MESNOM prehranom definitivno potičemo industriju koja je nehumana prema životinjama i šteti okolišu, baš kao što neosviještenim kupovanjem nove odjeće podržavamo sistem koji izrabljuje djecu i žene u Aziji. Osviješteno hranjenje, baš kao i osviješteno odijevanje i življenje trebaju biti imperativ s kojim se svi trebamo baviti. No osuđivati ljude zbog toga što zbog različitih razloga jedu meso, prekoračivanje je njihovih osobnih granica i svojevrsno nasilje prema njima.

E sad opravdavati nasilje nad ljudima jer jedu životinje je jednako bezumno kao da osuđujemo vegane jer zbog svoje prehrane ubijaju jako puno biljaka, a i biljke su živa bića koja osjećaju. Dok ovo pišem, već vidim lica osoba koja će me zbog ovog teksta staviti na crnu listu, no protiv suženja svijesti tog tipa se malo može učiniti. Ono što možete jest ne postati mu žrtvom.

Broj ljudi koji se identificiraju kao vegani u Americi je u posljednjih nekoliko godina porastao za 600 posto. Sve više je vegetarijanskih i veganskih restorana, ne kupujemo kozmetiku koja je životinjskog podrijetla ni testirana na životinjama, a i etičko odijevanje postaje stvar prestiža i svojevrsnog luksuza kojem svi želimo naginjati. Generalno gledano to su vrlo pozitivni trendovi, no kao i uvijek, promjene se događaju postepeno i nema razloga nametati ih silom, no mnogima to očito nije dovoljno brzo i baš bi htjeli da za njihovog života svi, i to baš svi, prestanu jesti meso.

Naravno da nije dovoljno zahvaliti kravi što je provela bijedan život kako bi netko progutao hamburger, no isto tako ako bolje pogledamo, životi većine ljudi na zemlji zapravo sliče onima životinja koje se uzgaja za hranu. Svakodnevno na različite načine sudjelujemo i pristajemo biti dio velike mašine koja melje sve ljudsko što je u nama. Većinom svi radimo prekovremeno u velikoj brzini i stresu zbog čega smo već od školskih dana, kad krene prvi stres, pa do smrti, u preživljavačkom modu i većina nas uopće nije svjesna da smo ovisnici o stresu koji i sami proizvodimo. To podrazumijeva nenormalne količine izlučivanja različitih hormona, posljedice čega su često psihičke i fizičke bolesti i brojni drugi problem. Ljudi danas ne žive život slobodne osobe, baš kao ni životinje koje se uzgajaju za hranu i većinom, baš kao i te životinje toga uopće nismo ni svjesni.

Tako da stvarati dodatan pritisak na stresom izmoždene ljude, koji se hrane u pekari jer ne stižu kuhati, a za vege restorane i dostave koji cijenom spadaju u svojevrstan luksuz nemaju novca, svojevrsno je nasilje. Nametati nekome osjećaj krivnje jer jede hranu koju su jele generacije njihovih predaka i koja je znatno jeftinija i dostupnija od one "zdrave" i bezmesne nema previše zajedničko ni s jogom ni s nenasiljem koje je jedno od temeljnih joginskih načela. Jedna stvar je raditi na osvještavanju, a drugo je svojim pristupom pasivno-agresivno prelaziti osobne granice drugih ljudi i pritom ih osuđivati.

Današnje pravovjerništvo se zove vegetarijanstvo, a veganstvo često izgleda kao njegova militantna frakcija. Štitonoše pravovjerstva, baš poput neobrazovanih vojnika koji slijepo slijede naredbe s vrha, nažalost ponavljaju naučene fraze o tome kako oni koji jedu mesu štete planetu Zemlji i sudjeluju u mučenju životinja. Istovremeno svojim često agresivnim pristupom, nimalo ugodnim komentarima i, ono što je najgore, osuđivanjem rade psihičko nasilje nad onima čiji se jelovnik razlikuje od njihovog.

Tako se pod opravdanjem brige za životinje stvara svojevrstan psihički teror nad ljudima, a velik problem je što to može imati i fizičke posljedice. Nagli prelazak na vegetarijanstvo i veganstvo za osobu čiji organizam je navikao na mesnu prehranu nije nužno i uvijek pametna stvar.

Konkretno u mom slučaju nije bila pametna stvar. Problem je što većina agresivnih zagovarača veganstva i vegetarijanstva ima površna znanja vezana uz nutricionizam i zdravlje. Tako da ćete od tih istih ljudi koji vas osuđuju zbog pizzete sa šunkom teško dobiti dobar savjet kako na siguran i zdrav način prijeći s mesne na bezmesnu prehranu.

Ako zbog nejedenja mesa budete imali bilo kakvu fizičku reakciju, reći će vam da je to zato što vam se organizam čisti. Tako se eto i moj čistio, po mišljenju nekih, pune dvije i pol godine i to kroz akne na licu. Sve dok mi jedna farmaceutska tehničarka koja radi kao prodavačica u biljnoj ljekarni umjesto 700. tonika za lice, kojim sam namjeravala sanirati svoj pizza face, kao iz puške nije rekla: "Ma ne kupujte to, vama samo fali cinka."

Nakon manje od mjesec dana pijenja tableta cinka riješila sam se tog užasa koji mi je dvije godine bio na licu. Daljnjim istraživanjem sam saznala da, eto gle čuda, baš cink, a ne samo željezo, bude smanjen kod ljudi koji ne jedu meso. Oko svog zdravlja i prehrane konzultirala sam se i s različitim nutricionistima, ali i alternativnim liječnicima pa i Ayurvedskim liječnicima, koji su mi također rekli da za stanje mog organizma nejedenje mesa nije nužno najidealnije rješenje. 

Dijete koje nije okusilo meso zdravije je od većine vršnjaka

Uz "prekrasne" kratere na licu sam dosta vremena imala i osjećaj konstante gladi pa sam jela puno više slatkiša nego ranije. Tako ne samo što sam dobrobit nejedenja mesa poništavala šećerom, već mi je to moglo i dodatno naštetiti zdravlju. Pri tome, moram naglasiti, nisam tip osobe koji je živio na kruhu i siru. Kuhala sam svu silu povrća, grahorica, klica i algi, mliječnih proizvoda je bilo u izobilju, nekada čak i ribe, a mljevene sjemenke lana i sezama samo što nisam stavljala u kavu, no sve se činilo uzalud.

Nipošto ne želim reći da je vegetarijanstvo kao takvo nezdravo. Dapače, imam primjer djeteta u vlastitoj obitelji koje nikad, čak ni kao zametak, u svojih osam godina nije okusilo meso i zdravije je od većine vršnjaka. Stoga ne bih željela da se moje iskustvo protumači kao argument u korist jedenja mesa. Ako je to moguće i odgovara vašem organizmu, potrudite se izbjegavati meso koliko god možete. S druge strane, apsolutno sam protivnik agresivnog nametanja vegetarijanstva kao nužnog preduvjeta za bavljenje duhovnošću jer povijesno gledano to je zapravo tekovina novijeg doba. Nije jelovnik ono što nas čini više ili manje duhovnim, već razina svijesti koju imamo o apsolutno svemu što radimo, pa tako i o hrani koju u sebe unosimo.

Svi smo vlasnici svog života, imamo neotuđivo pravo na slobodnu volju, imamo pak i savjest, možda i svijest, a ako u to vjerujemo i karmu, stoga smo u potpunosti odgovorni za sve svoje postupke. Zadiranje u tuđi tanjur je jednako neukusno i bezobrazno prelaženje osobnih granica kao i pitanje seksualnih preferencija.

Ne živimo meditirajući u pećini

Ako puno vježbate na primjer jogu ili se dosta bavite bilo kojom drugom fizičkom aktivnošću, dodatno obratite pozornost na to kako vam tijelo reagira na promjenu prehrane. Najvjerojatnije ne živite meditirajući u pećini i ne možete na miru plahutati u izmaglici između sna i jave, već morate odraditi pet sastanaka, izbedinati dvoje djece, istrpjeti agresivnog šefa i stres svakodnevice, pa postoje šanse da vam nagli prelazak na vegetarijanstvo u početku neće nužno dobro sjesti, no i može. To naravno ovisi o više faktora. Ono što je najvažnije je slušati sebe i svoje tijelo, a veganskim neofašistima slobodno odmahnite rukom jer vi ste ti koji će posljedice svoje prehrane snositi do kraja života, a navodno i nakon. Pitanje je samo hoće li to biti primjerice artritis zbog nedostatka masti ili loša karma zbog jedenja životinja. Kako god bilo, niste dužni o tome nikome podnositi račune jer na kraju će vam račun i ovako stići na naplatu u ovom ili onom obliku.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.