NEDAVNO je u Splitu održana konferencija ENTER, najveća obrazovna manifestacija u ovom dijelu Europe, a na njoj se posebno istaknuo Bože Vukas iz zaseoka Ljut nedaleko od Voštana.

On je na konferenciji predstavio svoju društvenu igru Neradnik u kojoj je cilj od neradnika stvoriti radnika. Radi se o okomitoj kartonskoj platformi dimenzija četrdeset puta dvadeset centimetara na kojoj se nalazi reljefni prikaz graditelja piramide. Igra je podijeljena na stotinjak razina, a primarni cilj je izbaciti neradnike i time olakšati radnicima nesmetanu gradnju piramide.

"Igra nije koncipirana na način da dobijemo pobjednika, nego se igra timski od jednog do šest igrača. Nakon podjele karata, onaj koji osvoji jednog od šest faraona ima pravo igrati s vrha platforme kako bi malene piliće sa sunčanim naočalima ili neradnike pokosio, odnosno izbacio iz igre. Paralelno se dižu blokovi za piramidu i tako sto puta. Imamo vrlo komplicirane dijelove igre koje zapisujemo u bilježnik", objasnio je učenik Osnovne škole Stjepan Radić.

Smatra da nije pod utjecajem tehnologije kao vršnjaci

Bože vjeruje u uspjeh svoje ideje, a nada se i najvišoj nagradi županijskog Centra izvrsnosti u iznosu od 7000 kuna.

"Želja mi je dobiti nagradu kako bih mogao ući u posao. Volio bih da moja poduzetnička ideja danas-sutra osvane i u ponudama knjižara, kako bi je ljudi mogli posuđivati i tamo odakle su je uzeli i vraćati. Šteta bi bila da uzmu, plate dvjesta kuna i nakon nekog vremena bace u smeće. Također, danas-sutra ovaj moj rad mogao bi završiti i kao računalna igrica. Ideju imam, ali ne da mi se puno zamarati virtualnim svijetom, u kojem se trenutačno ne vidim", kaže ovaj učenik šestog razreda za Slobodnu Dalmaciju.

Za sebe kaže da živi u stvarnosti te da nije pod tolikim utjecajem tehnologije kao njegovi vršnjaci.

"Ono što mi fali svakako su prijatelji. Budući da ih nema u selu, njih sam našao u Centru izvrsnosti matematike u Splitu, čiji sam polaznik od prošle godine. Tu sam se pronašao. Iako tamo idem samo subotom. Do Trilja me prebaci otac i onda hvatam bus za Split. Tamo sam stekao krug istomišljenika, onih koji rezoniraju i funkcioniraju isto kao ja. Ipak mi se priličnije čini reći, slično kao ja", rekao je Bože.

Vidi se u svemu osim u politici

Bože pomaže roditeljima oko poslova na selu, ponajviše oko brige za njihovih dvadesetak krava za koje kaže da su othranile i školovale njega i njegovu braću.

"Ne planiram ni dva sata unaprijed, a kamoli što ću sutra. Uživam u svom radnom zanosu. Nitko me ne tjera i ni od koga ne tražim pomoć. Jedino što planiram to je da danas-sutra završim fakultet građevinarstva i arhitekture, tu se vidim. Imam dosta ideja u glavi i htio bih ih prezentirati", kaže ambiciozni dječak.

Njegova majka Blaženka kaže da je Bože oduvijek sve upijao kao spužva pa je tako u dobi od samo tri godine znao nabrojiti svih 195 država svijeta. Smatra da je najveći hendikep za njega to što u selu nema nikog osim obitelji pa Boži fali društva, zbog čega se često druži sa starijim ljudima od kojih je naučio puno toga.

"Možda ga je to i nagnalo da zanimaciju potraži u kamenu, glini, drvu i sada u ovoj igrici. Predan je u svom poslu i veliki radnik. Voli životinje u tolikoj mjeri da je pripitomio divlje mačke", kaže njegova majka.

Bože kaže da se u budućnosti ne vidi samo u politici koja je za njega strano tijelo.

"Bili dobri ili loši, ne umiju oni stvarati nove vrijednosti. Ne može se od drveta koje je raslo da bude držalo za motiku napraviti violina. Tako je i s ljudima", zaključio je talentirani 12-godišnjak.