Pitali smo vas što ćete prvo učiniti kad ovo prođe, neki odgovori tjeraju suze na oči

Pitali smo vas što ćete prvo učiniti kad ovo prođe, neki odgovori tjeraju suze na oči
Foto: Sanjin Strukic/PIXSELL/Facebook

JUČER smo vas upitali jedno veoma jednostavno, ali u ovim trenucima za održavanje optimizma bitno pitanje - što ćete prvo učiniti jednom kad sve ovo prođe?

A vaš odaziv pokazao nam je da vam je to pitanje veoma važno - naime, dobili smo više od tisuću vaših odgovora, što u komentarima na društvenim mrežama, što u mailovima. Nažalost, jer ih je toliko puno, ne možemo uvrstiti sve, no i dalje nam u komentarima na našem Facebooku nastavite pisati što želite ostvariti i napraviti jednom kad sve ovo prođe, a mi ćemo to nastaviti objavljivati. Jer, jednom će proći :)

Ovo su vaši odgovori...

"Otići u parkić s djetetom bez straha hoće li još netko naići, već s veseljem dočekati tu drugu osobu! Uživati u suncu, prirodi, sitnim stvarima koje možda nismo toliko cijenili do sada..."

"Otići sa svojim curicama u parkić, prvo njima ispuniti želju... Zatim popiti kavu sa svekrvom kao nekad, pa popiti kavu i sa svojim roditeljima, otići u crkvu... Čujemo se svakodnevno telefonom, ali fali onaj gušt..."

"Nadam se da ću provesti malo više vremena sa svojom obitelji jer ja sam u Zagrebu, oni u Zadru, vrlo vjerojatno ću morati naći i drugi posao, pokušat ću neke stvari promijeniti u životu uglavnom... To nije samo moje pusto obećanje samoj sebi, nego i želja da sve ovo što nam se sada događa što prije bude prošlost..."

"Prvo ću zahvaliti Bogu što nam je vratio lijepa vremena i što je čuvao moje najmilije, a posebno moje curice. A onda ćemo izaći svi skupa u kupovinu i lijepo u restoran, a ako bude sunca naravno parkić nećemo zaobići. Nadam se da će nam se lijepi dani vratiti i da ćemo svi napokon moći živjeti kao prije, ali naravno kao puno bolji ljudi."

"Ja jedva čekam da se ovo završi i dočekati oca koji se trenutno nalazi u Italiji, njegovom savjesnošću nije pobjegao kući nego ostao, imao je rođendan nismo se mogli veseliti, danas rođendan ima i baka do koje isto ne mogu. Napravit ću dvije ogromne torte 67. i 86. rođendane proslaviti, neka vas sve čuva dragi Bog."

"Iskreno, ne znam, bit ćemo kao djeca koja uče hodati, ali obići najdraže, to naravno ide na prvo mjesto."

"Voljela bih otići u svoje Posedarje zagrliti brata, nevjestu, svoje nećake i nećakinju, svoju sestru i sve one ljude koje nisam duže vidjela. Malog Bornu primiti i poljubiti onako kako samo tetka ili baba, tako je svejedno, zna. Ljudi moji tako nam uistinu malo treba za sreću, topla riječ i čvrsti zagrljaj."

"Jedva čekam da se otvore granice da odem u Bosnu da zagrlim svoje voljene i oca. U 8. mjesecu prošle godine sam izgubila majku, od tada nisam bila tamo. Eto živim za taj dan."

"Odjurit ću prvo mojima, baki, djedu i bratu, izljubiti i izgrliti ih do besvijesti... Ove posjete preko prozora su tako tužne. Jedva čekam da to sve prođe i da bude sve kao prije. Sretno svima."

"Nakon ovog cijenit ću život, disati punim plućima i radovati se svakom novom danu."

"Dobrano nazdraviti s prijateljima što smo uspjeli preživjeti potrese i ovo govno od virusa, nakon mamurluka sabrati misli i razmišljati kako dalje."

"Kada jednom sve ovo bude jučer, pogledat ću gore i reći: 'Hvala ti na novoj prilici.'"

"Zapaliti roštilj... Uživati vani sa svoje troje djece i suprugom koja naporno radi u bolnici Sveti duh."

"Ići u šetnje bilo kuda, samo da sam vani. Ići u teretanu. U knjižnicu."

"Otići do groblja, k tati, bez žurbe i obaziranja ima li koga u blizini ili ne..."

"Idem u Vrutak po sva moguća šarena pića i set nekih jebačkih čaša na stalku, jer sam gospođa, ofkors, koja će se unerediti."

"Sjesti, nasloniti ruke na lice i najvjerojatnije pustiti suzu radosnicu... Zapitati samu sebe je li ovo bio samo jedan ružan san."

"Kad se otvore vrtići, odvest ću kćer u vrtić, vratiti se doma i opiti se od sreće što vrtići opet rade!"

"Biti hrabriji i odvažniji. Ne sekirati se oko malih stvari i nevažnih ljudi. Cijeniti i poštovati više sebe, raditi na sebi."

"Ići u izlazak 5 dana zaredom (minimalno)."

"Posjetiti roditelje, a onda odmagliti na Korčulu i udahnuti svježi morski zrak."

"Prvo ću se dobro isplakati, jer od ovolike količine stresa i pritiska niti plakati ne mogu."

"Otići ću s djecom u park, sjesti na klupu i popiti kavu u miru na suncu dok se oni igraju."

"Otići u najdraži kafić Bagatin s kolegicom u kojem se okupljaju samo penzići i predivni vlasnici, naručiti veliku s hladnim i napokon ponijeti keš da svima platim kavu."

"Jedva čekam sjesti na vlak, doći na Glavni kolodvor u Zagreb, diviti se predivnim građevinama i parkovima i sačekati da dođe po mene moja najveća motivacija u životu, moj dečko! I da se više nikad ne odvajamo jedan od drugog. Da odem na faks, u knjižnicu, da odradim stručnu praksu i sve što me prije živciralo, a sad bi sve dala da to mogu napraviti i zaboraviti ovu noćnu moru u kojoj se nalazimo..."

"Kada sve ovo jednog dana prođe, prvo što ću učiniti jest da ću sjesti u svoj auto i otići do faksa i izljubiti zgradu (hahaha) i zahvaliti se što napokon mogu iznova gledati svoje kolege na faksu, ispijati s njima kave i obavljati ostale studentske obaveze kao i prije epidemije što je bilo. A nakon toga otići ću k dečku i zahvaliti mu se što je trpio mene i moje živčane slomove tijekom epidemije koje sam proživljavala (trenutno ih je jako puno, a kamoli tek za koji tjedan). A onda... Hmm.. Najvjerojatnije sjest u neki kafić s meni dragim ljudima i popiti jednu hladnu pivu da nazdravimo novim pustolovinama i izazovima koji slijede..."

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara