AI modeli stvaraju nerealne ideale? Znanstvenici upozorili na posljedice za mlade
MODELI stvoreni umjetnom inteligencijom sve su prisutniji u oglasima i na društvenim mrežama, što otvara pitanje kako utječu na sliku koju ljudi imaju o vlastitom tijelu. Mia Perumal, koja se oporavila od poremećaja prehrane, zabrinuta je da bi ta tehnologija mladima mogla dodatno otežati bijeg od nerealnih standarda ljepote.
Ova 19-godišnja studentica sa Sveučilišta u Cardiffu smatra da bi pristup umjetnoj inteligenciji u vrijeme njezine borbe s poremećajem imao "užasan utjecaj", piše BBC.
Upozorava i da je danas sve teže prepoznati što je na fotografijama i videosnimkama stvarno, a što je stvorila umjetna inteligencija.
"Tijelo iz snova" koje je nedostižno
Mia Perumal kaže da su joj algoritmi na društvenim mrežama već s 12 godina počeli prikazivati štetan sadržaj. Sada strahuje da uspon AI modela samo pojačava štetu kod drugih mladih osoba.
Primijetila je da se u proteklih godinu dana na društvenim mrežama pojavljuje sve više izrazito mršavih i lijepih AI likova. Ispod takvih objava, kaže, često nailazi na komentare dvanaestogodišnjakinja koje pišu: "Tijelo iz snova, objavi plan vježbanja, želim ovako izgledati".
Smatra da je to "jako tužno" jer je izgled AI modela potpuno nedostižan. Prema njezinom mišljenju, jedini način da se spriječi šteta jest stroža kontrola umjetne inteligencije. "Lako je reći da je to samo AI i da nije stvarno, ali kod poremećaja prehrane razum ne pomaže", ističe Mia. Mladima poručuje da budu oprezni i da preispituju sve što vide.
Pritisak savršenstva za novu generaciju
Početkom 2000-ih Kelly Watts se, kao i većina tinejdžera, opterećivala svojim izgledom. Kaže da se stalno uspoređivala s ljudima oko sebe i modelima u časopisima. Danas ima 41 godinu i brine se da će njezin 11-godišnji sin uspoređivati svoje tijelo s lažnim fotografijama "savršenih ljudi".
Kao slobodna suradnica u marketingu, Kelly posvuda susreće AI u poslovnim vizualima, ali često bez ikakvih oznaka. Zbog toga je teško odrediti što je stvarno, a što lažno. "U početku nisam shvaćala da je to AI, ali što više gledate, to više primjećujete detalje. Sada to viđam redovito", kaže Kelly.
Njezin sin Oscar voli igrati ragbi i sve više primjećuje da su "neki prijatelji viši". Iako još nije izrazio zabrinutost zbog svog tijela, majka se boji da bi se mogao početi ugledati na AI likove na internetu.
Dječak gleda YouTube i još nema profile na društvenim mrežama, ali to ga ne štiti od umjetne inteligencije, za koju Kelly strahuje da je već prodrla u sadržaj na toj platformi.
Ona smatra da gledanje nogometaša s definiranim trbušnjacima već utječe na sliku o tijelu, a situacija je još gora kada se djeci prikazuju nerealni ljudi stvoreni umjetnom inteligencijom. "Kod djece će se posebno javiti pitanje mogu li ikada dosegnuti tu razinu. To stvara ogroman pritisak koji im ne treba", kaže Kelly.
"Nitko i ništa nije savršeno. Ne želim da odrasta misleći da mora biti savršen. Ja sam mu majka i zadnja sam osoba koju će poslušati pokraj nekog velikog influencera, čak i ako je taj influencer zapravo AI".
Kelly misli da je informatička pismenost o umjetnoj inteligenciji ključna i da je nužno znati razlikovati stvarno od lažnog. "U kojem trenutku moramo postati svjesni da nam to potencijalno šteti, kao i našoj djeci? AI bi definitivno trebao biti jasnije označen. Zašto bismo se uopće željeli uspoređivati s robotom umjesto s čovjekom?".
Usporedba s nepostojećim idealima
Phillippa Diedrichs, profesorica psihologije u Centru za istraživanje izgleda na Sveučilištu UWE Bristol, objašnjava: "Kao ljudska bića, skloni smo se uspoređivati s drugima". Ističe da su ideali ljepote s kojima se uspoređujemo obično vrlo usko definirani, što neizbježno znači da ih mnogi od nas neće zadovoljiti.
"To je posebno izraženo kod društvenih mreža i digitalno konstruiranih slika jer one uopće ne postoje u biološkoj stvarnosti. Uspoređujemo se i, kada ne dosegnemo taj standard, počinjemo sumnjati u sebe i negativno doživljavati vlastiti izgled".
Profesorica dodaje da bi AI, kada bi se koristio za stvaranje veće raznolikosti i uključivosti, mogao imati neutralan ili čak pozitivan učinak na naše blagostanje, jer bismo se tada osjećali sličnima onome što vidimo.
Diedrichs napominje da će AI, ako dizajneri ne zatraže realistične ili raznolike značajke, automatski prikazivati slike koje se temelje na prosjeku podataka iz "uskih" tradicionalnih standarda ljepote.
"To znači da će, primjerice, osobe druge boje kože ili ljudi sa zanimljivim i specifičnim crtama lica biti izostavljeni", kaže profesorica. "Možete to pokušati kompenzirati načinom na koji zadajete naredbe, ali ako to ne učinite, dobit ćete vrlo generičke slike koje samo učvršćuju predrasude koje već imamo u društvu".
Smatra da bi to moglo stvoriti još nerealnije standarde ljepote ako se ne radi pažljivo, jer će sustav uvijek težiti prosjeku onoga na čemu je obučen.
Kako prepoznati AI modele?
Profesorica Diedrichs kaže da postoje prepoznatljivi znakovi poput teksture kože ili očiju, kao i načina na koji izgleda kovrčava kosa. Dodaje da nedostatak mrlja na koži ili pora može biti dobar pokazatelj za prepoznavanje umjetne inteligencije, iako tehnologija stalno napreduje.
Napominje da tinejdžeri mogu biti podložni utjecaju, ali su često i kritični, svjesni situacije i imaju više znanja o tehnologiji od starijih generacija. "Ipak, možemo biti svjesni da se te stvari događaju, ali to nas ne sprječava nužno u želji da izgledamo kao te slike", kaže ona.
Preporučuje da se zapitamo služe li nam te slike ili oglasi. "Osjećate li se zbog toga dobro? Osjećate li se nadahnuto ili ispunjeno? Ako se zbog toga osjećate nedostatno, to je važan signal na koji treba obratiti pozornost. On sugerira da takav sadržaj možda nije za vas".
Diedrichs kaže da bi AI modeli u oglašavanju mogli omogućiti malim brendovima da imaju velik broj raznolikih modela, a globalnim brendovima da se oglašavaju na više tržišta. "Tu bi mogle postojati prednosti za raznolikost", kaže ona. Ipak, upozorava na posljedice za kreativne industrije i ljude koji rade u tom sektoru.
"Nikada ne bih voljela vidjeti da AI potpuno zamijeni ljudsku umjetnost i kreativnost". Kao potrošač, dodaje, također imate veliku moć. "Svoje stavove o tome možete izraziti u komentarima. Brendovi će to vidjeti".
Potrošači se distanciraju od lažnih slika
Zoe Lee i Hannah Marriott, istraživačice s Poslovne škole u Cardiffu, kažu da modni modeli generirani umjetnom inteligencijom i "digitalni blizanci", odnosno virtualne replike stvarnih modela, postaju sve češći.
Brendovi poput Balmaina, Levi'sa i H&M-a već su eksperimentirali s tom tehnologijom. Međutim, istraživanje koje su provele Lee i Marriott pokazalo je da potrošači često reagiraju negativno na AI modele kada shvate da nisu stvarni.
Sudionici u fokusnim grupama rekli su im da bi "radije imali stvarnu osobu i mnogo manje ljudi koji nas predstavljaju, ali da oni budu stvarni". Objasnili su da AI modeli nikada ne mogu odražavati proživljeno iskustvo. Marriott kaže da su također otkrili kako se ljudi "emocionalno distanciraju" od slika čim saznaju da ih je generirao AI.
Iz H&M-a su poručili da su 2025. radili sa stvarnim modelima na izradi njihovih digitalnih blizanaca, pri čemu su sami modeli zadržali potpunu kontrolu i vlasništvo nad svojim digitalnim dvojnikom.
Ipak, istraživanje je pauzirano u proljeće 2025. kako bi se razmotrili daljnji koraci. Razvoj digitalnih modela i njihova sve veća prisutnost u modnoj industriji i dalje otvaraju brojna pitanja o utjecaju umjetne inteligencije na stvarne ljude i njihovu sliku o sebi.