NAKON što se slomila u suzama prisjećajući se života u Hrvatskoj, Vlatka Pokos je za RTL otkrila kako živi u Kanadi i to usporedila sa situacijama koje je doživljavala kod nas.

"Prvih pola godine tamo sam provela turistički. Način na koji sam ja legalizirala svoj status u Kanadi je studiranje. Studirati i raditi je stvarno jako naporno, no s tim statusom su porezi smiješni jer je državi u cilju da si ti u stanju sam sebe uzdržavati da ne padneš njima na teret. Ja zarađujem oko tri tisuće dolara, što je dovoljno za normalan život u Kanadi. Čak i da sam živiš, a ja dijelim stan s jednom curom pa plaćam samo pola", ispričala je Vlatka za RTL. 

Na pitanje je li zaljubljena, odgovorila je negativno. 

"U mojim godinama se čovjek teško zaljubljuje. Osim toga moj dan izgleda tako da se budim u 6:30, idem na fakultet, nakon toga trčim na posao, a ponekad radim i do deset navečer. Da imam frajera, ne bih imala vremena ga ni vidjeti", kaže ona. 

Napominje da je znala da je u Kanadi čeka ogromna promjena i da će joj biti teško, ali kaže da joj je selidba donijela psihički oporavak. 

"Nitko me ne maltretira. Ako me već netko gleda ili mi se nasmiješi, to je zato što mu se sviđam", kaže Vlatka uz osmijeh. 

Prisjetila se i vlastitog odrastanja s bakom jer su joj roditelji i sami radili izvan Hrvatske. 

"Muškarci s kojima sam ja bila u vezi bili su jako svjesni da ja nemam pravu zaštitu obitelji, da nemam tatu koji će doći s puškom nekom na vrata. Takva zaštita je bitna, osobito na ovom području. Ja to nisam imala i oni su to znali zloupotrebljavali", otvorila se Vlatka. 

Otkrila je da joj je najveći cilj da si u Kanadi osigura status i egzistenciju. 

"Sigurno neću biti neka ocvala bivša zvijezda bez kune u džepu sa šezdeset godina", rekla je Vlatka i nastavila: "Toliko bih vam stvari mogla ispričati o raznim ucjenama. Seksualno uznemiravanje? Pa to je ovdje normalno."

Na upit je li imala takvih iskustava, spremno je odgovorila: 

"Naravno da sam imala. Koliko hoćete. Od nekih moćnih političara i direktora državnih poduzeća. Kod nas je normalno da te netko u vezi posla zove na večeru. Što mi imamo tražiti na večeri? A kad im kažeš da ti pošalju mail, više ti se nikad ne jave. Ja sam kroz svoju karijeru upoznala razne visokopozicionirane ljude. Kako to da ja nikad nisam dobila posao? Nisam bila fleksibilna. Ja jednostavno nemam želudac za te ljigave, pokvarene, odvratne ljude."