NA DANAŠNJI dan prije četiri godine zauvijek nas je napustio Oliver Dragojević, a povodom obilježavanja tužne godišnjice njegove smrti, u suradnji s Yugopapirom donosimo vam intervju s Oliverom iz 1988. godine.

Srpanj 1988.: Oliver Dragojević - to je sjetni glas s obale mora, prijatelj galebova, trubadur sa skalina, pripovjedač ljetnih ljubavi, poeta za klavirom, tih i miran obiteljski čovjek. Iako je osvajač mnogih festivalskih nagrada, one kao da nisu bitno utjecale na stvaranje tajne veze između njega i publike. Za taj kontakt jedino je bila važna pjesma. Za 15 godina aktivnog pjevanja, snimio ih je preko stotinu. S nekima od njih doživio je trenutke slave, s drugima - nešto nalik na krizu.

Oni koji su čuli vašu novu, četrnaestu ploču, Svirajte noćas za moju dušu, kažu da ste prebrodili diskografsku krizu.

Jel' ja? Nisam nikad bija tiražni pjevač. Znači, ja tih problema dosad nisam imao. Sad ih imam, zato što se ova ploča prodaje bolje nego i jedna ranije.

I što sad, neugodno vam je zbog toga?

Malo mi je neugodno. Jer u ovoj ekonomskoj situaciji se dogodilo da se meni ploče počnu prodavat', što nije dobro.

Nemate dojam da se, svojevremeno, publika zasitila vaše pjesme?

Ne. Teško je napisat' u kontinuitetu tako dobre pjesme k'o što su Skalinada i Malinkonija, Pape. Onda je došlo vrijeme kad se te pjesme nisu više slušale, puno grupa je došlo na scenu i moja muzika je jednostavno gurnuta malo u drugi plan. Eto, to je razlog zašto se ja nisam toliko pojavljivao. Onda san i ja sam eskivirao televiziju i štampu.

Nije vam se sviđao drugi plan?

Ne, već ne valja se puno gurat. Ja imam jedan svoj moto u životu: sve će doći na svoje mjesto kad-tad. Nikad nije kasno.

Izgleda da ste u pravu, jer opet ste u žiži interesa.

Ponovo san tu, opet imam lijepe pjesme. Na Splitu sam pjevao odličnu pjesmu Aleksandra Radulovića Što to bješe ljubav. Vjerojatno da će imati odjeka i kod publike.

Čini mi se da je interes novinara za vas naglo počelo s domaćim natjecanjem za Eurosong, održanim u Ljubljani...

Aha.

...Jedni su pohvalili vas i vašu pjesmu Dženi, ali bilo je i onih koji su se poluglasno pitali što ćete vi na jednoj ovakvoj manifestaciji?

To pitanje san ja postavio prvog dana Zdenku Runjiću. A kad san malo bolje razmislio, shvatio san da je to idealna prilika da se promovira recimo nova ploča, nova pjesma. To je ustvari manifestacija koju gleda milijunski auditorij pa nije zgoreg pojaviti se u njoj.

Eurosong ste shvatili kao promociju?

Baš tako. Nikakvih drugih aspiracija nisam imao.

A što bi se dogodilo da ste pobijedili? Bili ste drugi.

Nema šanse. Smatram da u ovoj zemlji ima dovoljno pametnih ljudi da mene ne izaberu. Oni koji vode naše predstavnike u Europu, traže uglavnom mlađe ljude, da bi se mogli eksploatirati, eventualno napraviti nekakav posao. A ja sa četrdeset godina nemam što tražiti u Europi.

Kako bi po vama trebao izgledati izbor za našeg predstavnika za Eurosong?

Ima sad na Skyu, mi u Splitu možemo pratiti taj strani televizijski program jer na Marjanu ima neki tanjur koji prima te signale, e na tom Skyu jedna Turkinja odlično pjeva neku tursku pjesmu s turskim muzičkim motivima, ali na engleskom jeziku. (Oliver vjerojatno misli na izraelsku predstavnicu Ofru Hazu i njen hit Im Nin'alu). To fantastično zvuči. Produkcija je super. To je u stvari jedina formula da mi uspijemo. Možemo uvaliti neki svoj folk u tu pjesmu i to može bit' dobro kao projekt za svijet.

Mislite da bi morali pjevati na engleskom jeziku?

Obavezno. Ne razumije nitko naš jezik. Mi se među sobom teško razumijemo, a kako će nas tek Englezi razumjeti. Njima treba nešto na brzinu prodat'. (glas sa strane) Ne nasjedaj Olivere, pokušava te uvući u politiku.

Znam, vidim da me provocira. Sad ću mu reć' (smijeh)... Znaš, to ti je to. Jedini mogući način da se dođe u Europu. Osim toga, treba imati neku vezu vani. Dobrog producenta ili menadžera. Tamo su menadžeri uglavnom pošteni, rade za svoj postotak. Ne kradu k'o ovdje.

Vidim da imate lijepa iskustva s menadžerima.

Imam očajna iskustva. U zadnje vrijeme radim sam. Dogovaram se direktno s poslodavcima.

Poslije drugog mjesta u Ljubljani, osvojili ste drugo mjesto u Sarajevu. Odnosno, u prvoj varijanti treće ali...

... Stjecajem okolnosti je prvi izbačen... Pa dobro, opet se radilo o nekoj vrsti promocije. I ta pjesma se nalazi na ovom mom novom albumu. Pa i ova sa Splita je na albumu Svirajte noćas za moju dušu.

I to kao posljednja. Zašto?

Nisam je ja tamo stavio. Ona je stavljena kao posljednja na albumu jer su u Jugotonu mislili da ona nije komercijalna pjesma. U pravu su. Ona nije komercijalna, ona je dobra.

Često ste sudjelovali na festivalima. Kakva su vaša iskustva s kuhinjama? Je li vas iznenadilo to što se dogodilo u Sarajevu? (Senadu od Bosne oduzeta prva nagrada i naknadno dodijeljena Jasni Zlokić)

Ja sam u to vrijeme bio u Chicagu i tamo sam doznao tu vijest. Iznenađen? Slušajte, ima svak pravo dovest' puno ljudi u dvoranu. Ne može mu niko to zabranit'. Još ako je pjesma dobra, onda je to fantastično. Ali ako je pjesma loša, a ima prvo mjesto, onda je to jako ružno i za pjesmu i za njega.

Nekad neke nagrade mogu donijeti mnogo pjevaču, a nekada ne. Vi ste često pobjeđivali ali, na neki način, doživljavali i poraze.

E, to ovako izgleda. Recimo ako imaš ljetnu turneju, a nastupaš u Splitu, onda ti je u interesu da na plakatima piše: prvonagrađeni Splitskog festivala. Jer to eventualno privuče malo više ljudi na koncerte. Ali ako netko radi kao ja, a ja radim besplatne koncerte pod pokroviteljstvom Lord Extra, onda meni apsolutno nije važna nagrada, a nemam ni motiv da se guram da budem prvi. Ipak, oduševilo me je koliko su radio stanice glasale za moju pjesmu. Po njihovim glasovima sam prvi, a to mogu tumačiti kao signal da ili je pjesma univerzalno dobra, ili se nešto mijenja u muzičkoj politici radija.

S ovogodišnjeg Splitskog festivala odlazite s dvije nagrade. Zadovoljni?

Zašto ne bih bio?

Već duže mnogi predviđaju sumrak festivalskih manifestacija. Izuzev Splita i Mesama, ta prognoza se i ostvarila.

Ha... izgleda da tko ima više para, taj i može i održat' festival. Ogromni su troškovi. Ni jedan projekt vrijedan pažnje ne može se napraviti bez love. To je, po meni, jedini razlog što festivali umiru.

Za naše festivale često je bio uzor San Remo. Od kada je tamo promijenjena koncepcija, uz domaće, dovode se i strane pjevačke vedete, ponovo je interesantan za Europu. Bismo li taj recept mogli i mi koristiti?

Na Splitu je najvažnija finalna večer. Festival San Remo ima istu koncepciju, samo što su doveli zvijezde sa strane, vjerojatno uz pomoć sponzora. Znači, oni sve rade da bi se festival održao. S tim, što oni to rade maksimalno dobro pa se televizijskim centrima iz drugih zemalja isplati prenositi San Remo, jer na jednom mjestu imaju toliko zvijezda.

Bi li, recimo Split, mogao dovesti kao što to već čini Mesam, neku europsku pjevačku zvijezdu?

Ne znam koliko ljudi koji se bave svjetskim muzičkim biznisom znaju za Split. To je jedini problem. Ne znam na što bismo mi njih doveli ovdje? Na tradiciju?

Sumnjam da ih zanima naša tradicija. A turizam?

Kakvi turizam, jadni naš turizam. Austrija radi zimski turizam, nemaju more, a njihov prihod i naš se ni u snu ne može mjeriti.

Pa, lijep je zrak na našem Jadranu.

To da, samo to se više ne nosi, nije u modi (smijeh).

U svijetu, promjene u muzici diktira rock and roll. Kod nas, deset posto rock and roll, a ostalo novokomponirana narodna glazba. Osjećate li i vi u vašoj glazbi te promjene?

Osjećam jedan blag zaokret ka, recimo, tuđim folk motivima i u svojim pjesmama. Baš to isto sam pitao Zdenka. I on kaže: kad sam pisao kvalitetne pjesme, prodavali smo puno manje ploča. Sad pišem pjesme koje su "oni" do sada pisali. Stavi pod navodnike oni, jer se ne zna koji su. Uglavnom on može kao "oni" pisat! Ali "oni" nikad ne mogu one njegove pjesme napisati. Eto.

Postoji mišljenje da je zabavna glazba kraja u kojem živite, dalmatinska verzija novokomponirane narodne muzike koja nastaje u Srbiji.

Ljudi se ljeti toliko opuste da je njima i Dalmatinac drag, da mu je sve ovdje fino. Ozbiljno govorim. On se dođe ovdje odmarat'. Zimi mu ostane jedna fina uspomena, toplina, maksimalno opuštanje. Uz to ide dobra dalmatinska kapljica i naša muzika koja ga stalno truje dok je bija na moru. I naravno, da smo mi zimi simpatični, jer svako želi da se putem nas vrati u taj ambijent. Zato i mislim da mi dobro prolazimo u ciloj zemlji ne k'o Dalmatinci, već kao dio te atmosfere. Zato sam i predlagao da se na mojim koncertima publici dijeli ružmarin, da ih još više podsjeti na more... Mislim da te dalmatinske pjesme jesu narodne.

U tom kontekstu, kako izgleda vaš najnoviji album?

Moj novi album izgleda malo grčki, malo španjolski, malo dalmatinski, malo mediteranski.

Sve zajedno, to je izgleda jugoslavenski zvuk.

Trebalo bi biti jugoslavenski jer je ijekavica. Trebalo bi biti tiražan jer je pravljen za najširi slušalački krug. Trebao bi biti dobar jer je na njemu moja najbolja slika na pločama (smijeh).

Oduševit će se šiparice.

A, ne. Šiparice vole Borisa Novkovića.

A ko voli Olivera Dragojevića?

Mene u stvari ne vole. Njima su samo pjesme koje ja pjevam drage.

Gdje vas poslije Splitskog festivala mogu pronaći da bi vas čuli?

Na turneji sam. Jedva sam naštimao jadransku turneju onako kako ja hoću. U grupi su Jasna Zlokić, Faraoni iz Izole, Saša Zalepugin i ona mala s Televizije Beograd, Dubravka Marković. Obilazimo brodom svaki dan drugo turističko mjesto. Ja sam dao prijedlog da turneju završimo na Korčuli. Zašto? Jasna Zlokić je iz Vele Luke, a i ja sam od tamo. Fino na Korčuli održimo zadnji koncert, pa odmah poslije toga skidamo kofere s broda i evo nas doma. To me strašno veseli.

Hoće li biti vremena i za vašu strast zvanu bilijar?

Sada radije igram tenis. Svakog dana po dva sata. Baš je lijepo što taj sport nije više samo za bogatune. Uživam u tenisu.

A vaši sinovi?

Starijem se sviđa košarka. Ako, nemam ništa protiv kad to voli.

Beograđani bi voljeli vidjeti vas u svom gradu. Kada ćete doći?

Na jesen. Osmi mjesec sam slobodan totalno.

Očekujemo vas na kavi.

Javit ću vam se kad dođem. I onda ćemo ponovo pivat o moru i pričat' o... tropskoj salati (smijeh).

Razgovarao: Rajko Dvizac (TV novosti, 1988.)