlo ljeto poskupjela je samo za 20 posto.

Naime, 1985. godine u ovoj susjednoj zemlji na ljetovanju je bilo pola milijuna naših zemljaka. Prošle godine taj broj je iznosio 250.000. Koliko će ih ove godine biti, teško je pretpostaviti.

Tek, sve u svemu, našim ljudima se loše "piše" ovog ljeta i na svom i na tuđem moru.

Napisala: Ljiljana Matejić-Vučković (Nada, 1988.)

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara