NA DANAŠNJI DAN, 31. svibnja, na frekvenciji 101 megaherca više se nije mogao čuti Radio 101. Povodom gašenja legendarnog zagrebačkog radija, u suradnji s Yugopapirom donosimo tekst o Stojedinici iz 1988. godine.

Ožujak 1988.: Ovo je pogled iznutra suradnice zagrebačkog Omladinskog radija. Mlin EPP trenda nastojala je izbjeći...

Pročitajte, molim, a potom posluhnite sve što ste ikad htjeli znati, a niste se usudili poslušati o tome što je to što nije glazba na 94.3 megaherca - frekvenciji na kojoj se ugnijezdio Omladinski radio 101. Počnimo od zgode kad se isti nedavno oglasio o ljudskim pravima.

Dakle, u pet minulih ponedjeljaka u poslijepodnevnoj emisiji (oko 18 sati) Je suis comme je suis mogli ste saznati što ima novo u vezi s ljudskim pravima u godini ljudskih prava - ovoj, tekućoj, zato što su vam se nudili ne samo komentari i opaske autora emisije nego i komentari ljudi iz ženevske Komisije za ljudska prava, pa čak i druga Sergija Grigorijaneca, urednika razvikanog sovjetskog časopisa Glasnost. 

Uglavnom, kao i svakog ponedjeljka, emisija je djelovala kao radijska tribina na kojoj sudjeluje nekoliko snimljenih sugovornika u uzbudljivom dijalogu o zadanoj temi. U Je suis comme je suis možete, dakle, očekivati snimke zaista probranih sugovornika, pa i goste uživo, koji vam otkrivaju pozadinu problema, kao što su cenzura, ljudske slobode, odnos sudstva i politike kod nas... Sve u svemu, teme koje vas zanimaju nevezano za aktualne događaje.

Oni, pak, koji vam odmah, jasno, glasno i u glavu osam puta na dan objavljuju što se dogodilo, što se priprema u nas, a i šire, pripadaju ekipi koja se zove Aktualno-politička redakcija. Vijesti koje objavljuju, ako nisu najbolja, sigurno su najduhovitija vrela političkih informacija u gradu.

Od iste ekipe svakog dana očekujte i Aktualni 101, opširniju emisiju vijesti popraćenih smislenim glazbenim podlogama. Dva do tri puta tjedno moći ćete čuti i pokoji aktualni komentar ili prijevod članka iz nekog od časopisa a la Newsweek, Time ili Spiegel. Posebne političke aktualnosti od ove redakcije očekujte uvijek - dakle, u neplaniranim terminima. Jednom se tako "neplanirano" odvrtjela emisija o Gorbačovu kad mu je popularnost naglo porasla, ili, naprimjer, o štafeti kad je ovoj odzvonilo, ili kad je odzvanjalo beogradskim novinarima prošle godine.

"Antenjani"

Petkom oko 19 sati eter je okupiran Krezubim trozupcem.

Glas njegove urednice zbori o najzanimljivijim i najvrelijim slučajevima, uglavnom političke naravi, proklijalim na domaćem tlu. Iz naslova emisije može se, uz nešto napora, zaključiti da ona prenosi što o slučaju tom i tom kažu i kako ga doživljavaju, osim u Zagrebu, i u Beogradu i Ljubljani - Krezubovi suradnici s ljubljanskoga Radija Student i beogradskog Ritma srca. Dakle, jasno vam je čemu Trozubac, a ako pridjev "krezubi" niste shvatili kao "zez", onda zaista niste čuli ni minutu one-o-one programa.

Emisiju po kojoj 101 možete bez greške prepoznati (ponedjeljkom oko 10:30 i četvrtkom oko 18 sati), budući da takvo što još nije izumljeno na drugim valnim dužinama, zovu One-o-one Parlament Show. Sami postajete krojač emisije, budući da se, po načelu poslaničkog pitanja, radiju možete povjeriti s bilo kojim pitanjem, pa čak i imenovati osobu koju biste rado čuli da na pitanje odgovara, a što ćete i čuti u idućem nastavku emisije. Uredništvo emisije ponekad samo sebe preispituje, pa ćete tako, neovisno o svojoj intervenciji, čuti pokoji snimljeni prilog (primjer: O slavlju Božića u Sloveniji).

Kad ne bi ovog zapisa bilo, možda ne biste znali da nedjeljom od 22 sata, pa do 01 ponedjeljkom, eterom vlada program o tome Što bi bilo kad bi bilo... i... kako bi bilo kad ne bi bilo... jer kultura ide naprijed, a za njom stražari.

Teško je predvidjeti što će se u njoj čuti, no autori emisije, baveći se fenomenima - što kulturnim, što političkim što miješano (cenzurom, socrealizmom već su se, naprimjer pozabavili) - nekad će je više, nekad manje duhovito uobličiti...

Uslijed gomile asocijativnih glazbenih podloga i brojeva, čitanih priča sročenih ad hoc (ovdje surađuju i studenti s Akademije za kazalište, film i TV), vješto vođene ankete i priloga a la radio-drama - pomislit ćete: pa to je feljton!

Kulturu na 101 počinjete probavljati već rano ujutro (oko osam, osim petkom, subotom i nedjeljom) u obliku kratkih emisija o oblicima umjetničkog stvaralaštva. Nastavljate poslije podne. Redakcija kulture svakoga vas dana oko 16 sati opslužuje u razmjerno kratkoj emisiji informacijama o kulturnim događajima u Zagrebu, bilo da ih najavljuje ili - kao već održane - kritizira. Taj kulturni "čušpajz", neredovito uspješan, začinjen mnoštvom "džinglova", od kojih se barem jednom (i to odjavnom) može mirne duše pripisati naslov antologijskog - zove se Antena.

Antenjani često priređuju i narodna veselja - nagradne igre, zahvaljujući kojima ćete, ako budete pametni, zaraditi koju kartu za kino ili kazalište, pa čak i avionsku.

Usmjereni

Utorkom od 22 sata možete zaviriti kroz Prozor u dvorište, emisiju iz kulture, odnosno u sve i svašta - od dana alternativnoga teatra u Crnoj Gori i biranja Startova fotomodela godine, do svijeta Laurie Anderson i peripetija zagrebačke Olimpijade umjetnosti (In spe).

Sve vam se to otkriva na standardan 101 način - zvučni prilozi, tekstovi, plus mogući gosti. Knjizi naklonjeni ljudi redovito će srijedom oko 17 sati uključiti radio i poslušati S onu stranu ogledala. Čut će prikaze novoizdanih knjiga, odlomke novih knjiga, a i razgovore s ponekim književnikom. Obavijesti o knjižarskim novitetima više su nego pouzdane, jer urednik S onu stranu ogledala služi u jednoj od najkvalitetnijih knjižara u gradu, Znanstvenoj, na Cvjetnom trgu u Zagrebu.

Svake srijede oko 19 sati one-o-one nudi kutak za prijatelje filma - Tri laka komada. Samo jedan "komad", i to urednik emisije, zasut će vas svim informacijama dostojnima filmoljubiva uha - izvještajima s filmskih festivala diljem zemlje i planeta, kritikama, preporukama, pa čak i podacima o broju gledatelja u gradskim kinima tijekom tjedna, odnosno na projekcijama pojedinog filma.

Neki od vas ostali su zasigurno uvrijeđeni zato što 101 ne njeguje i vaše omiljene radijske discipline. Omladinski zaista ima kutak za svakoga. Eto, naprimjer, u nedjelju oko 19 sati, emisija o sportu - Citius, altius, fortius. Sport kao sport, ali uz pomoć gomile "džinglova" i duhovitog voditelja (iz redova Zločeste djece), to je mnogo probavljivija emisija od onih s ostalih radiovalova.

Zeleni i oni koji njima naginju neka navijaju za osrednju emisiju Homo homini lupus, koja zastupa stav da je čovjek čovjeku vuk, ako mu zagađuje okolinu, pogotovo petkom oko 11 sati. Dosad ste najvjerojatnije već propustili što su ekološki vuci pripremili o Jelenovcu, Kornatima, Brigitti Montanari, deterdžentima, pesticidima, makrobiotici itd.

Samo je naslov I konje usmjeravaju, zar ne? - u emisiji o usmjerenom srednjem i visokom obrazovanju, odnosno njegovim krivuljama razvoja, zamkama, tajnama i stranputicama u Zagrebu - vrijedan pažnje. Baš kao i školstvo samo. Ali, njezini su nam urednici obećali da će biti bolja.

Agram Frappe, emisija o Zagrebu na 101 način, nije previše uspjela mješavina zvučne razglednice grada, priča iz zagrebačke prošlosti i nagradne igre u vezi s tim, zatim portreta nekog od zagrebačkih marginalaca te vezivnoga teksta. Sasvim su pristojno zamišljeni prilozi, no nespretno osmišljeni.

Skok u sadašnjost jest emisija o računalima. Tko voli, nek izvoli!

Zločesti

Sve što ste o govornom programu Omladinskog radija do ovog retka saznali, tek je dio (prilično velikog) programa 101. Dakako, kad bismo blebetanje voditelja tijekom programa, a pogotovo u glazbenim emisijama, uvrstili ravnopravno u govorni dio programa, od ovog bi članka vjerojatno nastao jedan pristojan ep. 

No, izrazito je govorna, već poznata, popularna i iz naslova shvatljiva Gost-i-ona (četvrtak 22). Gosti su poznate osobe (npr. Pero Kvrgić, Silvije Degen, Miljenko Prohaska i ini), a ona je Ona, voditeljica. 

Uskličnikom popraćujemo još dva govorna programa. Jedan od njih, London calling (subotom u 01 sat) je 101 veza s glazbenom scenom u Londonu, zahvaljujući stalnom suradniku, a u obliku razgovora. Francuski ekvivalent tom prilogu mogao bi se, iako nema naziva, zvati Paris ici, jer Omladinski radio četvrtkom oko 11 sati, uz pomoć svojih gastarbajterskih izdanaka, saznaje sve što se o Parizu može saznati.

Toliko o terminski isplaniranim prepadima na vaše uši i svijest o programu one-o-onea. Shvatit ćete, ipak, da ga gasiti gotovo i ne treba (ako ste znatiželjni, dakako!), jer vas u svakom trenutku može zaskočiti neki hitan prilog. (Da ne biste baš svisnuli od iznenađenja, znajte da utorkom u terminu Može ali ne mora, oko 18 sati možete takvo što i očekivati. Propustili ste, naprimjer, saznati štogod o SL-ovom privedenom kolporteru, o talijanskoj manjini u Hrvatskoj, o stanju u Savezu književnika Jugoslavije. 

I, umjesto šećera - zloća na kraju! Nju na radiju srijedom prosipaju prepopularna Zločesta djeca (a oni proizvode jedan sasvim poseban oblik govornoga programa). Kad su se onomad u studenom ukidali, rekoše: 

"U ovom teškom trenutku, svjesni odgovornosti, dajemo kolektivnu ostavku u nadi da će drugi slijediti naš svijetli primjer." 

A, kao i svaka ostavka, ni ta nije bila ozbiljna, jer opet su tu. Srijedom navečer.

Nema više. Pa, rečeno je - zloća na kraju. I posluhnite, molim!

Napisala: Silvija Šeparović (Studio, 1988.)