Tolja: Da nisam to što jesam u ovoj državi, najvjerojatnije bih i ja otišao

Tolja: Da nisam to što jesam u ovoj državi, najvjerojatnije bih i ja otišao
Foto: Press

2018. GODINU Marko Tolja zauvijek će pamtiti. Godina je to u kojoj je izgovorio sudbonosno da dugogodišnjoj djevojci Ani, ali i saznao da će prvi put postati otac. Ovih dana izlazi mu novi album, kojeg će predstaviti publici 10. studenog koncertom u preuređenoj zagrebačkoj Tvornici.

Prije koncerta našao je vremena za razgovor s nama, a Riječanin koji je lani proslavio deset godina uspješne karijere otvoreno nam je odgovorio na pitanja o glazbi i predstojećem koncertu, ali i bračnom životu te bebi koja bi trebala stići u veljači.

Koncertom 10. studenog u Tvornici promovirat ćete svoj novi album Tišina - Love Collection. Što publika može očekivati, spremate li neka posebna iznenađenja?

Ne izmišljam “toplu vodu” kada su u pitanju moji koncerti. Nastojim ljudima ponuditi puno dobre glazbe. Onako iskonski, kako se nekad radilo - da su pjesme i  muzika u prvom redu. Za razliku od nekih prošlih, većih koncerata u Zagrebu, ovaj će biti malo intimniji i više okrenut komunikaciji s publikom. Imam septet sjajnih muzičara koji mi "čuvaju leđa" tako da nema sumnje da će sve biti na super nivou.

Nekoliko dana ranije izaći će i spomenuti album. Kako biste ga opisali?

To je u suštini kompilacija mojih "najljepših ljubavnih pjesama". Na njemu se nalaze neki singlovi koje sam izdavao posljednjih godina ali i pjesme od mojih samih početaka. 20 pjesama koje su na neki način obilježile moje glazbeno odrastanje, ali koje je publika s vremenom odabrala kao najdraže. Uglavnom, onaj tko je pratio što sam radio zadnjih 12 godina, imat će sve na jednom CD-u.

Postoji li u vašoj karijeri neki trenutak koji biste izdvojili kao najposebniji?

Ima ih jako puno. Nisam očekivao da će mi se neki snovi ostvariti tako rano u karijeri. Svakako oni najbitniji i najdraži su samostalni koncert u Lisinskom, gostovanje na Oliverovom koncertu u Royal Albert Hallu, dobivanje Porina itd… Puno toga sam si već ostvario, ali još puno snova čeka svoj dan.

Nedavno ste predstavili spot za baladu "Na dnu ljubavi", koju ste napisali i snimili još 2012. godine. Kako to da ste odlučili "oživjeti" je šest godina kasnije?

Ta pjesma nije nikad bila singl, nije se posebno promovirala… Iskrena je, emotivna i sramežljivo nenametljiva u svojoj prirodi pa sam mislio da će takva i ostati. Unatoč tome, kroz godine su je ljudi izdvajali kao omiljenu s albuma "Ljubav u boji". Upravo zbog toga sam je odlučio ponovo snimiti, samo uz pratnju Zvjezdana Ružića na klaviru. Snimili smo je iz jednog takea i shvatili da nema potrebe više prčkati po njoj. Njen tekst i atmosfera točno opisuje i album.

Kako se psihički pripremate za koncerte? Kako vam izgleda primjerice zadnjih sedam dana uoči koncerta?

Uvijek me najveća "panika" hvata tako tjedan dana do koncerta. Hoćemo li sve stići? Jesmo li na sve mislili? Hoću li biti zdrav? Ali kada dođe taj dan onda vlada samo pozitivno uzbuđenje i jedva čekam izaći na pozornicu. Nemam neke posebne rituale prije koncerta. Obožavam to što radim i trema je prisutna samo u pozitivnom smislu.

Kako se borite protiv stresa? Što radite u slobodno vrijeme?

U zadnje vrijeme sve slobodno vrijeme provodim na "baušteli". Preuređujem stan pa sam sav u tome. Ali inače, druženje sa starom ekipom mi je najbolja antistres terapija.

Ove godine oprostili smo se od Olivera Dragojevića, s kojim ste bili veoma bliski. Po čemu ćete ga zauvijek pamtiti?

Bio je najveći, a najskromniji i "najnormalniji". Mislim da je to njegova najveća osobina, pored svih glazbenih koje su nemjerljive. Bio je moj uzor i glazbeni prijatelj i bit ću mu zahvalan za sve prilike i riječi podrške.

Može li se od glazbe živjeti u Hrvatskoj?

Ako znate što radite, talentirani ste i marljivi - svakako! Sreća igra veliki faktor,l ali trud i talent je ipak presudan.

Kod nas su narodnjaci nekako uvijek nepresušna tema za razgovore. Kakav je vaš stav prema njima? Je li teško graditi karijeru u Hrvatskoj gdje folk glazba zauzima velik dio tržišta?

Naravno da je put koji sam odabrao puno teži. Ali nisam ga iskreno ni birao. Glazba je moj poziv i bavim se upravo ovom vrstom glazbe jer ništa drugo ni ne znam. Svatko je slobodan raditi što želi. Neki se bave glazbom da bi na brzinu zaradili lovu, a meni je to život, srce i duša - a protiv toga se ne može ni da se na glavu postavite. Moj svjetonazor je toliko daleko od narodnjaka da ih u principu niti ne percipiram.

Postoji li nešto što želite, a još vam se nije ostvarilo? Kakvi su vam planovi za budućnost?

Puno toga. S druge strane nešto što sam priželjkivao ostvarilo mi se već u samim počecima karijere. Volim se igrati s glazbom, svaki dan mi nešto drugo padne na pamet pa tako i želje i apetiti rastu. Puno toga još čuvam u ladici želja.

Imali ste i izlet u televizijske vode, biste li to ponovili?

Sve ovisi o kakvom je projektu riječ. Televizija mi je kroz neke projekte puno dala, ali kroz  jedan i puno oduzela. Ali i to je škola. Naučiš se da ne treba baš sve prihvatiti koliko god ti se to činilo veliko u tom trenutku. Naučio sam puno i o ljudima i kome vjerovati, a kome ne. U svakom slučaju, super iskustvo sada kada gledam s odmakom.

Privatni život nikad niste gurali u centar pažnje, kako se Vaša supruga nosi s tim da ste poznata osoba?

Dobro, dok ona ne mora biti u medijima. Nije javna osoba, ne želi to biti i to beskrajno cijenim i poštujem. To što se ja bavim ovakvim poslom je moja stvar i nema nikakve potrebe se gurati u to.

Za nešto više od tri mjeseca stiže vam i prinova. Jeste li već spremni za dolazak bebe? 

Ne znam može li čovjek ikad biti na to spreman. Znam samo da jedva čekam.

Svojedobno ste u jednom intervjuu priznali da ste kao mladić bili nestašni pa vas je čak i policija upoznala. Kako sad kad trebate postati otac gledate na te dane?

S osmijehom. Moje prijestupi su bili vrlo benigni i mislim da svaka osoba mora proći i takve faze. Na kraju krajeva, naučiš što smiješ, a što ne na vlastitoj koži, a to je uvijek najbolja škola.

Trenutno ste u oba grada, ali kad biste morali izabrati, biste li trajno živjeli u Zagrebu ili Rijeci?

Poslovni, a sada i privatni život, me veže za Zagreb. Zagreb mi je puno dao i lijepo mi je živjeti tu. Ali Rijeko je mog grad i uvijek će biti No.1! Nadam se da ću se u nekoj fazi života opet vratiti živjeti tamo.

Svakodnevno čitamo o mladima kojima nijedan grad u Hrvatskoj više ne pruža mogućnost za život. Kako komentirate odlazak mladih u inozemstvo i općenito situaciju u Hrvatskoj?

Žalosno je to sve skupa i jako me rastužuje. Puno je i mojih frendova otišlo. Ja se ne bavim baš uobičajenim poslom pa mi je sve to čudno promatrati. Ali da nisam to što jesam u ovoj državi, najvjerojatnije bih i ja otišao. Svakako mislim da ekipa s Markovog trga ne radi dovoljno po tom pitanju. Imamo savršenu zemlju, uvijete da budemo najjači u EU… Svemir nešto da, nešto uzme. Nama je očito oduzeo kvalitetno vodstvo i prstohvat ambicioznosti.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara