JEDNA od najvećih regionalnih zvijezda Zdravko Čolić 20. listopada nastupa u Areni Zagreb, a uoči koncertnog spektakla popričao je s nama o svojoj i više nego bogatoj karijeri, ljubavi prema Zagrebu, privatnom životu i razlikama između bivše države i sadašnjeg stanja.

Što publika može očekivati na velikom koncertu u zagrebačkoj Areni?

Proći ćemo kroz vrijeme, bit će nekih starih pjesama koje nismo svirali dugo i nekih novih. Jedan ugodan program koji smo već svirali ove godine, pomalo sličan koncertu u Puli. Na neki način promovirat ćemo i novi album "Ono malo sreće" s otprilike šest novih pjesama koje ćemo pjevati kao i stare hitove bez kojih naprosto ne možemo.

Što vas veže za Zagreb, kakve uspomene imate na njega?

Veže me sve, dakle i karijera, suradnja s bivšim Jugotonom, danas Croatia Recordsom, prijatelji, čak i jedno vrijeme intenzivan posao koji sam radio u malom gospodarstvu, koji je trajao preko četiri godine, nema gdje se nisam obreo u Zagrebu. Ali ta prijateljstva, taj muzički dio, koncerti koji su uvijek značajni, koji su u Zagrebu prestižni, nešto su što me najviše veže osim ljepote samog grada i ljudi koji u njemu žive.

Poznato je da ste na nastupima veoma energični. Kako održavate kondiciju, imate li neke posebne pripreme uoči koncerata i nastupa?

Sam nastup je dio mog temperamenta, muzika koju pjevam ima svoju dinamiku, dal' je balada il' su neke brze pjesme. Ono što je dobro - pred koncert se znam malo izolirati, na neki način pripremiti, bez obzira na neku moju fizičku pripremljenost. Nastojim da s vremena na vrijeme prošetam, odradim neke vježbe, kondicija je vrlo bitna zbog disanja i zbog kretanja na sceni.

U sedamdesetima su se vaši albumi prodavali i u preko 700.000 primjeraka. Kakvo je stanje danas s prodajom albuma?

Diskografija je potpuno prešla na drugi kolosijek. Prodaja CD-a je danas više za sladokusce ili za one koji to vole da slušaju u automobilima, inače je muzika prešla maltene na internet, YouTube i slično. Sada nemate samo fizičku prodaju CD-a već primat uzima digitalna prodaja.

Što vam najviše nedostaje iz vremena nekadašnje zajedničke države?

To da je tržište malo jedinstvenije. Danas ljudi opet putuju jedni drugima kao turisti, privreda, kulturne i sportske aktivnosti, izuzev nogometa koji je vrlo masovan, proradile su davno, na neki način sve funkcionira s manje ili više tenzija, ali u biti, privrednici, sport, estrada, kultura lijepo funkcioniraju. Ono što jedino mi smeta to su granični prijelazi, kad čovjek treba dati pasoš ili neku osobnu kartu .  

Kakva su bila vaša očekivanja na početku karijere, jeste li tada zamišljali da ćete biti jedan od najpoznatijih glazbenika bivše Jugoslavije?

Ja sam počeo amaterski, pa poluprofesionalac a onda je to kasnije postala profesija, ali ne može nitko sa sigurnošću reći koliko dugo će se nečim baviti uspješno. Ne postoji čovjek na svijetu koji to može prognozirati.To je jednostavno tako išlo s tim nekim fazama koje sam imao i s tim nekim izletima van muzike u smislu da sam radio i nešto drugo. Ostajem taj koji je jednostavno posvećen publici, možda je to i glavna karakteristika, poštovanje publike, jedan iskreni rad kada se snimaju ploče, suradnja s brojnim muzičarima, jedan profesionalni odnos prema tome što radim, moguće da je to, uz malo sreće, bilo nešto što je opredijelilo život i karijeru. Naravno da nisam razmišljao ni na početku karijere niti inače koliko će ona trajati, počneš se baviti nečim pa koliko traje, a traje onoliko koliko te ljudi traže, koliko si uspješan.

Koji je bio najteži trenutak u vašoj karijeri, a koji najljepši?

Bilo je i lijepih i manje lijepih trenutaka, nikada nisam pravio top listu sa svojim uspjesima i neuspjesima (smije se). Nekad smo bili više ili manje spremni, nekad nespremni, dođe do grižnje savjesti ali bilo ih je više i s jedne i s druge strane. Moguće da su ovi sjajni koncerti koji su bili, između ostalih Zagreb, beogradska Marakana, neki od koncerata s puno ljudi, neki tako sjajni momenti, a neki od loše organiziranih koncerata ili neki menadžerski propusti i neka tvoja, u tom momentu loša stanja, možda je to nešto što nije bilo na mom nivou i onda sam se sekirao.... Na svu sreću pamtimo samo lijepe stvari.

Što ste sve naučili tijekom karijere, primjećujete li da ste se promijenili tijekom godina?

Pa svi se mi mijenjamo tijekom godina, što je dobro, kad se nabolje mijenjaš kao vino što kažu, onda može da te netko popije, da izdržiš malo duže. Najvažnije je dobro zdravstveno stanje i to da  čovjek nekako osjeća  da ima božju volju i božju pomoć i da je zdravlja koje ga prati a onda si nekako raspoloženiji i možeš da izguraš svaki posao. Mislim da to vrijedi za sve poslove.

To je pitanje kakav je tko karakter, kakav je tko čovjek. Ima ljudi koji tendenciozno iznose svaki svoj detalj življenja bez obzira kakvim se poslom bave. Dakle, to ne mora biti samo posao javnih ličnosti koje se slikaju, to može biti bilo tko iz nekog drugog svijeta. Ali po prirodi stvari, onakav kakav si jednostavno reagiraš, ali mislim nismo mi porodično taj svijet. Ja se sjećam moja majka kada je prvi put sudjelovala u jednom mom dokumentarnom filmu. To njoj nije pasalo, to iznošenje nekih svojih
razmišljanja vezano za mene, jer je bio film o meni, onda je tu majka pristala, jedva smo je uvjerili, tata nije htio. Dakle, mi tu porodično nemamo potrebu za eksponiranjem, što vjerojatno nemam ni ja, što rijetko zalazim i idem po tim nekim promocijama, da ne kažem eventima, ako nisu moji. Odem, naravno, da ispoštujem prijatelje i ljude koji su mi važni zbog čega je to bitno i sam moj život i druženje s ljudima, ali kažem to radim ondje baš gdje želim i gdje treba. Nemam u svojoj genetici to da bih volio da se previse eksponiram tamo gdje ne treba. I mislim da je u mom slučaju to doprinijelo jednom boljem razmišljanju ljudi i stavu prema meni. Gdje mi je merak, što bi rekli Bosanci, ja ću otići, ali kažem nije to da se pojaviš po svaku cijenu da te vide.

Postoji li neka vaša pjesma koju biste vi izdvojili, koja je vama posebno bliska i draga?

Za mene su to pjesme koje su značile neku prekretnicu u mojoj karijeri, koje imaju u svom tekstu poruku koju prenose i gdje na neki način imaju neke veze sa mnom. Kao što su pjesme "Sinoć nisi bila tu", "Gori vatra", "Pjesmo moja" koja nosi posebnu energiju, ona je svojevrsna oda radosti, moto življenja... ili recimo balada “Noć mi te duguje”, volim svoje pjesme iz zadnjeg nekog opusa gdje sam ja autor koje su postale poznate ali nemojmo sada nabrajati jer svaka pjesma ima neko svoje vrijeme i period za koji se vezuje.

Kako komentirate današnju glazbenu scenu na ovim prostorima?

Scena nije loša, ima puno više stilova i novih pravaca. Teže je sada napraviti dužu karijeru, ali postoje mladi muzičari koji su vrlo uspješni. Ono što je dobro danas za scenu, iako je diskografija smanjila svoje učešće u muzičkom životu, kupovina ploča ili cd-a i koncentracija na proizvod muzički je manja. Dobra je stvar što su koncerti više posjećeni i ljudi danas radije idu na koncerte i radije kupuju karte, bez obzira o kome se radi, radi li se o klupskoj muzici ili o trgovima na koje će oni izaći bodriti nekog, pjevati, družiti se i uživati ili je to koncert gdje se kupuju karte. Dakle, s jedne strane imamo tu podvojenost, jednostavno glazbenici traže razne izraze, a s druge strane ovaj koncertni dio je u jednom visokom nivou zahvaljujući naravno i brojnim novih salama i halama i uvjetima i tehničkom dijelu opremljenosti koncerata, što ranije nije bio slučaj. Danas imamo u svakom gradu fantastične tehničke opreme koje mogu pratiti određen vrlo izazovan i vrlo zahtjevan koncert, što je dobro za afirmaciju zvuka i svakog stila glazbe.