Tamna strana bajki: Iza priča sa sretnim krajem kriju se puno mračnije poruke

Tamna strana bajki: Iza priča sa sretnim krajem kriju se puno mračnije poruke
Screenshot: Youtube

VEĆINA nas je odrasla u uvjerenju da su bajke samo nevine, lijepe priče za djecu, piše Goalcast. Stvarnost je, ipak, malo drugačija i činjenica je da njihove poruke ne prikazuju uvijek muško-ženske odnose u najboljem svjetlu.

Kada se sada, kao odrasli, osvrnemo i zagledamo u svoje omiljene bajke, vidimo svoje junake i princeze iz potpuno drugačije perspektive. One sada za nas imaju mnogo dublje i drugačije pouke, nego kada smo bili mali.

Ljepotica i zvijer, priča o zlostavljanju i unutrašnjoj snazi

Ovu bajku napisala je Francuskinja, Gabrielle-Suzanne de Villeneuve još 1740. godine. Danas se većina ljudi upoznaje online i djevojke bi, uglavnom, pošle za likom poput Gastona (arogantnim narcisoidnim frajerom koji želi Belle za sebe kako bi potvrdio svoj ego) i okrenule bi leđa Zvijeri, koja ispod grube vanjštine krije zlatno srce.

"Pouka ove bajke je dobar podsjetnik na to da ne sudimo knjigu po koricama. Moramo dopustiti da prođe neko vrijeme i dobro upoznamo nekoga, na dosta dubljoj razini, kako bismo mogli znati postoji li nešto značajnije između nas", kaže Joyce Marter, psihoterapeutkinja.

Ova priča dokazuje i to da je unutrašnja, a ne vanjska ljepota ono što nas vodi prema neprolaznoj ljubavi. S junakinjom koja posjeduje veliku snagu i inteligenciju i odbija da primitivna okolina utječe na nju i ne dopušta joj biti svoja, Ljepotica i zvijer ima zaista snažnu junakinju, vrijednu divljenja.

Joyce Marter nastavlja: "Ovo je veoma pozitivna poruka za sve nas da posjedujemo vlastitu snagu i udaljimo se od negativnih poruka drugih ljudi. Također je pozitivno i to što Belle nije bila glupa da sebe oblikuje kako bi bila privlačnija muškarcima."

Naravno, ni ova bajka nije apsolutno bez mana. Prije svega, mana je to što prikazuje nasilje kao oblik romantike jer, ne zaboravimo, Zvijer drži Belle zarobljenu, protiv njene volje. Uz to, ona se, vremenom, zaljubljuje u njega, kao da nije imala drugog izbora u situaciji u kojoj se našla.

"Ovo je negativna poruka, kao kada žrtve počinju vidjeti nasilno ponašanje mučitelja kao znak ljubavi i pažnje", kaže Marter.

Također, ponašanje Zvijeri je nepredvidivo i promjenjivo od bijesnog do ljubaznog, što ga čini nestabilnim i manipulativnim.

Mi vidimo Belle koja je u stanju voljeti čak i tako neljubazno stvorenje kao plemenitu stvar (što, zapravo, i je), ali također može poslati i pogrešnu poruku mlađim generacijama.

Ljepotica i zvijer je, također, bajka o žrtvovanju, no ono, iako je plemenito, može otići predaleko. Kada se Belle žrtvuje za oca i odlučuje otići kao zatvorenik Zvijeri umjesto njega, svi smo vjerovali da je ta njena odluka prikaz njene snage kao junakinje.

Ipak, Marter kaže da je ovo "negativna poruka o žrtvovanju na štetu vlastitog zdravlja, sigurnosti i opće dobrobiti".

Snjeguljica i sedam patuljaka, Trnoružica i pitanje pristanka i ženskih prijateljstava

I Snjeguljicu i Trnoružicu napisala su 1812. godine braća Grimm. Obje bajke govore o čarobnom poljupcu koji princeze vraća u život.

I jedna i druga junakinja su u besvjesnom stanju kada ih princ poljubi, što nameće mnoga pitanja u vezi svojevoljnog pristanka. To je posebno važno sada, kada su razgovori o seksualnom zlostavljanju i nasilju dosta aktualniji nego ranije. Osobitu popularizaciju toga dao je pokret #MeToo.

"U vrijeme '#MeToo ere', kada se ljudi educiraju o važnosti pristanka na seksualne odnose, romantiziranje seksualnih radnji bez pristanka, s nesvjesnom osobom, negativna je poruka", komentira Marter.

Ove dvije priče, također, govore i o drugoj, starijoj ženi, koja je ljubomorna na ljepotu mlađe žene. To je vrlo loš stereotip, jer ne samo da prikazuje vrijednost žene na osnovi tjelesnog izgleda, već baca loše svjetlo i na starije žene.

"Moramo više pokazivati kako žene podržavaju jedna drugu i vrijednost žene koja se temelji na mnogim drugim stvarima, a ne samo na ljepoti", kaže Marter.

Naravno, junakinje ovih bajki imaju prijatelje kao što su patuljci i životinje, ali nedostaje velika podrška koja dolazi od bliske prijateljice.

"Mnoge bajke prenose poruku o tome kako je važno da ženu spasi princ s kojim će živjeti sretno do kraja života, ali nijedna ne govori o tome kako moćne žene same prave svoj put", nastavlja Marter.

Kao i uvijek, i ove dvije bajke imaju sretan kraj u kojem ljubav prevladava sve prepreke i dobro pobjeđuje zlo.

Crvenkapica, svevremena bajka s opomenom

Crvenkapica je dobar primjer bajke s opomenom. Ovu bajku napisali su braća Grimm i Charles Perrault, ali njeno porijeklo datira još iz 10. stoljeća.

Glavnu junakinju, djevojčicu, majka je zamolila da odnese hranu bolesnoj baki, ne skrećući sa staze koja vodi do bakine kuće. Međutim, djevojčica nije poslušala i srela je zlog vuka koji je prevario, pretvarao se da je njena baka i na kraju ih obje pojeo.

"Ova bajka je upozorenje za žene da postoje loši muškarci oko njih", kaže Renee Solomon, psihologica.

Ovo pomaže u slučaju kada sumnjate da je netko opasan.

"Crvenkapica komentira izgled vuka, jer joj je čudan u usporedbi s tim kako je zapamtila svoju baku. Ona pokazuje određenu dozu sumnje da nešto nije u redu, što je veoma važno za djecu kako bi naučili vjerovati svojim instinktima, ako im se netko učini opasnim", kaže Solomon.

Tužna istina Crvenkapice je da je ona potpuno relevantna i u današnje vrijeme kada mnoga nedužna djeca postaju žrtve predatora.

Pepeljuga i borba s identitetom i nasiljem

Pepeljuga prikazuje zlostavljanje i traume na zanimljiv način. Glavnu junakinju zlostavljaju maćeha i njene kćeri, ali ona ne dopušta da je slomi sve što joj one rade.

"Mislim da je dobro prikazati da netko ljubomoran može biti veoma zao, kao Pepeljugine polusestre koje nisu dobre prema njoj", kaže Solomon.

Ovo nam pokazuje koliko motivacije možemo imati, usprkos tome što nasilnici rade i uči nas tome da, zapravo, ne moramo mijenjati ništa u svom karakteru, jer smo takvi kakvi smo.

Kao i obično, jedini način da se Pepeljuga spasi zla i pobjegne od nasilnika je princ koji je odvodi iz kuće. To, ponovo, nameće ideju da se žena mora osloniti na muškarca kako bi se mogla spasiti.

"Ne mislim da je dobra ideja da govorimo djevojčicama kako će, ako obuju lijepe cipele i srede se, odmah postati ljepotice i muškarci će htjeti biti s njima. Princ se želi oženiti ženom kojoj odgovara cipela", priča Solomon.

Ovo šalje poruku da moramo izgledati na određeni način i da se moramo uklopiti u određeni kalup, ako želimo zaslužiti bolju sudbinu.

Razumijevanje tinejdžera i pomaganje u razvijanju ličnosti

Pepeljuga je primjer modernih tinejdžera i njihovog odrastanja, tako da može pomoći roditeljima uočiti nasilje i pronaći rješenje za njega.

"Kao mlada osoba, Pepeljuga ima problem s identitetom, kao i većina tinejdžera danas", kaže Bri McCarroll, socijalna radnica.

Pepeljuga nije voljela tko je i odakle potječe. Kroz čitavu priču ismijavaju je vršnjaci (polusestre), ne podržava je autoritet (maćeha) i nalazila se u, naizgled, beznadnoj situaciji.

Priča simbolično predstavlja situacije kroz koje prolaze svi tinejdžeri razvijajući odnose s drugima dok, istovremeno, traže sebe.

Oni moraju podnijeti mnoge kritike svojih rođaka i vršnjaka, obično nailaze na nerazumijevanje roditelja i drugih autoriteta.

Kao i Pepeljuga, koja je izolirana u svojoj vlastitoj kući, tinejdžeri se uvijek osjećaju usamljeno u obiteljskim zajednicama, dok pokušavaju pronaći svoj identitet i osloboditi se "ograničenja" obitelji.

Kuma dobra vila za tinejdžere predstavlja odraslu osobu koja nije iz kruga obitelji, poput učitelja ili mentora.

"Kroz učenje i podršku ovog lika koji nije član obitelji (kuma), tinejdžerima je omogućeno vidjeti tko su zaista oni. Kroz prikaz sebe u očima te odrasle osobe, tinejdžeri mogu zagledati se u vlastitu ličnost i vidjeti svoje vrijednosti", kaže Bri McCarroll.

Baš kao i Pepeljuga, koja je šokirala  maćehu i njene kćeri kada je otkrila tko je ona zaista, i tinejdžeri mogu postići priznanje kao odrasle, mlade osobe, kroz prijateljske odnose s drugim odraslim ljudima, koji im nisu roditelji. A znamo što će se tada dogoditi: živjet će sretno zauvijek… ili barem tako bajke kažu.

Destruktivno roditeljstvo u Ivici i Marici

"Ovo vidim kao priču o snalažljivosti", kaže Michael Alleman, psiholog.

Napušteni od oca koji ih ne može uzdržavati, u otuđenom svijetu, djeca su u stanju pobijediti vješticu (koja može biti simbol roditelja koji guši), čime postižu nezavisnost.

"Ova priča ilustrira važnost obostrane brige jednih o drugima. Bez roditelja, djeca su prisiljena "biti roditelji" jedno drugom i od njihovog odnosa ovisi i njihov opstanak", kaže Alleman.

I Ivicu i Maricu mogla je pojesti vještica, ali to što su se držali zajedno pomoglo im je ubiti vješticu. Priča ima sretan kraj, ali također upozorava i na to koliko je važno da djeca odrastaju u zdravom obiteljskom okruženju. Kada su roditelji često odsutni ili previše guše djecu svojim prisustvom, mogu samo usporiti ili spriječiti razvoj svoje djece.

Usavršavanje sebe putem samosvijesti u bajci Carevo novo ruho

Mnoge bajke se temelje na usavršavanju sebe kroz lekcije o moralu i etici. Jedna od najmoćnijih takvih bajki dolazi iz 19. stoljeća, a njen autor je Danac, Hans Christian Andersen.

"Jedna od Andersenovih bajki koja nas uči o vlastitom usavršavanju putem samosvijesti je Carevo novo ruho", kaže Sam Gladding, psiholog.

Priča govori o caru koji je opsjednut svojom odjećom i time kako će izgledati u javnosti, jer želi biti najbolje obučeni predstavnik monarhije u zemlji. Kada su došla dva prevaranta i obećala mu da će ga obući u najbolju tkaninu, on ih nije mogao odbiti.

"Ne samo da su mu prevaranti rekli da će tkanina od koje će mu oni napraviti odjeću biti prelijepa, već i nevidljiva za one koji su glupi ili nepodobni za položaj koji zauzimaju u kraljevstvu", kaže Gladding.

Prevaranti (koji nisu uradili nikakav posao), naplatili su nevidljivo odijelo koje su predstavili caru i uvjerili ga da su mu sašili ekskluzivno odijelo koje je u modi.

Car nije htio priznati da ne vidi nevidljivo i nepostojeće odijelo u koje su ga, navodno, obukli. Svi u kraljevstvu su se pravili da vide odijelo, osim jednog djeteta koje je viknulo istinu, da je car, zapravo, gol.

Lekcija o tome da trebamo biti iskreni prema sebi

Ova priča uči nas veliku lekciju o ponosu, taštini i slici. Kako Gladding kaže: "Kada smo prekomjerno zabrinuti oko nevažnih stvari kao što je naša odjeća, tada postajemo lakovjerni i izgledamo glupo."

Usavršavanje sebe postižemo prihvaćanjem stvarnosti, slušanjem istine i istinskom interakcijom s drugim ljudima.

"Jasno sagledavanje činjenica pomaže nam izbjeći pretencioznost i poboljšati svoje živote, a isto tako i živote drugih ljudi u svojoj blizini", kaže Sam Gladding.

Ne znamo što se dalje dogodilo caru u Andersenovoj bajci, ali znamo da nam je pokazao veliku lekciju o samosvijesti.

"Činjenica da se više nije šetao u nevidljivoj odjeći na nekoj paradi, vjerojatno znači da je napravio potrebne promjene u svom životu", dodaje Gladding.

Ali, samousavršavanje, kako Andersen pokazuje, ima veze kako s onim što radimo, tako i s onim što izbjegavamo. Ovo dijete je pomoglo caru suočiti se s istinom  i svojim postupcima, tako da će njegove buduće odluke biti mnogo promišljenije.

Što možemo naučiti iz svojih omiljenih bajki?

Kako Joyce Marter ističe, većina bajki ne uključuje "priče o LGBT zajednici, prijateljstvu i inkluzivne priče", što je aktualno pitanje. Također se čini da postoji spor, ali obećavajući napredak u načinu na koji su prikazani odnosi, ženski likovi i prijateljstva.

Na primjer, Disneyjevo Snježno kraljevstvo pokazuje snažan, bliski odnos između dvije sestre, koji se nalazi ispred romantične priče i indirektno govori o životu s mentalnim bolestima.

Slično njemu, Maleficent (Zlurada) je promijenila naš pogled na dobro poznatu zloću humaniziranjem ovog lika i dodavanjem dubine inače stereotipnom liku ljubomorne, starije žene u Trnoružici.

Merida je prva princeza kod koje se priča ne vrti oko njenog braka i pronalaženja princa, što je nov i dobar način za uživanje djece u ovoj priči.

Bajke su zaista važan dio djetinjstva, što je samo razlog više za obraćati pažnju na njih i kao odrasli. One sadrže i pozitivne lekcije i problematične ideje, poput žrtvovanja.

Što ih bolje budemo razumjeli, lakše ćemo prenositi bolje poruke mlađim naraštajima i lakše ćemo se i sami suočavati s nekim novim izazovima u životu.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara