SRPSKA glumica Nada Vojinović godinama je nosila titulu prve zavodnice jugoslavenskog filma. Osim što je bila fatalna na malim ekranima, takva je bila i u stvarnosti, a njeni intervjui podizali su puno prašine.

Srpanj 1982: Visoka i dugonoga, Nada Vojinović, glumica ovdašnja, podsjeća na tisuće djevojaka koje svakodnevno srećemo na ulicama. Sasvim obična "djevojka iz grada", koja ipak snima film za filmom. Za nju nema krize kinematografije. Sudeći po broju realiziranih projekata, Nadi za sada teku "med i mlijeko". Na pulski festival "juriša" čak s tri filma, dva je snimila u međuvremenu, a na trećem upravo radi. 

Pa onda, neka netko kaže da se ne isplati biti zgodan, mlad i lijep.

Široj javnosti ova mlada glumica je poznatija po "bombastim" izjavama u stilu: "Željela bih muški harem, ali se bojim da bi bio prazan" ili "Muškarce treba koristiti kao papirne maramice"...

- Istina je da sam davala izjave u stilu da ne obraćam mnogo pažnje na muškarce, naime, da mislim da im ne treba pridavati suviše važnosti. Ja ne znam što je to, jednostavno, nema pravih muškaraca. Ne znam kakvo je ovo vrijeme došlo. Ili sam ja imala nesreću, moram reći nesreću, da upoznam muškarca koji je u mom životu napravio totalan preokret. Do te mjere me je izludio, da poslije njega ne mogu ništa pronaći. Uz njega sam spoznala sebe i suštinu odnosa muškarac - žena. Poslije njega, mada ta veza traje još uvijek, počela sam se prema svim muškarcima ponašati drugačije, jer sam shvatila koliko je on pravi. Mi smo se toliko dobro pronašli u odnosu muškarac - žena, ne samo seksualnom, da je za mene tu kraj. Ja, u stvari, volim tu neku sebe u njemu, kao što svi volimo sebe u drugima. Poslije njega, ja govorim da muškarce treba koristiti tek tako, kao papirne maramice.

Koliko je u tom odnosu muškarac - žena važan seksualni dodir, to prepoznavanje u krevetu?

- To je veoma važno, strašno je važno, ali ne samo to.

Ti si prilično smjela u tim nekim scenama koje snimaš. Njemu to ne smeta?

- Ne!

I to ti vjerojatno mnogo znači?

- Ja u stvari i ne dopuštam da to bilo kome smeta. Naime, ja se prema ljudima oko sebe odnosim vrlo otvoreno i širokogrudo. Imam puno razumijevanja i veliko srce. Ljude primam onakve kakvi jesu, sa svim manama i vrlinama. Ako se družim s čovjekom čija je mana piće, ja ću se napiti s njim, jer znam da on to voli, razumiješ. Hoću pomoći prijatelju da svoj život proživi onako kako želi, pa makar da je pijanac, lopov, makar bio najbolji, hoću da mu pomognem upravo u tom njegovom življenju. Život je jedan, nikada ne znamo kada je kraj. Ja živim kao da je ovo posljednji dan mog života i mislim da je glupo pridavati važnosti bilo čemu što te ometa da živiš život onako kako ti hoćeš. 

Pod pretpostavkom da imaš "popravni" iz života, bi li nešto mijenjala, ili bi isto tako jurila, grabila i uživala?

Ništa ne bih mijenjala. Jedino, možda, jednu svoju vezu, zbog razočarenja u tog čovjeka. Samo to. Inače bih živjela isto ovako kao sada.

S obzirom na naš balkanski mentalitet, nailaziš li na neke poglede, na komentare u smislu - to je ona što se svlači.

- Bilo je provokacija na tu temu, pa i od strane novinara... To je moj posao.

Pijanist ima klavir, slikar platno, paletu, a glumac ima samo sebe. To je tvoj jedini instrument na kojem moraš proizvoditi zvukove. Tu postoji čak i neka priča o umjetničkom opravdanju, a zar nije dovoljno da čovjek pristane da glumi u takvoj sceni, da vidi sebe u toj sceni?

- Evo konkretno. Ja u filmu "Zalazak sunca" imam jednu ljubavnu scenu. To je prvi put da sam se potpuno svukla. I moj partner, također. To je bilo prelijepo. Mi smo se dobro osjećali dok smo to snimali. On je bio tako lijep, to je umjetnost, to je... I ne vidim zašto tražiti opravdanja. Opravdanje tražimo kad pogriješimo.

Znači, ti nemaš tu vrstu ograde kada je u pitanju tvoj posao. Kako stoji privatno? Jesi li tu možda drskija, imaš li potrebu uzeti više nego drugi?

- Mislim da mogu uzeti više nego drugi, ali nemam potrebu to pokazivati.

Rekla si mi da on, taj čovjek koji je tako jasan trag ostavio u tebi, trenutno nije tu. Kako da razumijem to što naiđu drugi muškarci. Znači li da si za određenu slobodu u tim odnosima, da čovjek bez obzira na to što voli može se predati i drugom i da isto tako osjeti, ili ne osjeti, nešto lijepo?

- Ovako, nisam rekla da naiđu drugi muškarci, nego da ja tu vezu ne mogu smatrati konačnom, za cijeli život. A inače sam u odnosu dvoje ljudi za slobodu. Ne mislim da je vjernost partnera... u stvari, što je vjernost? Treba biti vjeran sebi, u tome je stvar. Ako netko poželi otići, ako s nekim poželi otići, on je vjeran sebi. Treba ići za svojim osjećajima, a ne za odgovornošću prema meni ili nekom moralu. Koji je to moral? Treba biti moralan prema sebi, a ne prema drugima, u odnosu dvoje ljudi. 

I dobro i loše koje bi mi se moglo ukazati

Hoćeš reći da je najvažnije da čovjek ne sputava sebe, da je njegovo htijenje osnovni zakon?

- Samo to, to je zakon, a za mene je moja želja zakon, ja sam zakon. 

U jednom ranijem razgovoru si mi rekla da bi voljela znati dan svoje smrti. Zašto?

- Hoću reći da se ne bojim znati bilo što. I dobro i loše koje bi mi se moglo ukazati. Ja se toga ne bojim. Voljela bih znati jer bih onda možda drugačije organizirala svoj život. Možda ne bih kupila novi auto nego bih otišla na put oko svijeta, da iskoristim dok još mogu, dok ne odem u neki drugi svijet, dok se moj duh ne oslobodi moga tijela.

Što za tebe znače materijalne vrijednosti, novac...?

- Ništa! Novac je sredstvo kojim mogu priuštiti sebi neko malo zadovoljstvo, čašu pića, dobru šniclu, lijepu haljinu, auto...

A ljudi, kakvi su ljudi, kakvi su odnosi na filmu?

- Dobri su odnosi, ja ne znam, ja...

Mnogi tvoji kolege kažu drugačije.

- Ja jednostavno nisam imala probleme na poslu i uvijek kada sam završavala film bila sam nesretna, bilo mi je vrlo teško. Osjećala sam kao da se nešto otkida od mene.

Jesi li bila prinuđena neke uloge sobom plaćati?

- Ne!

Nikada te nisu dovodili u te situacije? Pa te priče onda, o položaju glumica kao marioneta, kao predmeta, izmišljene su, ili si ti izuzetak?

- Ne, ja mislim da to uopće nije istina i da to pričaju netalentirane glumice koje ne mogu doći do posla zbog svoje nesposobnosti, a ne zbog toga što s nekim nisu otišle u krevet... Jedini moj slučaj kada je posao s tim imao veze, to je bilo prije dvije-tri godine kada sam konkurirala u Beogradskom dramskom kazalištu, a tadašnji upravnik me tako ucijenio. Nisam primljena upravo iz tog razloga. To je bio jedini moj sudar sa...

S ucjenjivanjem, manipulacijama. Jesi li reagirala?

- Ne, nisam reagirala. Nisam ga ni prezrela. Jednostavno, otpisala sam ga kao jako prljavog čovjeka. Mislim da je to užasno prljav potez. 

U svojim tihim samoćama, u toj osami, na što najčešće misliš, što tad hoćeš, kud se krećeš, što poželiš? Kakve su samoće glumca kad završi posao u koji mnogo uloži?

- Ne znam, nije to... Obično čitam neku dobru knjigu, pišem nešto, neki dnevnik. I, ne znam, često razmišljam, mnogo razmišljam o sebi, o svojoj okolini. Neke stvari treba upamtiti, urezati u sebe, zbog nekih iskustava koja će mi sutra koristiti. Mora se mnogo toga doživjeti da bismo bili bogatiji. Ne smije glumac živjeti mirno, tiho. 

Jesi li nekad poželjela biti netko drugi, ne mislim u umjetničkoj identifikaciji, nego ovako, ljudski? Jesi li nekom pozavidjela zato što je nešto što ti nisi?

- Nikada!

Potpuno si zadovoljna sobom ovakvom kakva jesi?

- Da, da. Ponekad treba nešto mijenjati, treba radili, ali...

Nema kod tebe definitivnog vezivanja za prostor, stvari, ljude... Sve je podložno promjenama?

- Podložno promjenama. Jedino što ne volim mijenjati, "otkačiti", da tako kažem, su prijatelji.

Postoje ljudi za koje sam jako vezana, s kojima sam godinama.

Bi li mogla, pod pretpostavkom da sad nisi vezana, da ne voliš toliko...

- Da, ali ja opet nisam vezana.

Znači, to nije nekakvo ograničavanje slobode, sputavanje tebe?

- Hoću reći , ja ne želim sebe vezati zato što ne bih htjela da naiđem na razočarenje. Hoću ostati slobodna, sama sa sobom, i mislim da je to jedino zdrav i pravi odnos - biti jako slobodan. Ima u indijskoj poeziji jedan fantastičan stih (neka moja životna filozofija): "Tko me daje drugima, imat će me." Ja ne mislim tu na tjelesno davanje, nego na slobodu. Koliko god te puštam da radiš sve što želiš, toliko te volim, to je moja ljubav prema tebi. A to što ja nekog volim, nikako ne znači da bez njega ne mogu. Ja mogu bez svega. Mislim da mogu bez svega.

Nisi ljubomorna, posesivna?

- Ne, nimalo, uopće.

Misliš da je to kvaliteta?

- Ja mislim da je.

Bi li mogla otići s mužem svoje najbolje prijateljice?

- To što sam ja slobodna, ne znači da ne poštujem osnovne principe ovoga društva i nekakva mjerila morala. Vrlo ih poštujem, vrlo...

Tekst: S. P. (Halo u povjerenju, 1982.)