PREMA neovisnoj stranici esportsearnings.com, najplaćeniji igrač esporta zaradio je više od 7 milijuna dolara u nagradama tijekom svoje karijere. Johan Sundstein, koji nastupa pod imenom N0tail, danski je igrač Dote 2 i natjecao se na više od 100 turnira kako bi prikupio svoje bogatstvo.

Ispod njega na ljestvici, sljedećih 30 koji najviše zarađuju su svi muškarci i igrači Dote 2. Ali čak i kad se na listi počnu pojavljivati druge igre poput Fortnitea, Counter-Strike: Global Offensivea i Call of Dutyja, popisom i dalje dominiraju muškarci, piše The Guardian.

Prva žena pojavljuje se na 367. mjestu - prvakinja Starcrafta II Sasha “Scarlett” Hostyn. Hostyn je tijekom svoje karijere od 2011. zaradila oko 400 tisuća dolara od nagrada na turnirima, daleko manje od muškaraca pozicioniranih iznad nje. Hostyn se na listi pridružuju još samo dvije žene koje su ostvarile šesteroznamenkasti dobitak.

Xiao Meng “Liooon” Li pobijedila je u globalnom finalu Hearthstone velemajstora 2019., a Katherine “Mystik” Gunn se natjecala u raznim igrama. Li je rangirana na 760., a Gunn na 1478. mjestu.

Razlika nije vidljiva samo u nagradama

Nagrade nisu jedini način za esport igrače da zarade novac, ali razlika u zaradi očita je i u drugim sferama esporta. Vrlo malo žena je na poziciji plaćenog igrača, a jedina žena koja je igrala u Overwatch ligi, Kim “Geguri” Se-yeon, nije se natjecala u posljednjoj sezoni, čime je liga opet postala stopostotno muška. Mnogi se igrači okreću Twitchu kako bi nadopunili svoje prihode streamingom kada se ne natječu, no nedavni financijski podaci tvrtke otkrili da su samo tri od sto najbolje plaćenih kreatora bile žene.

Za razliku od tradicionalnih sportova, esport, barem teoretski, nudi ravnopravne šanse bez obzira na spol. Zašto onda postoji tako izražen jaz u zaradi?

Jednostavno rečeno, esport industrija se bori s mizoginijom. U intervjuu za Polygon, prva trenericu Overwatch lige Molly “Avalla” Kim, rekla je da je jednom bila primljena u tim kao igračica, ali je brzo odustala zbog poteškoća u pridruživanju timu s drugim muškim igračima. Također je rekla da ju je jedan tim odbio kao trenericu jer njihovi igrači ne žele trenerice.

Igračice se također često moraju nositi s komentarima o svom izgledu, što može narušiti njihovo mentalno zdravlje.

"Samo sam se željela probiti, uspjeti se suočiti s nedaćama i prokrčiti put drugim LGBT ženama da me slijede, ali to se pokazalo kao veći izazov nego što sam mislila", napisala je u objavi Kate Mitchell, generalna menadžerica esport tima Washington Justice, koja se povukla nakon što je izvijestila da je njezino mentalno zdravlje narušeno zbog internetskog vrijeđanja.

Mizoginija svakako nije rijedak slučaj u svijetu gaminga. Studije su pokazale da glasovi koji se percipiraju kao ženski u chatovima u igrama imaju puno veću vjerojatnost da će biti uznemiravani. Mogućnost slobodnog korištenja chatova često je važna za jedinstvo tima, što znači da ženama može biti teško doći do najviših rangova ako njihov tim postane nekooperativan ili uvredljiv. Neke žene jednostavno radije ne govore kako bi izbjegle bilo kakvu neugodnost, što zauzvrat otežava njihovu kvalitetu igre, kao i opće uživanje, otkrile su studije.

Gaming zajednici su potrebna hitna rješenja

Iako postoji nekoliko turnira koji imaju za cilj potaknuti igračice na sudjelovanje, pitanje je koliko su dugoročno dobra takva rješenja. U svom radu Esports and its Reinforcement of Gender Divides, objavljenom prošle godine, pravnica, vizualna umjetnica i stručnjakinja za rod u sportu Kruthika NS postavila je u pitanje jesu li to brza rješenja za puno veći sistemski problem u esport industriji.

Da bi riješila te probleme industrija mora priznati da uopće postoje. Kruthika objašnjava da se seksistički napadi jednostavno doživljavaju kao normalni u gaming zajednici.

"Ako industrija nastavi šutjeti, bit će aktivan sudionik u normalizaciji takvog ponašanja", rekla je za The Guardian. Smatra i kako je krajnje vrijeme da se industrija probudi po ovom pitanju.

"Postoji hitna potreba da se smisli kodeks ponašanja koji uključuje pravila koja se bore protiv seksizma, homofobije i rasizma. I bitno je da se takvi kodeksi izrade u dogovoru s ranjivim društvenim skupinama - ženama, rasnim manjinama, osobama koje pripadaju LGBTQIA+ zajednici i ljudima na sjecištima dva ili više marginaliziranih identiteta", pojašnjava. Ipak, smatra kako najviše mogu učiniti sami igrači.

"Konačno, igrači stvarno moraju biti bolji. Svaka žena može posvjedočiti koliko malo promatrači pomažu u situacijama nasilja čak i u offline svijetu. Suigrači, posebno heteroseksualni muškarci, moraju se uključiti i prozvati seksističke komentare. Uostalom, zajednica je onakva kako se grupa koja joj pripada ponaša", zaključuje.