Povratak Tajči dokaz je da Hrvatskom vladaju mračne sile

Foto: Borna Čavrag/Index

"VRATI se odakle si došla", "mislio sam da u ovoj državi ne može biti gore, ali…", "jadna si ti majka kad djecu materinji jezik nisi učila", "ista je k`o Sanader" ili "napustila je Hrvatsku kad je bilo najgore i nema sad što raditi tu". Kada pročitate ovakve i slične komentare, isprva se čini kao da se odnose na neku izuzetno negativnu figuru iz novije domaće povijesti. Nakaradno demonsko biće koje je na neki način izdalo domovinu, prodavalo oružje četnicima, raketiralo hrvatske gradove, pokralo ovaj napaćeni narod, potamanilo stoku, popalilo usjeve, zatrovalo izvore svježe vode i grohotom se smijući odjahalo iz zemlje na plećima plamtećeg vranca. Međutim, kao što već i sami možete pretpostaviti, radi se o komentarima na vijest o povratku nekad popularne Tajči. Teen zvijezde iza koje su dječji hitovi poput "Hajde da ludujemo", "Bube su u glavi" ili "Smokvica".

Moj mali je opasan… Opasan dinamitom!

Ne radi se o osobi o kojoj se svih ovih godina pretjerano puno pričalo, ali njene simpatične poskočice ostale su u lijepom sjećanju pripadnika generacije koja je ranih devedesetih upijala sve što im je pjevačica servirala. Mnogo se toga dogodilo u ovih dvadesetak godina, ali sa gotovo stopostotnom sigurnošću možemo reći da za naše probleme nije kriva žena koja je pjevala: "Don Juan i Smokvica, to smo ti i ja, ljubili se grlili sve do pola dva". Na kraju krajeva, nitko normalan ne može mrziti Tajči. To je kao da mrzite Bucku, Baltazara i poštara Duju.

Istina, za vrijeme rata odselila se iz Hrvatske i započela život u Americi. Sve to stoji, ali ako niste dio skupine koja smatra da se tada mlađahna Tajči trebala prestati ljubakati s Don Juanom, uzeti "garonju", u džep prsluka pospremiti nekoliko kašikara i u domoljubnom ushitu pokositi nadiruću hordu agresora urlajući "nećete u Čavoglave, niste ni prije" - nemate jedan razumni razlog da propitujete motive njenog odlaska. Ipak, njen povratak neke od nas očito ljuti i ljuti nas u tolikoj mjeri da svoje negodovanje moramo obznaniti svima koji nemaju pametnijeg posla pa čitaju bijesne komentare članaka.

Jesmo li u ovih dvadeset godina zbilja toliko prolupali da u najobičnijem koncertu prepoznajemo mračne zavjere i još jedan od perfidnih planova da nam se isprazne džepovi? Tko stoji iza tog koncerta? Što je radila u Americi i tko je taj misteriozni Matthew Cameron koji ju je vrbovao i rođenoj djeci onemogućio da nauče materinji jezik? Zašto se vratila baš sad? Zašto turneja obuhvaća i Beograd i znači li to da se i Tajči pridružila demonskoj kliki koja pod krinkom lepršave zabave želi obnoviti Jugoslaviju i vratiti nas u mračnu tamnicu iz koje smo već jednom pobjegli plativši to krvlju? Jednom je rekla da je "njen mali opasan", ali neki su to očito protumačili kao "moj mali je građanin opasnih namjera", terorist koji u podrumu izrađuje eksplozivne naprave.

Bube su u telefonskoj slušalici, to su tajne službe

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kada smo postali toliko paranoični i zajedljivi i možemo li za to okriviti isključivo katastrofalno stanje u zemlji? U redu, svih smo se ovih godina nagledali kojekakvih afera i život u Hrvatskoj naučio nas je da određenim ljudima ne treba vjerovati ni kad darove nose jer u šarenom paketu s mašnom najčešće se nalazi nešto što nam se neće svidjeti, ali to i dalje ne opravdava ludilo. Ne bi li taj nakupljeni bijes trebali kanalizirati i usmjeriti ga na one koji su nas učinili takvima?

Svako pecivo u sebi ne krije žilet ili zdrobljeno staklo, Vajta vam nije otrovao kavu, ne prati vas UDBA, svi vas ne žele pokrasti, nije svaka pjevačica Arkanova žena, a Tajči nije negativac, bez obzira na njenu "dijaboličnu" vanjštinu i pjesme iz kojih ste u sitni sat, vođeni paranojom, iščitali skrivene poruke.

Hajde da jednom ne ludujemo

Tajči je otišla kada se ludilo zahuktavalo i vratila se u jednu sasvim drugačiju priču. Dočekali su ju ljutiti, sumnjičavi, negativni, razočarani i politikom opterećeni ljudi koji u svemu traže skrivene motive i svoje nezadovoljstvo sipaju kad god im se za to pruži prilika. Vratila se i istog je trena umočena u politički mulj. Iz nekog neobjašnjivog razloga pojavila se u Dnevniku i automatski je pogođena pitanjem za koju će stranku nastupiti. Kao da je nemoguće vratiti se, održati koncert i ostati politički neopredijeljen. Na kraju krajeva, podrazumijeva se da bube u glavi i prvi poljupci idu ruku pod ruku s teškim stanjem u državi. Bube su u glavi, glave su na tijelima, a tijela su na birou. Jasna stvar. Barem na HRT-u.

Neoprezno je izjavila da se nije vratila zbog novca već ljubavi prema publici. Trebala bi znati da u ovim krajevima takve bajke ne prolaze. Nezamislivo je da se u ovu zemlju bilo tko vratio, a da u isto vrijeme nema namjeru opljačkati, unazaditi ili na neki način oštetiti državu sumnjivim poslovanjem. Na oprezu smo, napeti, ludi i sumnjičavi. Praksa je pokazala da se u Hrvatskoj ništa ne radi iz ljubavi, a onaj tko spomene ljubav istog je trena sumnjiv jer pod tom nam se pričom svih ovih godina prodalo koješta. Pročitali smo te Tajči. Kao knjigu. Iako knjige ne čitamo.

Hajde da ludujemo? Kasno je, već smo ludi.

> Ostale komentare autora možete pročitati ovdje

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara