St. Anton: Vrhunska hrana i sjajno skijanje na najvećem skijalištu u Austriji

St. Anton: Vrhunska hrana i sjajno skijanje na najvećem skijalištu u Austriji
Foto: Index

Ako ste ikada stali na skije, pa čak ako i niste, svako toliko u ovo doba godine čujete za St. Anton. Mali austrijski grad na korak od Lihtenštajna i Švicarske desetljećima slovi za jedno od najboljih austrijskih skijališta, a od prije dvije godine je i najveće skijalište u toj zemlji i jedno od pet najvećih na cijelim Alpama te među većima u svijetu.

Da, Austrijanci su prije dvije godine uložili desetke milijuna eura u regiju Arlberg pa su tako povezali staze iznad St. Antona, Zürsa, St. Cristopha, Stubena i Lecha u golemo skijalište koje se proteže na 340 kilometara, a spaja ga više od 90 žičara. Staza ima baš za svačiji ukus. Dobro se snašao i autor teksta koji je na skije stao prvi put nakon više od deset godina, a puno iskusniji kolege mogli su na skijama raditi što su htjeli. Da su skijali deset dana bez spavanja, vjerojatno ne bi prošli sve staze koje nudi regija Arlberg.

Druga skijališta su bliža, ali do ovog se isplati potegnuti

St. Anton je izrazito simpatično mjesto udaljeno gotovo 700 kilometara od Zagreba. Iako ćete putem proći desetke drugih, bližih skijališta, ono što St. Anton nudi vrijedno je dugog puta i naporne vožnje. Nešto manje glamurozan od Zürsa i Lecha, St. Anton je mjesto s kojim ćete teško pogriješiti putujete li u paru, manjoj grupi ili s čitavom ekipom koja je došla skijati, ali i pojesti i popiti, odnosno, tulumariti.

Ponuda smještaja je manje-više klasična, iako su hoteli dosta skupi za prosječni hrvatski džep. Dvokrevetna soba stajat će vas najmanje 150 eura, a gornje granice praktički nema jer se luksuz može dobiti na svakom koraku. Apartmani se mogu dobiti za puno manje novca, ali imajte na umu da njih treba rezervirati mjesecima unaprijed pa su sad vjerojatno već popunjeni. Uglavnom je riječ o obiteljskim hotelima koji nude vrhunsku uslugu. Kuhinja je domaća i teško ćete u njima nešto loše pojesti tako da s te strane problema nema.

Iz samog St. Antona pet velikih žičara vodi na staze s kojih možete kamo vas je volja. Zürs, Lech, St. Cristoph… Sve je povezano, a kako su mjesta spojena i besplatnim autobusnim linijama, ako vas svlada umor, kući možete i javnim prijevozom. Čak 43 posto je plavih staza, 41 posto crvenih i 16 posto crnih pa će se naći ponešto za svakoga, iako će ozbiljniji skijaši najzadovoljniji biti Rendlom koji se nalazi južno od St. Antona.

Nije sve idealno

I tu dolazimo do jedinog, ali i velikog problema na koji smo naišli u četiri dana koliko smo ondje bili. Iako je povezivanje svih tih staza žičarama sjajan potez, prečesto se na njima stvarao red i u nekim trenucima čekalo se i po 20-ak minuta. Bio je kraj sezone pa možemo samo zamisliti na što to sliči u špici, iako su Austrijanci sigurno i sami svjesni problema i morali bi ga hitno riješiti.

U pauzi od skijanja preporučamo odlazak na Vallugu, vrh visok 2811 metara s kojeg se pruža nevjerojatan pogled na čitavu regiju, što nikako ne smijete propustiti.

No osim nepreglednih kilometara staza, ono što nas je ipak najviše oduševilo bila je gastronomska ponuda. Nema toga što poželite a da u St. Antonu i oko njega ne možete pojesti. Od vrhunskih stakeova u restoranu Al Fuego koji drži simpatična dama iz Čilea do svakojakih perverzija u restoranu Verwallstube na samom skijalištu koji prema Gault Millau ljestvici spada među deset najboljih restorana na skijalištima u čitavoj Europi.

Što se noćnog života tiče, iako su klubovi dosta jednolični, St. Anton nudi sasvim solidnu zabavu onima koji još imaju energije nakon cjelodnevnog skijanja, a na samim skijalištima naći će se nekoliko mjesta s tipično austrijsko-skijaškom atmosferom. U centru grada ima nekoliko klubova koji rade do dva sata ujutro, a tijekom čitave skijaške sezone organizirana su i razna kulturna događanja. Ako ste u St. Antonu u travnju, kao što smo mi bili, a volite blues, nemojte propustiti festival “New Orleans meets snow” na kojem se može čuti ozbiljno dobar blues.

Unatoč sitnijim manama poput uskih grla na žičarama, St. Anton će vas teško razočarati, a i u njemu nećete imati dojam kao da ste na zagrebačkoj špici okruženi "domaćima", što je čest slučaj u brojnim bližim austrijskim skijalištima. Malo će vas udariti po džepu, ali će vam se isplatiti svaka uložena kuna.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara