RODITELJI djetetu uvijek žele najbolje, ali ono što je lakše i ono što je najbolje često nije isto. Kad smo zauzeti i pod stresom, možda mislimo da je za sve bolje ako jednostavno djetetu pomažemo u nečemu ili mu nešto priuštimo. Međutim, većina stručnjaka kaže da nije najvažnije ono što radite za svoje dijete nego ono što činite zajedno s njim.

Dijete uči kroz interakciju

Roditelji su primarni učitelji svog djeteta. Uz našu pomoć uče puno vještina, od toga kako razgovarati do toga kako rješavati sukobe s drugim ljudima. U većini slučajeva dijete uči sve te stvari u interakciji s nama i aktivnostima koje radimo zajedno, a u tome mu ne pomaže ako nešto radimo umjesto njega.

Prema postu na blogu klinike za obiteljsku terapiju North Shore Family Services, djetetov društveni, kognitivni, fizički i emocionalni razvoj povezan je s interakcijama koje ima sa svojim roditeljem. Zbog toga je važno redovito razgovarati s djetetom i igrati se s njim. Tako razvija vještine koje su mu potrebne da bi u životu razvilo svoj puni potencijal.

S druge strane, kada samo radite stvari za svoje dijete, ono zapravo ne uči kako biti samodostatno. Umjesto toga jednostavno nauči da može tražiti od svojih roditelja da obave nešto umjesto njega. To djetetu ne pruža nikakve vještine poput snalažljivosti ili vještina rješavanja problema, a njihov nedostatak može štetiti njegovu razvoju.

Kvalitetno vrijeme provedeno s roditeljima dobro je za zdravlje djeteta

Prema klinici Highland Springs Specialty, provođenje vremena sa svojim djetetom i zajedničke aktivnosti s njim mogu imati velik utjecaj na njegovo mentalno zdravlje. Kada nešto radite sa svojim djetetom, ono s vama razvija privrženost i zdrav odnos. To mu pomaže da se osjeća samopouzdanije, uočava da je željeno i voljeno. Sve ove stvari mogu smanjiti razinu djetetovog stresa, što zauzvrat može umanjiti rizik od stanja poput depresije ili anksioznosti.

Ostali dugoročni učinci rada s djetetom

Postoji nekoliko drugih dugoročnih prednosti ako radite sa svojim djetetom umjesto za njega:

-bolji akademski uspjeh zahvaljujući vještinama poput rješavanja problema i otpornosti;
-manji rizik od razvoja perfekcionističkih tendencija;
-manji rizik od problema u ponašanju, uključujući korištenje droga.