DA JE BURT Lancaster dobio po milijun dolara za svaki promašeni film, nikada ne bi postao milijunaš, ali srećom nije imao slične oklade i dogovore. Ta glomazna komoda od pojave, nehrđajućeg osmjeha i radne etike pojačane na 11, zaista je imala osjećaj za odabir kao malo tko. Nije on bio među najvećim talentima, vjerojatno je u donjem domu tablice top glumaca svog vremena, ali ne mogu svi navečer ispijati gajbu piva, a narednog dana prolaziti bekove na terenu za mali nogomet - netko mora dizati utege i optrčati šumu jednom dnevno da bi ostao u formi. On je bio taj.

Dakle, utvrdili smo da mu šlifa i vrijednosti nije nedostajalo, ali nije mu, objektivno, nedostajalo ni bilo čega drugog. Ispunjavao je sve uvjete da postane to što jest i da to bude zasluženo. Ipak, u jednom segmentu je bio i bolji od neophodnog, možda bolji i od bilo koga drugog među američkim glumcima. Taj segment je najvažniji - filmografija. Postoje izvanserijski majstori glume sa svega jednim ili dva dobra filma, postoje oni s umjerenim brojem, a onda postoji i Burt Lancaster, koji ih ima barem 20-30. Tuce suhih klasika i prava četa odličnih do perfektnih naslova, kao da je mu je baba Vanga svake večeri šaptala na uho što će u budućnosti biti remek-djelo, a što je bolje preskočiti.

Ima onih ljestvica top 5 ili top 10, ali Lancasteru u čast ovog puta ide jedna posve izvanredna ljestvica, a to je - top 20! I to top 20 najboljih filmova u kojima je nastupio Burt - u svakom je vitalan, u nekima pokretna snaga, u nekoliko nije više nego vid podrške, ali svi su dio povijesti. Rangiranje nije skroz objektivno zato što se nikad ne može biti skroz objektivan pa je bolje i ne pokušavati, ali jedan od parametara je i stupanj Burtovog sudjelovanja. Tako su neki možda bolji filmovi na nižim pozicijama zato što je ovo ipak ljestvica na kojoj se prije svega mora ispoštovati Burt Lancaster.

Dosta okolišanja, idemo na naslove. Ovo je top 20 (!) filmova Burta Lancastera, uz po riječ-dvije o svakome.

20. His majesty O'Keefe (1954)

Film koji možda i nije za elitni rang Lancasterovog nasljeđa, ali je veoma značajan jer je O'Keefe svojim likom poslužio kao inspiracija Hugu Prattu za stvaranje strip junaka za kojeg ste možda čuli. To je jedan skroman momak imena - Corto Maltese. Apsolutno dovoljan razlog da se His majesty O'Keefe nađe na ljestvici.

19. Field of dreams (1989)

Svaki fan sporta može se lako prepoznati u liku Kevina Costnera, bez obzira na to voli li taj njegov bejzbol ili nešto zanimljivije, a samim tim možemo prepoznati i njegovu ljubav kada vidi stare asove kako igraju u njegovom polju. Stari as Lancaster je u ovom filmu odigrao minijaturu, ali veoma efektno i to mu je bila posljednja uloga karijere.

18. Separate tables (1958)

Odlična drama bazirana na komadima Terence Rattigana s ansamblom velikih imena koja su se našla na istom prostoru i vremenu. Burt je sjajan kao bivši muž Rite Hayworth. David Niven jest uzeo Oscara za ovaj film, ali ništa slabija nije bila ni Lancasterova rola.

17. Vera Cruz (1954)

Jedan pravi primjerak pravog vesterna iz prave ere žanra. Gary Cooper i momak čija je ovo ljestvica su u punoj formi, ima pucnjave, izdaje, loših i malo manje loših momaka, a priča je kompleksnija nego što bi se reklo na prvu, ali ne oduzima na luđačkoj zabavi u svakom trenutku.

16. Local hero (1983)

"Hidden gem", što bi Britanci rekli, a oni su ga i napravili na malom budžetu i s malim ambicijama te 1983. godine, ali toliko je duše u ovom filmu o malom mjestu u Škotskoj da to svi specijalni efekti Zvjezdanih staza ne bi mogli nadomjestiti. Ostaje pitanje kako su uhvatili Burta da se pojavi i uveliča priliku, ali kao što rekosmo, uvijek je znao birati dobar materijal. Muzika Marka Knopflera također ne odmaže, naprotiv... Koliko samo naprotiv!

15. Sorry, wrong number (1948)

Hičkokovski triler s elementima film noira. Lancaster i Barby Stanwyck ubojiti do kosti u svojim ulogama. Njoj je dano više mesa i zaista je razbila svaki telefonski razgovor u filmu. On je više potpora pa zato ovako niska pozicija za film koji možda zaslužuje i top 10.

14. Judgement at Nuremberg (1961)

Veliki film Stanleyja Kramera o povijesnom događaju o kojem sve znamo, veoma bitan za vrijeme u kom je izašao, kao i za svako drugo. Malo je reći da je Burt efektan u liku doktora Ernsta Janninga jer uspio je svoju epizodu odigrati sumanutom energijom, a kada se dodaju bravure Tracyja, Clifta, Schella, Judy Garland i ostalih, dobivamo i jedan od bolje odglumljenih filmova cijele dekade.

13. Seven days in May (1964)

Hladnoratovski triler i John Frankenheimer u redateljskoj stolici - vjerojatno je Lancaster ovog puta sudjelovanje prihvatio bez gledanja i, po običaju, nije promašio. Karizma šiša na maksimumu u Burtovom nastupu, a ideje njegovog lika o prevratu vode ka zapletu poslije kojeg se ostaje bez kožice oko noktiju, ali se ne gubi želja da se film gleda iznova i iznova.

12. Gunfight at the O.K. Corral (1957)

Douglas i Lancaster ujedinjeni, isto kao i u prethodnom naslovu. Ovog puta tumače uloge Wyatta Earpa i Doca Hollidaya i nema im se što zamjeriti. Od Kirka u liku Doca je možda bolji bio samo Val Kilmer, dok od Lancastera kao Wyatta možda nije nitko. Eventualno Fonda. 

11. Elmer Gantry (1960)

Jedinog Oscara je uzeo za ovaj film. To jest godina kada je Lemmon igrao u Apartmentu i Perkins bio Psiho, ali ne može se reći da Lancaster nije zaslužio svoju figuricu. Nikad luđi nije bio nego kao brzoplivajući prodavač magle i poneke religijske ideje. Sve uspone i slomove svog Elmera je impresivno vjerno prikazao i najviše je pridonio da film zaista bude uspješan u svakom smislu.

10. The Professionals (1966)

Lider istinske glumačke bande u ovom djelu, stara škola vestern-avanture i sve same njuške u postavi. Robert Ryan, Lee Marvin, Woody Strode, s njima i Claudia Cardinale, Ralph Bellamy, Jack Palance, testosteronski naboj od prve do posljednje sekunde i fanovi ortodoksnih "muških" filmova mogu reći da im se ovaj ne sviđa samo u slučaju da nisu prijatelji istine.

9. Criss cross (1948)

Film noir Roberta Siodmaka u kojem je Burt teški patnik i izvan razuma zaljubljen u Yvonne De Carlo, ali tu je uvijek pribrana jegulja Dan Duryea da pokvari planove i kada se u cijelu priču umiješa centralni događaj, a to je pljačka oklopnog kamiona, dobivamo krimić za 9.5 od 10, u isto vrijeme izuzetno napisan, režiran i svakako odglumljen.

8. The Train (1964)

Ponovo Frankenheimer, ponovo testosteroni i, naravno - ponovo Lancaster. Onome tko voli Wages of fear i slična uljna zadovoljstva, tome će se The Train sigurno barem svidjeti jer akcija je veličanstvena, a dio nje su Švabe, umjetnička djela i ponovo pokušaj pljačke. A kada se sve odvija na tračnicama, to je za majstora poput Frankenheimera zicer da pokaže koliko je dobar u kreiranju napetosti.

7. The Leopard (1963)

Luchino Visconti nas vodi u Italiju sredine 19. stoljeća u ovoj raskošnoj drami koja je okupila internacionalnu postavu na čelu s Burtom, a tu su i Alain Delon, Claudia Cardinale i Terrence Hill (u tom trenutku još uvijek Mario Girotti). I kraća i dulja verzija filma su za udžbenike, kao i dokaz velike Lancasterove ambicije da ne bude poznat samo kao žestok momak američkog filma. Imao je i europska stremljenja, najbolje oslikana u ovom ostvarenju.

6. Atlantic City (1980)

Ponovo ga je Europljanin režirao, Louis Malle je u pitanju, ali je sve ostalo sjevernoameričko. Jedna od rijetkih ljubavnih priča između ostarjelog jarca (Burt) i mlade ždrebice (Susan Sarandon) koja ne samo da ne djeluje degutantno nego budi istinske emocije. Prelijep film, nema nikakvog spora.

5. Brute force (1947)

Kada se kaže "zatvorski film", većina možda pomisli na Shawshank redemption, ali ja pomislim na noirčinu Julesa Dassina s Lancasterom kao jednim od osuđenika koji pate za vanjskim svijetom i svim njegovim čarima te ih se planiraju ponovo dočepati. Nasuprot širokom Burtu nalazi se sićušni negativac u liku upravnika kojeg igra Hume Cronyn i kontrast njih dvojice je još jedna od točaka koje voze ovaj film i zbog kojih je završnica tako efektna. A sadrži scenu bacanja s terase i to je zadovoljština kakva se još samo osjeti u pjesmi Zadovoljština, da udarimo mali spojler.

4. From here to eternity (1953)

Legendarni Zinnemanov klasik o kojem nema potrebe trošiti posebno riječi. Lancaster i Clift su "oženjeni vojskom", s tim što Cliftova priča možda malo više poziva na empatiju, ali obojica su fantastični u svojim ulogama i sam film nikako nije "out-of-date" što bi neki zlonamjernici možda rekli ili pomislili posljednjih godina. Ni izbliza.

3. The Killers (1946)

Burtov debi je bio baš s neba u rebra, odmah je potpisan kao glavni glumac iako je to gledajući priču čak možda više bio Edmond O'Brien, ali ako zanemarimo te tehnikalije, u pitanju je još jedan veliki noir iskonstruiran u stilu Građanina Kanea. Ava Gardner je šoferirala Burta kao malog klinca, ali već tada se vidjelo u kakvu zvijezdu će stasati ta momčina.

2. The Swimmer (1968)

Ako napišemo da se u filmu radi o čovjeku koji odlučuje ići od dvorišta do dvorišta i preplivavati sve bazene svojih bogatih prijatelja, zvuči li to zaista kao da ima ikakvog smisla i da se od toga može snimiti film? Ne zvuči, ali ništa zato, taj film jest snimljen i na granici je bizarnog i genijalnog, a ta granica podrazumijeva da ima elemente i jednog i drugog. Zapravo, u potpunosti je sazdan i od jednog i od drugog. Iako je u svojoj duši pretenciozan, nisu to neke alegorije koje je preteško shvatiti, ali su dovedene do ekstrema i za djelo koje je veoma slojevito film je s te strane neobično ekstrovertan. Ako ništa, vrijedi ga pogledati samo zarad iskustva jer sigurno je da se ništa slično ne može naći na nekom drugom mjestu. A možda ga i zavolite, nije ni najmanje teško.

1. Sweet smell of success (1957)

"Match me, Sidney", kaže Lancasterov lik J.J. mladom Tonyju Curtisu dok drži cigaru koju ovaj treba pripaliti i nakon što ga je izvrijeđao kao posljednju krpu, što ovaj i jest. Ta replika je možda najpoznatija iz filma, ali to je film čiji broj vrhunskih replika ide u trocifrenu zonu, film čiji rad kamere bilježi mračnu estetiku New Yorka kakva se ne može sresti ni u Gershwinovoj muzici, film poslije kojeg je redatelj Alexander Mackendrick morao postati umjetnik s neograničenim budžetom, ali je film umjesto toga ljosnuo i kod publike i kod kritike, a njegova se genijalnost shvatila tek u narednim godinama. Za neke pothvate je jasno da idu ispred vremena i da ih ne mogu odmah svi razumjeti, ali za ovaj i nije baš. Suhi jazz i mokre ulice na kojima koračaju moralno osakaćeni hranitelji javnog mnijenja su isprepletani na toliko visokom nivou da nema nikakvog smisla što je djelo prošlo rane jade. Zaslužilo je prvo mjesto na popisu, to je najmanje što mu dugujemo.

Čak i ova ljestvica od 20 naslova nije dovoljna, a kada bismo uključili počasno spominjanje, onda bismo otišli do barem nekih 30 mjesta. Bolje je stati ovdje i još jednom skinuti kapu gospodinu koji je sve ovo snimio i koji nam je dao višemjesečne zalihe materijala za gledanje. I to najkvalitetnijeg materijala. Hvala, Burte.