ZNATE LI da svatko od nas godišnje proizvede čak 400 kilograma otpada?

Od toga čak 80% otpada odnosi se na stvari koje samo jednom upotrijebimo i zatim odbacimo. Stvari koje bacate, a koje se mogu reciklirati ili na neki drugi način ponovno iskoristiti, potrebno je prikupljati odvojeno i odlagati u za to predviđene spremnike. Odvojeno treba prikupljati sljedeće otpadne materijale: papir, staklo, plastiku, metal, bio-otpad te građevinski, glomazni i EE (električni i elektronički) otpad.

Što kad otpad završi u prirodi?

Više od dvije trećine stvari koje bacamo u smeće mogu se reciklirati, no to ne radimo uvijek, ili čak uopće, zato što bi nam to promijenilo naše navike, ugrozilo ''udobnost'' ili rutinu. Da je potrebno reciklirati baš sve što možemo najbolje govore podaci o tome koliko je kojoj vrsti otpada potrebno da se razgradi u prirodi, ako se uopće ikad razgradi. Papirnatim maramicama su potrebna dva do četiri tjedna da se razgrade, a odgrisku jabuke čak dva mjeseca. Filteru cigarete i vunenoj čarapi treba jedna do čak pet godina, a metalnoj konzervi 50 godina. Jednokratnim pelenama i tepihu treba 40 do 50 godina da se razgrade, a odbačenim automobilskim gumama ili tenisicama u prirodi treba i više od 50 godina.

Vrećici od čipsa treba čak 80 godina da se razgradi, a plastičnim bocama i više od 400 godina. Nekim plastičnim vrećicama potrebno je i do 1.000 godina da se razgrade, a najopasnije za prirodu su staklene čaše i staklenke koje se razgrađuju 1-2 milijuna godina i baterije koje se u prirodi razgrađuju više od dva milijuna godina. Podaci su to koji šokiraju, ali i najbolje pokazuju koliko nas priroda treba te koliko je važno ozbiljno pristupiti odvajanju otpada i pomoći u njegovoj uspješnoj reciklaži.

Problem mikroplastike u morima i oceanima

Globalni problem današnjice je velika količina otpada u morima i oceanima, ponajprije plastičnog otpada. Prema Službi za istraživanje Europskog parlamenta prosječno se svake godine u more baci između 4,8 i 12,7 milijuna tona plastike. Plastični otpad se s godinama raspada i tako nastane mikroplastika – plastični materijal dimenzija manjih od pet milimetara, koji ribe i ostale morske životinje često zamijene za hranu.

Posljedice su ugibanje morskih životinja, ali i ulazak mikroplastike u prehrambeni lanac koji uključuje i ljude.

Sami pojam, ali i problem mikroplastike relativno je nov među istraživačima te je zasad nepoznat njen konkretan učinak na ljudski organizam. No o postojanju njenog štetnog djelovanja ne treba ni nagađati jer mikroplastika, osim što je napravljena od kemikalija, na sebe može navući viruse, bakterije, ali i molekule teških metala i toksične tvari u velikim koncentracijama.

U čak 80% slučajeva plastika u more dospijeva s kopna, a razlog tome su loše riješena pitanja odlagališta smeća, loš ili nepostojeći sustav razvrstavanja otpada te neodgovorno ponašanje.

Odvajanju otpada i odlaganju u za to predviđene spremnike trebali bismo pristupiti odgovorno.

Odvajate li otpad ispravno?

Iako mnogi svakodnevno odvajaju otpad i nastoje ga odlagati u za to predviđene spremnike, još uvijek postoji dosta pitanja i nedoumica o tome gdje odložiti neku vrstu materijala. U miješani komunalni otpad tako možete odložiti onečišćeni papir ili vrećice za pakiranje hrane, opuške, spužve, pelene za djecu i slično. No nikako nemojte u miješani otpad bacati i male električne uređaje, tetrapak ili ambalažu od metala. Kako pravilno odvojiti otpad pogledajte u našem vodiču.

Jeste li čuli za kružno gospodarstvo?

Europska Unija poseban je naglasak stavila na temu gospodarenja otpadom i reciklaže te je uveden model kružnog gospodarstva. Riječ je, naime, o ekonomskom modelu koji osigurava održivo gospodarenje resursima i produžavanje životnog vijeka materijala i proizvoda. Glavni cilj je svesti nastajanje otpada na najmanju moguću mjeru, koristeći otpad ponovno kao vrijedan resurs.

Donesena je Direktiva kojom se između ostalog državama članicama propisuje obveza da do kraja 2025. godine najmanje 65% ambalažnog otpada mora biti reciklirano, odnosno najmanje 70% do kraja 2030.

Do kraja 2025. godine reciklirano prema specifičnim materijalima treba biti:

• Plastika 50%
• Drvo 25%
• Željezo 70%
• Aluminij 50%
• Staklo 70%
• Papir i karton 75%

Hrvatska zaostaje za zadanim ciljevima Europske unije na području gospodarenja otpadom, a posebno zabrinjava situacija na području gospodarenja otpadnom plastikom. Svaki stanovnik Hrvatske na godinu proizvede 416 kilograma otpada, od toga čak 92 kilograma plastike, a recikliramo samo 15 kilograma plastike po stanovniku godišnje.

Sadržaj donosi Index u suradnji s PPD-om te u skladu s najvišim profesionalnim standardima.