Foto: Instagram

BRAZILSKI fotograf Eduardo Martins zapanjio je svjetsku javnost svojim nevjerojatnim fotografijama koje je snimio na mnogobrojnim lokacijama diljem svijeta.

Jedini problem? Fotografije nisu njegove.

Njegove fotografije prenosili i svjetski mediji

Eduardo je tijekom godina stekao slavu zahvaljujući predivnim i ponekad potresnim fotografijama zbog kojih je skupio više od 120 tisuća sljedbenika na Instagramu. Posebnu pažnju privukao je galerijama nastalim u ratom zahvaćenim područjima, a njegove dramatične fotografije prenosili su mediji kao što su Wall Street Journal, Vice i BBC.

Ljudi su dodatno zavoljeli ovog atraktivnog 32-godišnjeg surfera i zbog njegove životne priče. Naime, preživio je leukemiju i nakon toga pronašao novi smisao života - fotografiranje sukoba.

No, nakon priče koju je objavio BBC Brasil, mnogo se toga promijenilo jer su ljudi ubrzo doznali da je sve što je ovaj mladić ispričao najobičnija laž.

Obmana nevjerojatnih razmjera

Martins je ukrao fotografije britanskog surfera Maxa Hepwortha-Poveyja tvrdeći da se na fotkama nalazi on. Libanonska reporterka Natasha Ribeiro razotkrila je razmjere ove prevare koja je odjeknula u brazilskim fotografskim krugovima, a kasnije i u medijima diljem svijeta.

Nakon što je priča o nevjerojatnoj obmani počela dobivati jasnije obrise, novinari su kontaktirali i fotografa Fernanda Costa Netta koji je putem interneta komunicirao s Martinsom i čak objavio intervju s njim za surferski portal Waves. Nažalost, Costa Netto je i slučajno otkrio Martinsu da mnogi sumnjaju u njegovu priču, nakon čega je dobio i posljednju Martinsovu poruku u kojoj piše: "U Australiji sam. Odlučio sam iduću godinu provesti u kombiju. Prekinut ću sve veze, uključujući i internet. Želim biti u miru. Vidjet ćemo se kad se vratim. Veliki zagrljaj".

Costa Netto tvrdi da je izuzetno razočaran razvojem situacije. Tim više jer je planirao organizirati izložbu Martinsovih radova. U mailu Guardianu napisao je: "Više ga žalim nego što sam ljut. Neki ljudi skloni su obmani, varati ljude je ružno".

Iz Getty Imagesa poručuju da su iz vlastite baze uklonili sve fotografije koje su nosile Martinsov potpis.

"Eduardo Martins bio je suradnik jednog od naših partnera kojeg smo obavijestili o ovom kršenju prava. Trenutno radimo na tome da što prije razjasnimo ovu situaciju, ali mičemo i sav sporan materijal", stoji u priopćenju glasnogovornika.

Tko je uopće taj čovjek i postoji li?

Inače, u intervjuu za Waves koji je objavljen u srpnju, Martins je otkrio da je s 18 godina obolio od leukemije od koje se liječio narednih sedam godina, a Costa Nettu je rekao da se trenutno nalazi u Mosulu, da je 2015. pratio sirijske vojnike na terenu i da je ranjen u Aleppu: "Postao sam fotograf ratnih zona. Shvatio sam da želim fotografirati".

Međutim, ovo je samo jedan od intervjua. Cijeli slučaj otkrio nam je ponešto i o današnjem novinarstvu i površnosti koju komunikacija putem interneta donosi. Osoba tog imena vrlo vjerojatno ne postoji, već se radi o trolanju koje je poprimilo nevjerojatne razmjere. 

Renata Simoes, novinarka i reporterka iz Sao Paula, s Martinsom je komunicirala putem Instagrama. Zanimala ju je njegova priča o surferskom projektu i pojasu Gaze, ali ispostavilo se da Martins nema pojma o čemu govori, iako joj je rekao da je tamo proveo neko vrijeme surfajući.

Martins ju je pozvao na izložbu u Sao Paulu, ali nije mogla doći: "Učinilo mi se čudnim da netko tko zna toliko o Gazi nikada nije čuo za ovaj surferski projekt. Na kraju, svi vjerujemo u priče u koje želimo vjerovati. Ponekad su toliko dobre da ih se ni ne trudimo dodatno provjeriti".

U intervjuu za portal M Journal rekao je da ne strahuje od rata već od raka, ali ni Nina Kellera koja ga je intervjuirala nije razmišljala o tome da razgovor odradi uživo: "Nikad ga nisam vidjela uživo. Prevario me, a da stvar bude gora, slao mi je cvijeće, svaki dan me zvao i pisao mi poruke".

Javili se i pokradeni

Nakon što se priča o prevari pojavila, brazilski fotograf Ignácio Aronovich počeo je proučavati "Martinsove" fotografije: "Djeluju kao da nemaju vizualnu dosljednost. Djelovale su mi kao da su ih snimili različiti fotografi. Fotografi imaju vlastiti stil i bilo mi je jasno da Martins koristi fotke iz različitih izvora".

Očekivano, bio je u pravu. Martins je uzimao tuđe fotografije, obrađivao ih i predstavljao kao vlastite. Uskoro se javio i jedan od pokradenih. Radilo se o američkom fotografu Danielu C. Brittu koji je u Martinsovu opusu pronašao vlastite radove. Primjerice, "palestinski dječak koji vrišti nakon sukoba s izraelskim vojnim silama" zapravo je fotografija koju je Britt snimio u Kirkuku u Iraku 2010. godine. Martins je samo preokrenuo fotografiju kako bi je bilo teže pronaći putem obrnute pretrage na Googleu.

Costa Netto na kraju je rekao da iz svega možemo izvući pouku: "Nužno je bolje provjeravati izvore. Siguran sam da danas djeluje još mnogo Eduarda".