ZNANSTVENICIMA ne polazi često za rukom dospjeti u žižu javnog interesa. To je logično, znanost je spora, teška i kompleksna, da ne kažemo naporna. Jedan od rijetkih kome je to uspjelo je britansko-američki neuroznanstvenik Simon LeVay. On je 1991. bio zvijezda, lice s naslovnice, čak je gostovao u Oprah Showu.

LeVay je, naime, u istraživanju objavljenom u američkom časopisu Science pokazao razliku u mozgu heteroseksualnih i homoseksualnih muškaraca.

Nitko ne bira hoće li biti gej ili straight

Disclaimer: on nije dokazao, niti je to uopće tvrdio, da je ta razlika uzrok nečije seksualne orijentacije. Međutim, pokazao je da postoji korelacija između te razlike i seksualnosti, što je bio jedan od najranijih dokaza činjenice da ljudsku seksualnost određuju kompleksni biološki mehanizmi.

Drugim riječima, nijedan čovjek ne bira hoće biti gej ili straight niti će neko dijete postati gej zato što su likovi u Disneyjevim crtićima gej. To je jednostavno nebuloza, glupost, teorija zavjere. Ne brinite, nećete postati gej čak ni ako gledate gej pornografiju.

Unatoč tome, to je jedan od najsnažnijih argumenata za Lovrena i sve ostale Lovrene kada s gnušanjem govore o pederima, transićima i lezbama. Dobro, lezbe su OK ako su seksi.

Prosvjetiteljstvom protiv društvene regresije

Netko tko ima plave oči nije zaslužan za to što ima plave oči, to je odradila genetika. Poanta je u tome da je to stvar biologije. Nitko nije bio toliko gej da si je time uzrokovao promjene u hipotalamusu. Ili je možda doktoru ispao pri porodu i nezgodno pao na glavu? 

I zato se svaki put kad nekakav Lovren u javni prostor ispali nešto poput toga da je Disney odvratan zapravo događa regresija od društva prosvjetiteljstva i znanosti prema društvu tabua, predrasuda i konzerviranih stereotipa.

Sumrak zdravog razuma

I začas se nađemo u polju ideologije (gdje smo ustvari oduvijek bili, samo nam je preoptički nukleus zaklanjao pogled), uz osjećaj da se svakih pet minuta na našem komadu svemira, u našoj zemlji, kvartu ili Facebook feedu dogodi sumrak zdravog razuma koji onda treba obasjati nekom spoznajom.

Situacija s razumom i ideologijom je slojevita. Jer jedna je stvar izjaviti da vam je neugodno vidjeti kako se dva muškarca ljube. To je subjektivna kategorija, reakcija na podražaj koja je takva kakva je jer vam je društvo godinama u glavu sipalo ideju da je homoseksualnost neprirodna devijacija.

No tvrditi da će zbog tog prizora netko postati homoseksualac, manje muškarac ili hobotnica je van svake pameti, potpuno iracionalna i bizarna.

I jedan i drugi primjer, međutim, dio su istog ideološkog sklopa koji je nazadan i opasan. I u Hrvatskoj, ako još niste shvatili, prilično jak.

Disney je samo korporacija

A što se tiče samog Disneyja, to je korporacija, stroj za zaradu koji sve što radi, radi zbog novca. Njeni potezi, koji imaju političke i ideološke implikacije, rezultat su njene jedine ideologije, profita, i to je sasvim legitimno.

Disney nije LGBTQ+ friendly zato što je to u misiji i viziji kompanije, nego zato što je njegova ideologija profit, a profitu je pak sasvim svejedno jeste li gej ili straight.

No ako će i takav potez osvajanja novih tržišta dovesti do nekog društvenog pomaka, možda to i nije najgora stvar na svijetu.

Ironija s Lovrenom

Vratimo se za kraj na Lovrena i spomenimo jednu malu ironiju. Prije osam godina, na svjetskom prvenstvu u Brazilu, nastale su neke od najpoznatijih fotografija hrvatskih nogometaša izvan travnjaka. U opuštenoj atmosferi jacuzzija, kao od majke rođeni, naši su se nogometaši odmarali i čavrljali.

Nema, dakle, ništa loše u tome da se dva gola muškarca brčkaju u kadi s mjehurićima, ali ako se poljube, e onda su ipak odvratne pederčine.