Rukometaši privatno: Vori skriva suze, Lacković plače gdje god stigne
IAKO je poznata činjenica kako rukomet nije među najnježnijim sportovima, stoga bismo s pravom mogli zaključiti kako naši pakleni dečki nikad ne plaču, poneki od njih su se nedavno otvorili i priznali kako im je jedan od najvećih poroka - plakanje. Blaženko Lacković priznao je kako nerado pokazuje osjećaje, "baš poput pravog muškarca", ali kako ipak postoje situacije u kojima je plakao poput malog djeteta. "Najčešće plačem zbog sreće, rijetko kad od tuge. A suze koje navru kad izgubite važnu utakmicu nisu znak slabosti, nego pokazuju da ste samo čovjek te da katkad nije dovoljno dati sve od sebe kako biste ostvarili ono što silno želite", priznao je i dodao kako je zaplakao kada je klub u kojem igra, Flensburg-Handewitt, izgubio utakmicu u polufinalu Lige prvaka.
Međutim, Lacković nije jedini rukometni reprezentativac sklon suzama - Igor Vori priznao je kako bi volio "napokon zaplakati", i to upravo na Olimpijskim igrama u Pekingu. "Osjećaje skrivam u sebi i, zapravo, teško mi je objasniti zašto ih ne mogu 'iscijediti'. No, volio bih da se na Olimpijskim igrama - zbog kojih je rukometna reprezentacija bila na napornim pripremama u Delnicama - dogodi to da napokon i ja zaplačem od sreće. Po mogućnosti, s olimpijskom medaljom oko vrata", priznao je.
Kaleb je faca zbog dobrih viceva
Nekadašnje lijevo krilo naše reprezentacije, Nikša Kaleb, priznao je kako se svakoj pobjedi veseli kao malo dijete, što je potpuno u skladu s njegovim životnim motom koji glasi "uživaj u svakoj sekundi". Na reprezentativna gostovanja nikada ne odlazi bez četkice i paste za zube, parfema i dezodoranta, a iako je uvijek elegantno odjeven, odjeću si nikada ne kupuje sam već to zadovoljstvo prepušta supruzi, koja ga, poput ostalih supruga naših rukometaša, često prati po gostovanjima.
Međutim, suprugama paklenih dečkiju nije lako gledati dečke na terenu, pogotovo kad su bitne utakmice u pitanju, poput ove koja se trenutačno igra, za olimpijsku medalju. Tamara Kaleb, Nikšina supruga, priznaje kako joj je sve teže gledati supruga na terenu te kako je Nikšine ozljede puno bolje podnosila kad je bila mlađa. "Dok sam bila mlađa, nekako sam lakše podnosila sve te stresove i ozljede. Premrla sam od straha u Lillehammeru kada je Nikša ostao bez zraka na terenu, nisam se mogla smiriti cijelu noć", priznala je.
Supruge rukometaša dobre su prijateljice
Tamara je priznala i kako se odlično slaže sa suprugama ostalih reprezentativaca - s Katjom Metličić, suprugom Petra Metličića Tamara nije samo prijateljica, već su i kume, a s ostalim curama je u odličnim odnosima. "Odlično se slažemo. Na utakmicama sjedimo zajedno, vičemo, ljutimo se na suce, stišćemo jedna drugoj ruku, tješimo se. Na sva putovanja idemo zajedno, razumijemo se jer smo u istoj situaciji", dodala je.
V.V.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati