KAD JE PRIMILA novorođenog sina u naručje, Emily je trebala osjetiti nalet ljubavi. Nažalost, suočila se s osjećajima koje nijedna majka ne želi priznati. Je li pogriješila što je rodila, pita se u tekstu koji je ekskluzivno objavio The Sun.

"Koliko god Robin bio dražestan, nisam bila da je majčinstvo prava stvar za mene. Borila sam se s nedostatkom sna. Osjećala sam da ga ne volim koliko bih trebala. Da sam znala koliko će biti teško, nisam sigurna da bih rodila", kaže ova žena.

Prema Nacionalnoj i zdravstvenoj službi Velike Britanije, svaka deseta rodilja bori se s postporođajnom depresijom, a prema podacima dostupnim za Hrvatsku, njezina učestalost je između 10 i 15 posto.

Žaljenje zbog rođenog djeteta je tabu-tema, ali stotine roditelja anonimno raspravljaju o svojim osjećajima na društvenim mrežama. Facebook grupa I Regret Having Children (engl. žalim što imam djecu) broji 24 tisuće članova.

"Žaljenje zbog toga što su postale majke među ženama je češće nego što mislimo. Stigma znači da većina nikada neće pronaći nekoga s kime mogu razgovarati o svojim osjećajima", upozorava psihologinja Natasha Tiwari.

"Bila sam nesigurna"

"Žaljenje najčešće doživljavaju kao bolnu čežnju za neproživljenim životom i nalik je procesu tugovanja", dodaje Tiwari.

34-godišnja sveučilišna administratorica Emily zapravo nikad nije željela djecu, ali joj je suprug Dan rekao da želi zasnovati obitelj.

"Osjećala sam da smo sretni takvi kakvi smo bili. Ali on se predomislio i ja sam pristala jer je to bilo ono što je želio. Bila sam nesigurna, ali i uzbuđena kad smo odlučili probati. Brinula sam, ali bila zadovoljna što želi dijete sa mnom. Osjećala sam se posebno", prisjeća se Emily.

Par je bio zajedno šest i pol godina kada je Emily zatrudnjela u rujnu 2017., nakon nekoliko tjedana pokušaja. Nije uživala u trudnoći i Robin je rođen u srpnju 2018. nakon brzog, ali zamornog porođaja.

"Bio je nevjerojatan osjećaj držati ga. Odjednom je bio tu i nisam ga mogla prestati gledati. Osjećala sam prema njemu naklonost, ali ne i nevjerojatnu ljubav koju ljudi opisuju. Kad god sam imala priliku, dala bih ga u ruke nekom drugom."

"Osjetila sam nevjerojatnu krivnju"

Nakon neprospavanih noći Emily se osjećala iscrpljeno i trudila držati korak s roditeljskim zaduženjima.

"Bila sam vrlo dobra majka i davala sam sve od sebe za njega. Ali bilo mi je teško komunicirati s njim jer sam bila toliko iscrpljena", dodaje.

"Osjetila sam nevjerojatnu krivnju. Zaslužio je vidjeti ljude koji se neprestano smješkaju, a ja sam stalno plakala."

Kad je Robin navršio četiri mjeseca, javila se liječniku koji joj je prepisao blage antidepresive. Javila se u The Bluebell Care Trust, u Bristolu, gdje liječe postporođajnu depresiju. Kad je njezin sin navršio osam mjeseci, vratila se na posao.

"To je bio sjajan osjećaj. Bilo je lijepo fokusirati se na jednu stvar, popiti šalicu čaja ili otići u trgovinu kad god mi se prohtije", prepričava Emily.

"Osjećam žaljenje"

30-godišnja policajka Stacey zaista je željela dijete sa svojim partnerom. Njezin sin, koji sad ima 20 mjeseci, bio je planiran i voljen. Ali ponekad žali zbog karijere.

"Moj poslodavac se složio da radim skraćeno, ali postoji puno poslova za koje se želim prijaviti, a nemam kad jer sam toliko zauzeta mama. Trenutno to ne mogu jer moram djetetu dati prioritet", smatra. 

Svjesna je da sina može upisati u vrtić, ali i da je to skupo.

"Kad odlučite imati dijete, morate staviti karijeru na čekanje. To je žrtva koju sam morala podnijeti. Volim ga jako, ali nedostaje mi moj stari život. Nedostaje mi mogućnost da izađem kad poželim i provedem dan u krevetu, gledajući Netflix", kaže Stacey.

"Nedostaje mi vrijeme za sebe"

29-godišnja Sam radi u komunikacijama i kaže da je rođenje djeteta dovelo do prekida s partnerom.

"Adam i ja smo bili skupa osam godina kad sam zatrudnjela. Nismo to planirali, ali smo bili uzbuđeni. Nismo imali pojma koliko će to sve promijeniti", prepričala je.

U prosincu 2018. je rodila.

"Bila sam iscrpljena, on nije baš spavao pa se na kraju uselio u moj krevet, a Adam je završio na kauču u dnevnoj sobi. Zamjerala sam sinu što je ušao među nas. Odjednom više nije bilo jednostavnih romantičnih trenutaka. Nismo imali obitelj u blizini, Adam je dugo radio. Tijekom lockdowna u ožujku smo se počeli sve više svađati i u svibnju mi je rekao da odlazi", prisjetila se Sam. 

"Nisam si mogla pomoći. Krivila sam dijete. Adam je rekao da me više ne voli. Bila sam samo mama, mijenjala sam pelene. Nisam bila žena u koju se zaljubio pa smo se razdvojili", dodaje. 

Savjet dr. Tiwari je da se svatko tko se ovako osjeća otvori drugima. 

"Prenošenje tih kompliciranih osjećaja je prvi korak u rješavanju boli, srama, krivnje i samoće. Pronađite osobu kojoj ćete se moći povjeriti. Majčinstvo ne treba biti zadaća samo jedne osobe. Oslonite se na svog partnera i obitelj", savjetuje. 

Emily s početka priče danas nije više toliko umorna. 

"I dalje mi nedostaje vrijeme za sebe i voljela bih jedan dan provesti samo s mužem, ali osjećam se pozitivnije prema budućnosti. Važno je da druge mame znaju da su njihovi osjećaji u redu, da s njima ništa nije loše i da se ne trebaju kriviti", poručila je.