POZITIVNA disciplina temelji se na teorijama Alfreda Adlera i Rudolfa Dreikursa, koji su postulirali da se svi ljudi ponašaju u skladu s ukorijenjenom potrebom za pripadanjem. Stoga je cilj ove roditeljske paradigme odgoj kroz poštovanje svačije vrijednosti tako da djeca ne trebaju prisutnost roditelja kako bi znala što je ispravno.

Ukratko, ova disciplina promiče razvoj samokontrole, regulacije, samopoštovanja i autonomije. Nastoji naučiti djecu vještinama i polazi od povjerenja u njihove urođene sposobnosti da ih usvoje. Štoviše, pruža lekcije za život.

Vrlo je važno znati da pozitivna disciplina nije pretjerano zaštitnička

Ona nije sinonim za nedostatak ograničenja. Ovaj tip roditeljstva suprotstavlja se autoritarnim stilovima, prema kojima dijete sluša samo iz straha ili da bi udovoljilo autoritetu, ne shvaćajući značenje onoga što radi.

Ne smijemo zaboraviti da su odrasli uvijek uzori djeci jer ona uče oponašanjem. Stoga je važno analizirati vlastito ponašanje prije nego što se bacimo na ispravljanje njihovog.

Kako djetetu reći "ne" pozitivnom disciplinom

Kada želimo odgovoriti dijete od nečega, reći "ne" nije jedina opcija. Važno je znati da postavljanje ograničenja od odraslih zahtijeva dosljednost, koherentnost i pravodobnost. Izbjegavajmo situacije koje zbunjuju dijete, na primjer: Danas im dopuštamo da ne peru zube prije spavanja, ali sutra se ljutimo kad dijete očekuje isto.

Moramo biti jasni oko ponašanja na kojima inzistiramo. Postoje neka pitanja o kojima se ne može raspravljati, poput pranja ruku prije jela, ali postoje i ona koja su otvorena za diskusiju i nastojanje pronalaska ravnoteže.

Moramo imati na umu da ograničenja moraju biti u skladu s dobi djeteta. Moduliranje ponašanja djeteta koje uči razumjeti ne razlikuje se od moduliranja ponašanja djeteta školske dobi koje traži veću autonomiju.

Vrlo zanimljiv pristup koji zamjenjuje jednostavno "ne" je poticanje i jačanje poželjnih ponašanja

Možete težiti preusmjeravanju pozornosti na ono što smatrate dopuštenim. Možete reći: "Osjećam se jako dobro kad uđem u tvoju sobu i vidim da si pospremio svoje igračke." Tako pojačavate važnost reda.

Moramo biti spremni i na suočavanje s ljutnjom ili izljevima bijesa jer nećemo uvijek dobiti reakciju koju želimo. Važno je biti strpljiv i naučiti poštovati djecu. Što to znači? Ako se dijete naljuti jer nešto ne može dobiti, nećemo i mi biti frustrirani ili ljuti. Umjesto toga, pokušat ćemo se povezati s njim, pomoći mu da se smiri i objasniti razlog iza naše odluke.

Što izbjegavati ako želite primijeniti pozitivnu disciplinu?

Osim činjenice da su udarci i batine oblici nasilja i ne bi se trebali primjenjivati ni u kojem slučaju, radi se o nečemu što ne pridonosi učenju. Djeca na ovaj način ne uče ponašanje koje želimo, već razvijaju strah i uče se braniti.

Izolacija djeteta ili kazne također nisu preporučeni oblici discipliniranja jer općenito nisu povezani s određenom vrijednošću ili posljedicom. Drugim riječima, ako želimo da dijete ne udari svog mlađeg brata i šaljemo ga u njegovu sobu zbog toga, ne dopuštamo mu da shvati povezanost između jednog i drugog postupka. Jednostavno ignoriramo razloge za njegove postupke, poništavamo njegove emocije i tjeramo ga da pati zbog načina na koji iskazuje te emocije. Što pozitivno može proizići iz ovoga?

Svako dijete je jedinstveno

Uz sva prethodna razmatranja, vrlo je važno upamtiti da svako dijete ima različite želje i potrebe. Stoga, ako je pozitivna disciplina paradigma koju želimo primijeniti u roditeljstvu, morat ćemo pronaći pravi put za našu djecu i pobrinuti se da njihovo učenje bude doista pozitivno, piše stranica You Are Mom.