ŠABAN BAJRAMOVIĆ, nikada okrunjeni, a uvijek priznat kao "kralj romske glazbe", živi u neimaštini i to nakon dvadeset albuma i pedeset singlica, te potpisanih 400 pjesama koje je izvodio diljem svijeta. Da je Bajramović uistinu na samom dnu egzistencijalne ljestvice, potvrđuje činjenica kako mu je nedavno srpski ministar rada i socijalne politike Srbije Rasim Ljajić uručio jednokratnu novčanu pomoć u visini od 100 tisuća dinara.

Bajramović je krajem prošle godine imao srčani napad, a otad vrijeme provodi u bolnicama u Nišu i Sremskoj Kamenici. Pomoć je dobio jer nema mirovine, niti ikakvih primanja, a njegova životna ušteđevina u visini od 700 eura, koje je Bajramović čuvao za crne dane, ukradena mu je nedavno kad mu je provaljeno u kuću.

"Pokrali me Bregović i Kusturica"

"Čujem kako sada 'kojekakve' pjevačice dobivaju nacionalne mirovine. Otpjevale su dvije tri pjesme, kojih se nitko ne sjeća. S druge pak strane 'Đelem, đelem' vrti se po svim radio stanicama. A pjevaju je drugi. Pokrali su mi više od 100 pjesama, a u životu sam ih napravio oko 400. Meni za to nitko ne plaća. Mnogi su pokrali moje pjesme, među njima i Bregović i Kusturica. Uostalom, pjesma 'Mesečina' je moja", kaže danas Bajramović iz bolničke postelje u kratkom razgovoru za novosadski Dnevnik.

Neka mi daju mirovinu, pjevat ću i bez glasa

Bajramović tako umjesto da uživa u svojevrsnom "Hall of fameu", uzaludno čeka ukaz ministarstva kulture koje bi mu trebao dati mirovinu za sve ono što je uradio za svog plodnog umjetničkog života. Ironija je kako se Bajramović nedavno prijavio za dobivanje nacionalne mirovine kao zaslužni građanin Srbije, no njegova molba je odbijena. U obrazloženju je stajalo kako nema redovnu mirovinu, pa tako ne može dobiti ni nacionalnu.

Netko je davno napisao - "Da je Šaban Bajramović umjesto na Balkanu rođen na delti rijeke Mississippija ili pak u blizini New Orleansa, danas bi mu se klanjalo pola svijeta, a imao bi novaca ne samo za sebe, nego i za dvije generacije svojih potomaka". No činjenica je kako je Bajramović na Balkanu, gdje ovisi o jednokratnim pomoćima političara čiji je sitan novac samo još jedan povod da se nađu na naslovnicama te ukradu ne samo dio glasova, već i dio slave velikog umjetnika.

"Predao sam se. Slavili su me u svijetu, a u Srbiji nemam za lijek. Ako mi država da mirovinu i lijekove, onda ću za njih ako treba i bez glasa zapjevati" poručuje Bajramović. 

Blues-džez bend na Golom otoku

Na kraju recimo da Bajramović ima osebujnu biografiju, kako glazbenu, tako i onu životnu. Školu nikada nije pohađao, a prva i jedina znanja o glazbi (ako se za glazbenog genija ikada može reći da je učio o glazbi) stekao je na ulici. Radi ljubavi u dobi od devetnaest godina pobjegao je iz vojske, a kada su ga uhitili prkosno je pred sucem izjavio kako ga se ne može toliko dugo kazniti, koliko on može izdržati radi toga. Tako je umjesto tri godine na Golom otoku proveo dugih pet i pol godina, gdje je osnovao jazz i blues zatvorski bend. Nakon izlaska iz zatvora, počinje njegova glazbena karijera.

I.Ć.
Foto: sabanbajramovic.com