SRBIJU će ove godine na Eurosongu predstavljati grupa Lavina, niški bend koji je u kratkom roku postao miljenik publike i kritike.

O ovom brzom usponu od anonimnosti do naslovnica regionalnih i europskih medija, snalaženju s popularnošću, optužbama da su "industry plant" pa sve do usporedbi s Maneskinom, porazgovarali smo s pjevačem grupe Lukom Anđelkovićem.  

U Beču ste najavili pravi metal show. Po čemu će se nastup razlikovati od pobjedničkog?

Bit će više vatre.

Kako teku pripreme?

Teku i dalje. Imamo različite timove koji rade svaki svoj posao, a na nama je da vježbamo koreografije, tu su i vokalne vježbe i zapravo jedva čekam da vidim kako će to zvučati i izgledati u Beču jednom kad se sklopi.

Koreografi, vokalne vježbe, medijska pažnja... Kako vam se sve to uklapa u dosadašnji način postojanja malog metal benda u državi u kojoj metal nije popularan žanr?

Zavisi od benda. Nama se ovaj scenski dio konkretno uklapa jer smo i inače teatralni u nastupu i orijentirani na vizualni dio priče tako da vjerujem da ćemo se dobro uklopiti u Eurosong okruženje.

Ali ovo ostalo, to je potpuno drugi svijet. Priča se okreće za 180 stupnjeva. Od nastupa u klubovima gdje se nadaš da će doći dovoljno publike da pokrijemo rentu do života u kojem odjednom putuješ, sjediš u hotelu u Zagrebu i daješ intervjue.

Jednostavno si zahvalan da se sve to događa jer si svjestan da se ne događa često, a u nekim slučajevima nikad. Osim toga, nismo se prilagođavali nego došli sa svojim zvukom koji sam po sebi i jest malo bliži mainstreamu.

A kako ti sve ovo doživljavaš osobno jer neki ljudi nisu spremni za "popratni sadržaj" Eurosonga? S popularnošću dolaze i intimnija pitanja?

Da, teško mi to pada jer susrećeš se s tim pitanjima i ne volim to jer radi se o osobnim stvarima o kojima ne volim i ne želim govoriti javno. Trudim se ovim baviti kao ozbiljnim poslom pa bih volio i da me tretiraju kao muzičara i da pričamo o glazbi i karijeri, ali razumijem ih.

Dopuštaš li da ti novinari zadiru u privatnost?

Da, svjestan sam da je dio odgovornosti i na meni, ali to je nešto na što se tek privikavam i učim.

Vjerujem da ćete i dobiti smjernice jer imam dojam da dosta ekipe koja odlazi na Eurosong dobiva neki medijski trening. Intervjui su gotovo redovito sterilno disciplinirani i lišeni bilo kakve kontroverze.

Imamo iza nas super PR tim koji brinu o svemu, ali i kad sve ovo prođe i ti intervjui će biti nešto prepoznatljivo naše već da ljudi zavole baš nas u nepročišćenoj verziji. To je također skill koji ćemo s vremenom naučiti. No, takav je i sam Eurosong koji i oko glazbe ima pravila.

Niš ima bogatu glazbenu rock povijest. Kako ste prihvaćeni i kakve su reakcije nakon pobjede i je li ta "niška povijest" utjecala na vas?

Pa nismo imali neki veliki doček, a i imali smo neke obaveze nakon nastupa pa se nismo odmah ni vraćali. Ono što jesam osjetio je pozitivnost i reakcije su mahom pozitivne. Čak i kod ljudi koji ne slušaju metal daju nam podršku.

Što se Niša tiče, da, postoji bogata povijest, ali lokalna scena se na nas nije pretjerano odrazila jer niti sam imao ikoga u obitelji tko se bavio glazbom niti sam gravitirao domaćoj sceni. No, možda je nešto u krvi.

Misliš li da će ovo pomoći u popularizaciji žanra?

Nadam se. Sustav ne postoji jer ne postoje festivali ni klubovi koji podržavaju ne samo žanr kojem pripadamo već i generalno alternativnu glazbu. Volio bih da ovo što se dogodilo nama probudi svijest javnosti o tome da je to glazba koja se razvija i ima bezbroj novih oblika jer ljudi nam se javljaju da im se sviđa ovo što radimo iako ne znaju što je to.

Kakav je osjećaj to da ste nekim ljudima upravo vi entry point za metal?

Nevjerojatan jer smo postali taj "gateway bend" kao što su nama to bili Lordi 2006. Pogotovo je to bitno kod djece jer to jako rezonira kod njih i šalju nam snimke kako pjevaju i plešu na našu pjesmu.

Jesu li nastupi postali posjećeniji i kakve su reakcije na vas nakon pobjede? Postaju li priče o vama oštrije sad kada ste "na radaru" mnogima?

Sve se to mijenja. Sad čujemo priče da je sve ovo preko noći, da smo "industry plant" i da smo nastali samo zbog Eurovizije... Ljudi, četiri godine ovo radimo, jurimo na sve strane i pola Europe smo proputovali u vlastitom aranžmanu, a oni pričaju da se nešto dogodilo preko noći.

U Češkoj smo nastupali za troje ljudi pa sve do festivala u Rumunjskoj gdje smo imali pun trg ljudi koji su došli na Korn i ostale headlinere. A što se nastupa nakon pobjede tiče, nismo ih još imali. Tek ćemo vidjeti. Potražnja je porasla.

Kad smo već kod tih komentara o vezanih za to da ste nastali zbog Eurosonga. Koliko ste vi fanovi Eurosonga, a koliko ste se prijavili zato što je ovo legitimna odskočna daska za mladi bend?

I jedno i drugo. U djetinjstvu nam je Eurovizija bila ritual. U Srbiji je to velika stvar i s obiteljima smo svi gledali svake godine i aktivno pratili. S godinama smo otišli u drugom glazbenom smjeru, ali pratili smo marginalno. S druge strane, naravno da je ovo odskočna daska, ali nije to glavni cilj već da situaciju iskoristimo za nešto veće.

Čitajući komentare, naišao sam i na ove koji vas uspoređuju s Maneskin? Kako to doživljavaš, pozitivno ili negativno?

S jedne strane je kompliment jer mene su u posljednjih nekoliko godina aktivno počeli uspoređivati s Demianom, a ja taj imidž imam daleko prije nego je on postao popularan. Ali da, to je stvarno lijep kompliment jer oni su lijepi i talentirani ljudi. S druge strane, njihova i naša glazba nemaju apsolutno nikakve dodirne točke. Radi se o zalizanoj kosi.

Još jedna stvar koju sam ove godine primijetio u Hrvatskoj je gotovo apsolutni izostanak hypea oko Eurosonga. Kakva je situacija u Srbiji?

Iskreno, teško mi je reći. Mi nedostatak hypea definitivno ne primjećujemo jer je hype nešto što se događa nama i oko nas tako da ga mi definitivno imamo, a zbog svega nisam imao prilike niti vremena proučavati kakva je situacija na drugim mjestima.  

Osjećate li pritisak očekivanja nacije?

Pa zapravo i ne. Sve što smo doživjeli je apsolutna podrška bez obzira na konačni plasman. I to je super stvar, ali nadam se da si pritisak nećemo stvoriti sami jer od toga nitko neće imati nikakve koristi. Imamo odgovornost, ali trudit ćemo se ne stvoriti dodatni pritisak.

Imam sreću da smo odličan bend i međusobno se podržavamo pa tako i oko psihološkog i emocionalnog pritiska. Dijelimo ga.

Analiziraš li se vokalno?

Apsolutno. Neprestano. Trudim se ne gledati previše jer ponekad vidim snimku i mislim: "Što je ovo?!?" I u mom slučaju nije čak ni vokalno koliko pratim svoje pokrete koji su mi bitan dio scenskog nastupa i uvijek pronađem neku zamjerku.