GOLEMI prazni neboderi u pustinji lako bi mogli biti kulisa za snimanje nekog distopijskog filma i baš ništa na njima ne odaje da su nekad bili dio ideje o nekom boljem životu i jednakim mogućnostima.

Samo 50 kilometara udaljen od Teherana, glavnog grada Irana, nalazi se grad duhova. Bez ljudi, auta, parkova, igrališta, Pardis je dio projekta Mehra Mer, a već se godinama nalazi "u izgradnji" koja se ne miče s mjesta. Guardian je još 2014. pisao o projektu kao o mrtvom, a čini se da se otada nije puno promijenilo. Cesta koja vodi prema njemu puna je slijepih odvojaka, a na kraju će vas dočekati kosturi nikad dovršenih nebodera. 

Ovaj projekt je trebao biti krunski dragulj vladavine iranskog predsjednika Mahmouda Ahmadinejada. Plan je bio, kako piše Messy Nessy, izgraditi zajednicu za 200 tisuća ljudi, koja bi bila poput male oaze u tom inače pustom i siromašnom kraju. Povezali bi je javnim prijevozom, uredili bolnice, škole, pa čak i parkove usred pustinje, no projektanti, čini se, nisu puno razmišljali o uvjetima. Pokazalo se da tih 200 tisuća ljudi ne bi imali pristup vodi, grijanju niti kanalizaciji, a sve veća inflacija i oslabljena ekonomija brzo je otjerala investitore te je budući grad završio poluizgrađen i napušten. 

"Posljednjih godina u Iranu su izgrađena brojna naselja, milijarde su utrošene u 17 novih mjesta i oko milijun i pol novih građevina. Jedan od glavnih ciljeva izgradnje Maskan Mehra bilo je potaknuti ljude da napuste velike gradove gdje su imali užasne životne uvijete kojima je doprinosila velika zagađenost, promet i visoke cijene najmova", otkrio je fotograf Manolo Espaliu, koji bilježi izgradnju Maskan Mehra, projekta koji je predsjednik Ahmadinejad zvao "najvećim pothvatom još od Adama". 

Golemi neboderi, osigurani od potresa, bili su originalno namijenjeni naseljavanju siromašnih, no Manolo tvrdi da je ta ideja u startu propala jer su si samo imućniji mogli priuštiti da tamo žive. 

"Bilo je zamišljeno ponuditi građevinarima besplatno zemljište kako bi gradili jeftine kuće za one koji nemaju vlastiti stambeni prostor. Budući da je većini građana bilo teško doći do kredita, za one koji su se predbilježili za život u Mehru, obećana je hipoteka na 99 godina. Banke su trebale biti posrednici, a središnjoj banci je država naredila izdavanje više novca kako bi se pokrilo građenje. Pokazalo se da je ovaj projekt postao najveća prepreka oporavku iranske ekonomije", tvrdi Manolo.