KOMIČARKA Marina Orsag, pionirka hrvatske stand-up scene, ove godine slavi dva desetljeća karijere, i to u velikom stilu. 9. svibnja u Boćarskom domu obilježit će ovu iznimnu obljetnicu, a program koji priprema obećava večer punu smijeha, plesa, glazbe i zajedništva. Bit će to prava fešta, kako kaže, tulum za sve generacije.

Marina, poznata po svom britkom jeziku, iskrenosti i dubokoj posvećenosti komediji, već se upisala u povijest kao jedna od najvažnijih figura domaće scene, a to je samo jedna stanica na njezinu putu. U svojoj karijeri imala je Johnny Cash turneju, točnije nastupala je u zatvoru, potvrdivši još jednom kako su humor i empatija univerzalni jezici. Povodom obljetnice, Marinu smo pozvali na razgovor o karijeri. 

"Za mene to znači - što bolju zabavu s publikom, večer ispunjenu smijehom, plesom i bogatim programom. Izvan pozornice to znači jako puno - izgraditi scenu iz ničega, bez ikakvih veza i financijske potpore, omogućiti da se od toga živi – ne samo ja, već i više od dvadeset ljudi – to je uspjeh na koji sam jako ponosna", kaže Marina povodom 20. godišnjice karijere.

"Bila sam dežurni klaun u školi i u društvu"

Njena priča počinje 2004. godine, kada se prijavljuje na prve glumačke stand-up radionice koje su vodili Marko Torjanac i Slavica Knežević. Bila je, kako sama kaže, "dežurni klaun u školi i društvu", ali tek je tada osjetila što znači pronaći pravu pozornicu. "To je bila ljubav na prvi pogled, odnosno nastup. Jasna misao - ništa drugo ne želim raditi", tvrdi. I od tada nije stala.

Prva službena večer dogodila se 29. travnja 2005., kada su pod imenom SVE5 nastupali u klubu Papillon. Publika ih je odmah prepoznala i prihvatila, i od tada je krenuo neprekidni niz nastupa, ali i edukacije publike o tome što stand-up uopće jest. Godinu dana kasnije, Marina je dala otkaz na tadašnjem dobro plaćenom poslu kako bi se u potpunosti posvetila komediji.

"Mislila sam da idem raditi nešto zabavno. Ali kad stvaraš scenu, radiš 24 sata dnevno. I često u uredu", dodaje. Ubrzo je prepoznala potrebu za širenjem scene kako bi publika imala različite stilove, a komičari kvalitetnu "konkurenciju". Tako pokreće open mic večeri I hate Mondays 2006. u Purgeraju, gdje se svatko tko ima hrabrosti mogao okušati pred publikom.

"Publika voli stand-up"

Pobjednici su dobivali priliku nastupati s profesionalcima. "Radila sam to volonterski, samo da dokažem da projekt vrijedi. I publika je pokazala da vrijedi – svaki ponedjeljak bio je pun", priča nam. Slijedi osnivanje agencije Sretna lubenica i početak međunarodne suradnje sa Slovenijom i kasnije Srbijom.

Nakon razlaza sa SVE5 ekipom, Marina nastavlja sama razvijati scenu, producirati, organizirati nastupe, turneje i festivale. Godine 2009. pokreće prvi hrvatski stand-up festival PANČ u Tvornici Kulture, a 2011. uz partnera Andreja Težaka otvara prvi Comedy Club na Balkanu – Studio Smijeha. Bio je to povijesni trenutak za regiju.

U tom klubu razvijale su se i afirmirale danas prepoznatljive komičarske ekipe poput Lajnapa, Splitske Scene i BIS Comedy. "Otvorile su se prilike za redovne mjesečne nastupe, kulturne projekte, festivale diljem zemlje, a publika je sve više tražila stand-up", objasnila je. 

"Kao žena u pretežno muškom svijetu, nailazila sam na prepreke"

2015. pokreće i splitski ogranak Studija Smijeha, dok je 2016. uslijedio trijumfalni nastup u dvorani Vatroslav Lisinski, rasprodan u samo deset dana, bez ikakve PR kampanje. "To je bio trenutak kada je stand-up ušao na velika vrata kulturne scene", ponosno ističe. 

Do pandemije, scena je eksplodirala. Više od 500 nastupa godišnje, četiri jaka brenda, stalne suradnje s regijom i nevjerojatno plodna baza publike. "Svi komičari koji su prošli Studio Smijeha dobili su temelje - edukaciju, nastupe, kontakte. A dalje je ovisilo o njima. To je najljepši dar koji sam mogla dobiti za 20 godina rada", rekla je. 

Ali nije uvijek bilo lako. Kao žena u pretežno muškom svijetu, nailazila je na brojne prepreke. "Na pozornici teme koje ‘žena ne bi trebala izgovarati’, izvan pozornice poslovni pregovori s gazdama, direktorima, pa čak i izazovi unutar vlastite ekipe. Emocije su bile najteže kada sam shvatila da nećemo svi biti ‘hepi femili’ i da, iako smo udruga, nećemo svi funkcionirati kao jedan", kaže. 

"Zatvorenicima sam rekla: Znate koja je najbolja fora večeras? Ja mogu doma, vi ne"

No nije stala. Pandemija i zagrebački potres prisilili su je na zatvaranje kluba. "Nisam mogla sama sebi reći: ‘Zatvori jedino mjesto u Hrvatskoj iz kojeg svakodnevno odzvanja smijeh'", ističe. Danas je više posvećena vlastitoj karijeri, stvaranju autorskih projekata i nastupima po cijeloj regiji.

Jedna od njezinih najvećih snaga je odnos s publikom. "Iskrenošću, prirodnošću, kvalitetom nastupa i brigom o uvjetima u kojima ljudi gledaju show – zato se vraćaju", govori. Redovno komunicira sa svojom zajednicom putem društvenih mreža, a medijsku pažnju koristi za informiranje i promicanje kulture.

Jedno nezaboravno iskustvo u Marininoj karijeri bilo je nastupati po zatvorima. "Sjećam se jednog nastupa, mislim da je bilo u Lepoglavi ili Požegi, gdje smo se svi toliko opustili da sam na kraju rekla: 'Hvala vam puno, bili ste odlična publika... a znate koja je najbolja fora večeras? To što ja sad mogu doma, a vi ne.' I umjesto šoka - salve smijeha i pljesak!" rekla je. 

"Kako Hrvati primaju šale na svoj račun? Svakim danom sve bolje"

Spletom okolnosti, i sama je kratko boravila u ćeliji. "Nakon dodjele Comedy Adria Awards u Makedoniji, kolega me zamolio da vozim natrag jer se nije osjećao dobro. Ja sjela za volan, a vozačka istekla. Zaustavila nas policija, i eto mene tri sata u pritvoru dok nisam dokazala da imam položen ispit", smije se.

Pitali smo Marinu kako Hrvati primaju šale na svoj račun. "Svakim danom sve bolje i bolje. Ha, ha, ha, ma hrvatska publika je genijalna. Samo pitajte kolege iz regije pred kojom publikom jako vole nastupati. Malo u zadnje vrijeme možda kao da idemo u nekom drugom smjeru, ali držim fige da to nije tako", kaže. 

"Smijeh je lijek"

Na pitanje o ključnim trenucima karijere, izdvaja tri: gubitak Slavice Knežević iz života, spoznaju da "hepi femili" koncept ne funkcionira i pandemiju. "Svaki od njih mogao je značiti drugačiji život za mene. Ali kako je, tako je – i ne gledam unazad", priča Marina. 

Za Marinu, humor ima i društvenu funkciju. "Ljudi kroz šalu čuju ono što inače ne bi mogli. Smijeh je put do podsvijesti, do razmišljanja, do promjene stavova. Zato je važna odgovornost komičara – pričati o svemu, ali promišljeno." A budućnost? Marina se nada da će ovih dvadeset godina biti samo pola puta. "Nadam se još barem dvadeset. Jer toliko toga još ima za reći i nasmijati", zaključila je.