NE ZNAM kako će druge mame shvatiti moju poruku, ja nisam onaj helikopter roditelj i zaista ne bih htjela da me ikada itko nazove tako, ali preko nečega jednostavno ne mogu prijeći. A to je da svoju djecu, odnosno svoje cure, puštam preko vikenda kod prijateljica da tamo i prespavaju ili da njihove prijateljice pozivamo k sebi. 

 

"Za početak - da se opišem", napisala nam je nedavno u inbox jedna naša čitateljica. Ja sam životni optimist i nisam niti želim biti na konstantnoj usluzi svojoj djeci. Ako su žedne, nek se snađu. Sada su već dovoljno velike da neke stvari naprave bez moje pomoći. Kao takve ih smatram i dovoljno sposobnim i dovoljno samostalnim. Da li su ikada preko noći izbivale iz kuće - jesu. Kod ljudi za koje smo s godinama stekli dovoljno povjerenja da će o našim curama zaista dobro brinuti onda kada muž i ja nismo s njima. 
 

I nije to bili jedanput. Često znaju za vikend uživati bez nas - kod svojih baka i djedova. Da, samo kod njih. 

 

Cure rastu. To je neminovno, i s njihovim odrastanjem dolaze neke nove teme na tapetu. Toga smo svjesni i muž i ja, i bili smo svjesni da će se ta tema dolaska kod prijateljica jednom naći i na našem stolu. Tako je jedan dan naša starija kćer koja ide u treći razred osnovne hrabro obznanila da će za koji dan, uskoro, biti pozvana na rođendan kod razredne prijateljice i da je fora u tome da će sve cure tamo prespavati. Muž i ja smo se pogledali i rekli - ne može. Već smo prije malo razgovarali o toj temi s njom i tada smo još objasnili zašto ne pa se nije previše iznenadile. Stoički je to podnijela iako nas je još u više navrata molećivo pogledala. Ali mi nismo odustali. 
 

Za koji dan donijela je iz škole i službenu pozivnicu za ročkas i pidžama parti. Odmah sam znala da će ovaj put biti malo teže objasniti joj i ostati normalan u cijeloj toj situaciji. Prvi problem je bio taj što je to bio rođendan od djevojčice koju je ona rijetko spominjala i čije roditelje uopće ne znamo. Ne znamo čak ni gdje ona živi. Naravno, na rođendan su pozvane i njene prijateljice koje znamo, ali ne baš tako dobro. Dakle - to su cure i roditelji koje mi nismo nikada upoznali. I dok smo joj objašnjavali to, misleći da će shvatiti nju je uhvatila takva šiza. Normalno, svi smo mi to u nekim godinama prošli i nismo joj zamjerali, ali unatoč toj pregolemoj tuzi nismo popuštali. Tješili smo je da ćemo joj dati da ide na rođendan, da ćemo je pustiti da bude do kasno u noć (iako je još uvijek turbo premlada za izlazak do 11 navečer), ali sve bi joj to dozvoli samo ako ćemo nakon toga doći po nju. 

 

Naravno da nećemo ni biti toliko grozni da je nikada ne pustimo da osjeti tu čar spavanja kod prijateljice gdje će se do dugo u noć smijati nekim svojim šalama, gledati filmove i zabavljati se na neki svoj način. Ali sa 10 godina ni ona ni njene prijateljice još uvijek nisu dovoljno zrele da se brinu same za sebe i da uopće znaju što je za njih dobro. Roditelje od te prijateljice ne poznamo. Čak i da ih znamo iz viđenja ne bi mogli reći da ih zaista poznamo. 
 

Dok se ona cijeli dan durila i svojom ljutnjom nagrizala našu normalnu svakodnevicu, muž i ja smo još jednom navečer protresli sve za i protiv argumente. I na kraju smo opet bili nas dvoje protiv nje. "Ona je premlada i da joj se bilo što dogodi na tom rođendanu ja bih mogao ići u zatvor. Tko zna što curama može sve pasti na pamet i tko zna kakvi su ti njeni roditelji. Za mene je to dovoljno dobar argument za zabranu. Za sada. " to je rekao moj muž i ja sam se s njim apsolutno složila. 

 

Glavni problem je definitivno nesigurnost. Ne mislimo mi da će našu kćer netko tamo zlostavljati jer dovoljno smo optimistični da vjerujemo u to. Ali nije ni mala stvar brinuti o dvije, tri, pet, šest djevojčica koje su se odlučile pošto-poto zabaviti. A roditelje, ponavljamo, ne znamo. Ne znamo ni tko živi sve s njima,  a isto tako ne znamo ni što je naše dobro odgojeno dijete u stanju učiniti u takvoj "razuzdanoj" situaciji. Jednostavno je još uvijek za tako nešto veliko -premlada. 

 

A da nismo jedini "grozni" roditelji, shvatila je naša kćer i sama jer ideja koja se curama toliko svidjela nije se ne-svidjela samo nama - sve su cure tog dana provele super rođendan, ostale su do kasno, a onda su se vratile svojim kućama na spavanje. Svojoj braći i sestrama na pidžama partije. 

 

Baš me zanima, jesam li jedina ovako "grozna" mama.