NAJPOZNATIJI i najdugovječniji ex YU bend Zabranjeno pušenje, trenutno promovira svoj novi, jedanaesti album Šok i nevjerica, koji je stigao (za obožavatelje predugačkih) pet godina nakon albuma Radovi na cesti.

Zabranjeno će u petak, 30. studenog album predstaviti zagrebačkoj publici u klubu Boogaloo, a novi album i koncert najbolji su povodi za intervju.

Stoga smo posjeli Seju Sexona i pitali ga baš sve što nas je zanimalo, od novih pjesama, preko jugonostalgije, do odnosa s Neletom, a on nam je na sve spremno odgovorio.

Pjesme Zabranjenog pušenja vrlo se često vežu uz jugonostalgiju, ali jeste li vi jugonostalgični?

To je kao iz onog vica kad Mujo pita Sulju što je bilo prije, kokoška ili jaje. Suljo kaže: "Prije je bilo svega". Sad, je li prije bilo svega ili ne zavisi od toga koliko je čovjek bio mlad ili star. Meni je jedna komšinica, starija žena, uvijek govorila da je njoj najbolje bilo '42., povjeravala mi se o ratu i dugim noćima bez struje. Ispričala mi je masu lijepih događaja iz '42. u kojima su momci njoj donosili jabuke, ona je ašikovala u mahali, tako da mislim da je pitanje nostalgije više pitanje mladosti nego političkog uvjerenja.

Što vama znači Yugo 45?

Yugo je bio odličan auto, jeftin, upotrebljiv, bez previše skupih dijelova, lak za održavanje, jedino nije bio dobar za vođenje ljubavi. Pretvorio bih ga u metaforu Jugoslavije. Jugoslavija je bila veliko tržište s jakom nogometnom ligom, jakom kulturnom scenom, koja je imala defacto sve premise Europske unije prije Europske unije, kretali smo se bez granica, nije bilo carina, no Jugoslavija nije bila dobra za vođenje ljubavi. Ljudi se u njoj nisu voljeli, ti neki aferimi, dugovi iz prošlosti su predugo ostali nerazjašnjeni, bez prave historiografije, previše ostrašćeni, bez objektivnog i autoritativnog stava, bez naučne obrade toga. Te sve su stvari dovele do njenog raspada.

Koliko se afere "crko maršal" stvarno dogodilo, a koliko je toga nadodano i romantizirano usmenom predajom?

Prava istina je da se radilo o pojačalu marke Vox, ne Marshall, ali Nele se nikad nije razumio u opremu, on je bio pjevač. Taj gaf nas je proslavio u nekim alternativnim krugovima, onemogućio nas u nekim estradnim krugovima, ali mislim da je to događaj koji je spasio bend jer smo bili na putu da postanemo najveći bend, već smo se počeli pojavljivati u poljoprivrednim i porodičnim emisijama. Taj gaf i incident od nas je napravio najbolji bend. Nikad nismo bili najveći, ali smo bili najbolji. Mene taj scenarij nije rastužio jer put kojim je Pušenje krenulo, pogotovo uz medijsku prisutnost Top liste nadrealista, bio je najbolji put da završimo kao Lepa Brena ili Sedam mladih.

Jeste li imali još neke probleme osim toga? 

Zanimljiv Eclipse of The Heart se dogodio 15-ak godina kasnije u klubu The Best. Promijenili su se sistemi, postali smo države, dobili smo svoje očeve nacija i mi smo u Bestu na bis odsvirali neki narodnjak iz Makedonije ili južne Srbije, zvao se Fato mori dušmanke. Poslije toga je izbio incident i tuča, redar mi je prišao i vikao na uho: "Tito je umro, nema više Jugoslavije". U jednom sistemu smo najebali jer smo psovali Tita, a u drugom smo najebali jer smo ispali neki veliki apologete Tita. To se desilo u poznatom zagrebačkom klubu koji je nekoliko mjeseci kasnije postao hram narodnjaka, jedan od prvih klubova u Hrvatskoj koji je počeo masovno eksploatirati narodnjake. S Titom smo imali vrlo oprečnih iskustava.

Zbog afere "crk'o Maršal" i sami ste iskusili probleme zbog onoga što pričate. Međutim, unatoč okruženju u kojem svaka nespretna rečenica može stvoriti problem, alternativna glazbena scena izrodila je neke od najvećih, ali i najsubverzivnijih bendova s ovih prostora. Je li bilo napetije stvarati u vremenima kada nisi mogao reći sve što želiš ili danas, kad svi govore što im god padne na pamet, a nikog više nije briga?

Istina je da je subverzija bila jedina kvaliteta nekih od bendova u '80-ima i da se nisu proslavili nekom kreativnošću i autentičnošću. Danas bend, uz to što je subverzivan mora biti puno atraktivniji i ekstravagantniji. Mora stavljati ružu u dupe ili brnjicu na ćunu da bi privukao ljude, danas je bendovima puno teže. Osim toga moraju medijsku iscjepkanost regije nekako preskočiti, putovati i nastupati ako žele biti ono što su bendovi bili prije.

Je li vam danas teže ili lakše pronaći inspiraciju za pjesme?

Budući da živimo na isti način, putujemo, krećemo se, motamo se po sumnjivim mjestima i sa sumnjivim ljudima još uvijek, inspiracije dovoljno ima. Balkan nije geografski pojam, Balkan je dijagnoza, svatko tko tu živi imat će puno tema i prilike da doživi inspirativne trenutke iz koji nastanu pjesme. Meni je uvijek bilo smiješno kako se neke pjevačice udaju za direktora autosalona, a onda bi htjele pjevati kao Amy Winehouse. Čovjek mora živjeti to što radi i onda s inspiracijom neće biti problema.

Koliko vam je teško, s obzirom na stvarno opsežan repertoar, stvoriti setliste koje bi zadovoljile i one koji žele stare i one koji žele nove pjesme?

Moj stari prijatelj Elvis J. Kurtović je za mene rekao: "Sejo Sexon je zabava za cijelu obitelj". Tko mahne sa sto eura ja odmah ispunjavam njegovu želju i tako nastaje naša set lista. Šalim se, naravno da je teško, ali pokušavam da to ide nekim prirodnim putem i da nove pjesme uđu kao juniori u Barceloni, kad to zasluže, kad ih publika prepozna. Ne inzistiram na tome da odsviram kompletan novi album na koncertima, više volim da to budu pjesme koje su prirodno sviranjem u parku i na roštiljima došle u srca ljudi i da se te pjesme koje se sviraju pod borovima sviraju i na koncertima.

Što vi više volite svirati?

Naravno da mi više volimo nove pjesme, ali istovremeno, ono što je rekao jedan moj kolega, nove pjesme su kao nova frizura, u početku su svima čudne pa su na koncertima dočekivane analitički i dosta hladno. Ali kao i sa svakom novom frizurom, poslije se svi na nju naviknu i postane prirodna stvar.

Što mislite da je bilo presudno da Zabranjeno pušenje opstane sve ove godine?

Mislim da je presudno što nikad nismo očekivali da ćemo opstati i ostati dugo, ali kao što kažu, nije kome je dano, nego kome je suđeno. Imali smo i sreće, imali smo veliku podršku publike, kojoj i sad zahvaljujem na svim ovim lijepim godinama.

Je li teško održati svježinu na 11. albumu?

Zato smo album nazvali "Šok i nevjerica". Ima jako dobar prijem i s obzirom na to da je jako teško raditi 11. album, to je album koji je dočekivan sa skepsom što pisac više ima za reći. To su već albumi koji se rade s velikom kilometražom i ta skepsa je motivirajuća, jer podcjenjivanje je majka uspjeha - tuđeg. 

U tvojim pjesmama ima i dosta osobnih priča, je li nakon svih ovih godina ostalo još nešto što misliš da zaslužuje pjesmu, a nisi imao prilike napisati?

Nisam opjevao moju mamu, mislim da je zaslužila pjesmu. Zaslužila je i moja žena koja me zove privatni Bosanac i koja je još uvijek sa mnom iako mi stalno viče da mi treba ginko da nađem Viagru. Mislim da su njih dvije zaslužile pjesmu i trebao bih ih što prije ovjekovječiti. Počeo sam pisati pjesme, tako sam se branio od siledžija u naselju i kad god bi me netko tukao rekao bih mu: "Vidjet ćeš, opjevat ću te za ovo. Završit ćeš u mojoj pjesmi.". Uglavnom su u mojim pjesmama negativci, vrijeme je da se sjetim nekih pozitivaca.

Poznato je da "Zenica Blues" zamalo nije ni završila na vašem albumu. Postoje li još neki vaši hitovi koji su vam zamalo promakli? 

To je u svakom slučaju Pišonja i Žuga, školski primjer kako ne treba pisati pjesmu. Traje šest minuta, ima tri promjene tempa, ima dva predugačka sola od čega je drugi na gitari 32 takta, ima 12 strofa, ima masu likova koji zbunjuju prosječnog slušatelja... Pravo ružno pače. Kako sam tad bio na medicinskom fakultetu nisam bio taj dan kad je televizija ponudila da snimi neku od naših pjesama. Tamo su bili Emir i Nele i oni su ga dogovorili, da sam bio tamo ta priča ne bi prošla, jer ja kao iskusni kompozitor znam kako hit treba izgledati, vjerojatno bih se usprotivio... Televizija ju je snimila kao spot i tu je krenuo njen uspon kao ptice feniksa i postala je neizostavna na našim koncertima. Da imam svoju školu komponiranja hitova, đacima bih rekao da je Pišonja i Žuga primjer kako hit ne treba izgledati.

Činjenica da privlačite i mlađu publiku veliko je postignuće za svaki bend. Reagira li ta novija publika bolje na starije ili novije pjesme?

Publika u prvom redu reagira na pjevača, lijep je, dobro obučen, elokventan i uvijek prati trendove. Fino je botoksiran, preplanuo i nakvarcan. Ja kažem ovima mojima: "Dobri ste vi muzičari i super je repertoar koji snimate, ali vadi vas pjevač".

Publika će na kraju odlučiti, ali kako vam se čini ovih novih 14 pjesama u kontekstu kompletnog vašeg opusa? Jeste li jedni od onih koji vjeruju da su vaši najveći hitovi iza vas ili uvijek vjerujete da je novi album najbolji?

Mene kad ljudi pitaju je li album bolji ili lošiji od prethodnih, ja uvijek kažem da ne znam, ali u svakom slučaju neće biti isti. Ono na što sam ja ponosan je to da Pušenje svaki put uđe u potpuno nepoznat teren i nije bend koji živi na starim formulama. To je rizično, ima dosta kritike od publike i urednika na to. Urednici bi najviše voljeli kad bi se serijski pisali Zenica Blues i Pišonja i Žuga, ali Pušenje nije takav bend. To je jedan odnos prema novom materijalu na koji sam ponosan, vrlo je neizvjestan i rizičan, ali isto tako je bendu jako inspirativan. Ljudi s kojima radim vole funkcionirati na taj način.

Kako napreduje film o Pišonji i Žugi?

Još vrlo teško, snimljeno je nekih 20 minuta, ima porođajne muke kao i svaki film. Vrijeme je besparice, Pišonja i Žuga nije povijesna tema. Da snimamo malo više nacionalno osviješten film, vjerojatno bismo dobili malo više podrške i sredstava. Ne odustajemo, moj prijatelj Jasmin Duraković prikuplja sredstva i ja se iskreno nadam da će film biti završen u ljeto iduće godine.

Nele je objavio drugi dio pjesme "Nedjelja kad je otišao Hase", kako ti se čini, s obzirom na to da ste prvi dio zajedno pisali?

Mene raduje da se nakon 20 godina netko vrati iz narodnjaka, to je zaista rijedak fenomen. U svakom slučaju raduje me Neletov povratak pradedovskoj veri.

U kakvim si danas odnosima s Neletom i ima li šanse da ikada više nešto zajedno radite?

Nele je trenutno u fazi spram Sarajeva kao prema trebi koja te ostavi. Nele je sebe natjerao da misli da je ta treba koja ga je ostavila zapravo uvijek bila glupa i kurava i nije znala dobro kuhati, a nije se baš proslavila ni u seksu. Valjda mu je tako lakše da razmišlja o Sarajevu i zbog toga i naš odnos trpi.

Da možete sve ispočetka, što biste promijenili vezano za Zabranjeno pušenje?

Promijenio bih ime, zvali bi se Crna materija ili Misteriozni početak. Imali bi neko atraktivno ime.

Misliš li da bi Nadrealisti danas funkcionirali ili su političari jednostavno postali prevelika parodija?

Ma dajte molim vas, koji bi danas glumac ili scenarist mogao parirati današnjim političarima? Njihovo je ludilo istinsko i nepatvoreno i to publika prepoznaje.