ŽARKO POTOČNJAK je u jednom od svojih posljednjih intervjua otkrio zašto se povukao iz svijeta glume.

Nakon više od 50 godina karijere, Potočnjak se 2021. odlučio umiroviti. 

"Negdje tamo s približavanjem 2012. godine i približavanjem radnog vijeka od 65 godina, polako sam se počeo pripremati za odlazak u mirovinu. Nisam htio koristiti vojna olakšanja pa sam bio polako spreman. Međutim, zbog velike zastupljenosti u repertoaru, tadašnja intendantica je smatrala da ću kazalištu, kad sam mu već potreban, biti jeftiniji ako ostanem u angažmanu, nego da preuzmem uloge kao slobodnjak", rekao je u veljači Potočnjak za Zagreb News.

"Osim toga, postoji i jedno nepisano pravilo da se stariji i istaknutiji glumci zadrže još neko kraće vrijeme u angažmanu. Time se pokaže potreba kazališta za takvim umjetnicima, a na neki način i poštovanje tih članova koji su duže vrijeme proveli u tom teatru. To je bilo pravilo kojeg smo se mi u Gavelli intenzivno držali i naši veterani nisu odlazili izbačeni na ulicu. Tako je i meni intendantica Ana Lederer produžila gotovo godinu i pol angažman, negdje do 2013. No tada se počeo otvarati mali kaos. Znajući da više nisam vezan uz matičnu kuću, počele su pljuštati ponude, od straha da ne ostanem bez posla ja sam sve prihvaćao. Tu su još bili i filmovi pa su se stvari počele tako komplicirati da sam odlučio od tada prihvaćati samo jedan posao i njega se držati", dodao je.

Iz glume se povukao, otkrio je tad, i zbog zdravstvenih problema. Naime, 2002. operirao je pluća te je prvi izliječeni pacijent od karcinoma pluća u Klinici za plućne bolesti Jordanovac.

Zbog bolesti mora biti jako pažljiv, otkrio je tad, te dodao da mu svaki izlazak iz kuće predstavlja stres. Svakoga jutra ustajao je u 8.30, od 10 do 14 odlazio na probu, od 15 do 18 odrađivao sinkronizacije i radio, zatim navečer igrao predstavu, a nakon predstave odlazio na drugu probu do čak dva ujutro. 

"Teško da mogu izdvojiti neke omiljene uloge. Osim toga, kome omiljene – meni ili publici? One koje su omiljene publici u mom su rejtingu veoma nisko rangirane, uglavnom su televizijske, zabavljačke pretvaračke igre bez imalo želje ili potrebe da ostanu u sjećanju publike, a kamoli da zatraže i neko mišljenje, stav publike ili opredjeljenje", rekao je na pitanje o omiljenoj ulozi.

Otkrio je tad i da smatra da se kvaliteta u kazalištu i filmu znatno smanjila.

"Nema dugo snimao sam seriju Ko te šiša na HRT-u, snimio sam je, povremeno pogledam neku epizodu i ne mogu se oteti zgražanju da jedna nekoliko desetljeća postojeća televizija može snimiti nešto tako loše. Ma ne loše, nije to loše, to do kategorije loše nije ni stiglo, to je besmisleno, nesuvislo. Bože moj, pa toliko školovanih, talentiranih dramaturga imamo, pa oni bi iz te papazjanije možda nešto uspjeli i složiti. Kad su dva mlada redatelja Tardozzi i Šeregi, koji su režirali seriju, preuzeli i pisanje i okušali se u tome, razveselio sam se računajući da ćemo od sada imati kratke duhovite pričice s razumnom ekspozicijom, radnjom i krajem – opet me je čekalo razočaranje. Uradak bi se do pola lijepo razvijao, a onda bi se pretvorio u nekakvu dječju sagu i tako i završio", rekao je.

"Glumac cijeli svoj život čita, govori tuđe riječi. Uči ih napamet i organizam ih pomalo usvaja. I kad je dobro raspoložen, loše, i gladan i sit i depresivan i euforičan, i ujutro i popodne i navečer, i sam i s drugima i pred drugima, i kad je tišina i hripavac i tuberkulozni kašalj, kad se čuje žubor potoka, i na slušalicama i na zvučnicima – konj to ne bi mogao izdržati, ali glumac može izdržati i minobacačku i topničku i tenkovsku i valcer i polku i klavir i bubanj i čelo i pijanca i filozofa i profesora. Može. Može. Glumac može bez problema izdržati to sve, ali jednoga dana, ovisno o kutu svjetla, gustoći oblaka, magle, upita sam sebe: U redu! U redu! Ali zašto?" zaključio je.

Žarko Potočnjak preminuo je danas u 76. godini.