PSIHOLOGINJA Lisa Elliott za Checkup Newsroom progovorila je o sve češćem problemu nasilja u školama i pritom apelirala na roditelje da nauče prepoznati je li njihovo dijete i samo žrtva vršnjačkog nasilja.

''Roditelji trebaju razumjeti da će se, s obzirom na našu kulturu, većina djece nažalost ponašati nasilnički jer takvo ponašanje oblikuju današnji sadržaji na televiziji, internetu i društvenim mrežama. Pandemija je samo još više pogoršala problem zlostavljanja. Korona, izolacija i povećana upotreba društvenih medija definitivno su utjecali na zlostavljanje, a broj incidenata u cijelom se svijetu značajno povećao'', objasnila je Elliot.

Kako prepoznati da je dijete žrtva nasilja?

Ipak, kaže, osim učitelja i profesora, veliku ulogu imaju i roditelji, koji također mogu pridonijeti smanjenju stope vršnjačkog nasilja.

''Ako ništa drugo, roditelji mogu podučiti svoju djecu da nasilje nije u redu, a ako se ono događa njima, da ga uvijek prijave bez obzira na to je li riječ o profesoru, psihologu u školi ili roditelju'', rekla je psihologinja te dodala koji su to znakovi zahvaljujući kojima roditelji mogu prepoznati da je njihovo dijete žrtva nasilja vršnjaka u školi.

Najčešći znakovi su sljedeći: dijete ne želi ići u školu ili pod nastavom često upada u probleme, odjednom ima puno lošije ocjene, prestaje pričati o vršnjacima i školskim aktivnostima, gubi interes za aktivnosti, kod njega se javljaju takozvane tjelesne manifestacije (poremećaji spavanja, povlačenje i želja za samoćom, pritužbe na bol ili bolesti, izbjegavanje kontakta očima), emocionalne manifestacije (izgleda tužno, ljuto ili razdražljivo, djeluje plašljivo, postaje neraspoložen, tjeskoban ili agresivan) te društvene manifestacije (povlači se u sebe, mijenja prijatelje, dolazi do samoozljeđivanja, prijeti nasiljem sebi ili drugima, govori o bijegu ili samoubojstvu, iznenada prestaje koristiti računalo ili druge mobilne uređaje).

Što napraviti ako dođe do nasilja?

Svaka od ovih promjena, objašnjava Elliot, znak je upozorenja te je potrebno reagirati kako bi se otkrilo što je pravi uzrok ovakvom neobičnom ponašanju.

''Poticanje empatije mora biti na prvom mjestu u odgoju djece. Usredotočenost na potrebe i osjećaje drugih pridonijet će djetetovoj sveukupnoj sreći, ali i pomoći da se nosi s eventualnim nasiljem. Roditelji bi trebali otvoreno razgovarati s djecom o maltretiranju, postavljati pitanja poput 'Je li ti se ikad dogodilo zlostavljanje? Kako si se zbog toga osjećao?', a nije loša ideja ni igrati uloge pa pitati dijete kako bi se osjećalo da samo doživi neku vrstu nasilja'', govori.

''Također je bitno da svaki roditelj uči svoje dijete empatiji i ljubaznosti jer djeca su prirodno rođena s određenom empatijom u sebi. Ona ne znaju biti zla. Ono što se mijenja tijekom izvjesnog vremena su stvari kojima su djeca najizloženija i ono što vide kod ljudi oko sebe'', tvrdi psihologinja.