U SVOM klasičnom osebujnom izdanju, u crnom kompletu sa zakovicama, lakiranim visokim crnim čizmama, crnom šeširu i crvenim rukavicama, Josipa Lisac morala je u Katran stići već rano ujutro, jer se u snimala obrada pjesme s njezina albuma, koji se danas smatra jednim od najvećih doprinosa hrvatskoj glazbi.

"Dnevnik jedne ljubavi" danas nosi kultni status na hrvatskoj glazbenoj sceni, a album je prije tri godine proslavio i 50. godišnjicu od objave. No, iako je Josipa na svojim koncertima proteklih desetljeća više pažnje posvećivala pjesmama poput "O jednoj mladosti" i "Sreća", poznati glazbenik Zoran Čalić odlučio je preraditi pomalo zaboravljeni, ali ništa manje važan hit - "Kao stranac".

Galerija

U rock varijanti, s povremenim Josipinim vokalima u pozadini, obrada nekadašnjeg gitarista Majki trebala bi uskoro biti objavljena zajedno sa spotom. Pa zato ni Josipi nije bio problem ustati se nešto ranije.

"Ja sam sunset woman"

"Morala sam se ustati u 8.20 sati da bih bila ovdje na vrijeme. Vrlo sam spora ujutro, dižem se obično oko 11, pola 12, pa mi jutro zapravo prođe, ali mi se jutro ni ne sviđa jer baš nekako ne funkcioniram ujutro. Više sam popodnevna osoba, ja sam sunset woman", kaže nam Josipa, s kojom smo imali priliku kratko porazgovarati u pauzama snimanja.

"Tad mi dolaze genijalne ideje, sve nekako navečer, puno sam pametnija navečer nego ujutro. To je očito metabolizam i sam karakter. Nisam noćna ptica, ne idem ja lumpovati. Ja sam doma, čitam, gledam film. Većinom sama sa sobom provodim vrijeme, u društvu sam same sebe", dodaje.

Josipa nam je i sama priznala kako nikada dosad, u 53 godine od izlaska albuma, pjesmu "Kao stranac" nije izvodila na koncertima pa ju je posebno obradovalo kada ju je nazvao Zoran i rekao kako ju je odlučio obraditi, uz njezinu pomoć.

Kao stranac ostala po strani

"Druge pjesme s albuma bile su više u prvom planu, ljudi su željeli više njih, ali i ja, pa je ova fakat ostala kao stranac", kaže Josipa. "Nemam ja tu nešto puno, Zoran pjeva cijelu pjesmu, ja imam par vokaliza. To je pjesma Karla Metikoša, sretna sam zbog toga. Dobra je pjesma, dobro su to napravili."

Iza spota ove legendarne obrade stoji i legendarni redatelj Radislav Jovanov Gonzo, s kojim Josipa surađuje već desetljećima.

"Ja ne znam gdje je on mogao izabrati luđe scene ili me staviti u solarij da mi se sprži mozak. Recimo, ja sam svjedok dječje bolnice u Blatu. Kad sam izdala album 1998., ja u tankim visokim štiklama, ludo skužiram, u minici, pa sam morala pronaći mrvicu gdje se moglo stati da nisam u staklu. Savršen je u biranju interijera, sve mu mora biti drugačije", kaže Josipa.

Kao pjevačka ikona, koja je hrvatskoj glazbenoj sceni proteklih desetljeća davala svoj apsolutni maksimum, a pritom se nije zaplitala ni u kakve afere ili neugodne scene, nije ni čudno što brojni ozbiljno zagovaraju da bi Josipa trebala biti proglašena "kulturnim dobrom Hrvatske". Takve komentare je, priznaje nam, čula i ona sama.

"Sve što radim ima smisla"

"Čula sam ja to puno puta. Ja ću biti sad iskrena. Doživljavam da ljudi poštuju i cijene ono što se radilo kroz vrijeme, ja sam sretna i zahvalna zbog toga. Iako se ne volim ponavljati, ljudima gotovo uvijek na koncertima volim reći da kada čujem njihove aplauze i kada čujem njihovu tišinu, kada čuju svaki vokalni i instrumentalni ton, onda znam da sve to skupa što se radilo ima smisla", kaže. "Ja sam zahvalna ljudima što su prepoznali, prihvatili i zavoljeli sve što se stvaralo - to je jako teško kroz sve ove godine. Hvala."

Josipin život i karijeru obilježila je i velika ljubav prema Karlu Metikošu, kolegi glazbeniku i njezinu mentoru, s kojim je bila u vezi čak 21 godinu, do njegove iznenadne smrti 1991. Kada su je davnih dana pitali što joj znači ljubav, Josipa je bez razmišljanja odgovorila: "Sve", pa se dotaknula svog Karla.

Mi smo je ovom prilikom pitali izgleda li ta njezina definicija ljubavi i danas tako, nakon svih godina njegova odsustva.

Ljubav jača u odsutnosti

"Mislim i danas tako. Tako sam mislila i prije nego što sam se zaljubila u Karla. Mislila sam da će mi ljubav napraviti put, da će mi osvijetliti život. Danas sam u jednoj drugoj dimenziji, ali danas mi je ljubav još jača jer je u odsutnosti. Nema dodira, ne vidimo se, ali se jako, jako osjećamo. To je ogromna moć i ponovno sam zahvalna", kaže nam, pa dodaje kako ni u najgorim trenucima tuge nije odustala od same sebe.

"Motiviram se sama, želim ići dalje. Nisam željela napustiti ništa, nisam željela pasti, nego sam željela ići dalje. Tako i treba, jer bih se inače loše osjećala. Nije uopće dolazilo u obzir da se događaju situacije depresije", iskreno nam je odgovorila Josipa. "Šalim se, ali sam se pitala pa kaj je to depresija? Je l' bum ja pala u depresiju? Sad se pitam, jel' bum konačno pala da vidim kaj je to depresija?"

"Ide se dalje, misli se i dalje i to je zapravo svjedočanstvo onoga što je bilo, svega što se dogodilo. To je zapravo vjera, povjerenje, to vam se zove ljubav. Ona nikada ne umire, nikada ne prestaje, ona živi zauvijek", poručuje Josipa Lisac.

Zanimalo nas je i kojeg mladog izvođača u Hrvatskoj Josipa posebno cijeni, na što odgovor nije bio jednostavan.

Gdje je rock scena?

"Puno se promijenila glazbena scena. Ja se družim s rokerima i jako sam sretna, zato sam i došla u studio. Ali rock scena, gdje je danas? Nema je. Zoran sad probija led, zaleđeno je sve, užasno je teško. Gdje su drugi rokeri, gdje je rock scena koja je postojala u bivšoj zemlji i u samim počecima Hrvatske? Danas je nestala", kaže. "Nemojte me pitati koga preferiram, evo ga - Zorana Čalića, baš mu hvala što se ne predaje."

A nakon mini-turneje koju je već odradila ove godine, pa nakon toga snimanja vokala i spota za ovu obradu, a u konačnici i razgovora s nama, novinarima, Josipa će u svoju - kako ju je nazvala - oazu u Istri.

"Ja sam već u ljetu, već sam ja bila na moru. Ja imam svoju oazu u Istri, tako da sam svako malo u Istri, u Novigradu, ili sam u Zagrebu i tako mi je baš lijepo", kaže.