DESET dana nakon što je rodila svoje prvo dijete, majka mu nije smjela prići jer je bila pozitivna na koronavirus. Sada su zajedno, ali ni ona ni njezin suprug dječačića ne smiju dodirnuti bez rukavica. Tako će biti sve dok im ne istekne produljena karantena.

"Teško je", kaže Vanesa Muro (34) u svojem domu u Madridu. "On, siroče, zgrabi moj prst, ali drži plastiku, ne mene. Tješi me da je prošao još jedan takav dan."

Vanesa se pripremala za porođaj carskim rezom 16. ožujka, ali sve se promijenilo kada joj se baka, koju je viđala svaki dan, zarazila koronavirusom. Kasnije je i umrla.

Ona i njezin suprug 12. ožujka su saznali da su pozitivni na koronavirus. Brzo je prevezena u madridsku bolnicu La Paz, a liječnici su odlučili da će se carski rez obaviti već idući dan.

Najdužih 90 minuta

"Osjećala sam se užasno", pripovijeda danas. Osim straha da će zaraziti dijete, nervoze što suprug neće biti uz nju, bizarno joj je bilo gledati porodničare potpuno pokrivene zaštitnim odijelima.

Suprug se u njihovu domu osjećao jednako, bespomoćno i bez ikakvih informacija. Znao je samo da su je odveli na operaciju. "Bilo je to najdužih 90 minuta u mom životu", rekao je Oscar Carrillo.

Porođaj je bio uredan, mali Oliver rođen je s 3,6 kilograma. Odmah je izdvojen od ostalih beba, dok nisu stigli nalazi. Nije bio zaražen. Nakon 48 sati oporavka u potpunoj izolaciji, s bolničkim osobljem koje je ulazilo u sobu što je rjeđe moguće, Muro je puštena kući. Ali je beba morala ostati na odjelu neonatologije.

Sjećanje na noćnu moru

Tek je deset dana poslije, s rukavicama i maskama, par mogao doći po dijete.

"Bilo mi je to kao da je rođen toga dana", rekla je Vanesa.

Arantxi Fernandez, psihologinji u bolnici, također je to bio poseban trenutak, kako kaže, "najljepši u njenoj profesionalnoj karijeri".

Iako su proveli 14 dana u karanteni, zbog nestašice testova ne može se potvrditi da više nisu nositelji virusa.

"Nisam još dodirnuo sina bez rukavica. Jedva čekam da ova karantena napokon završi da ga mogu poljubiti", kaže Carrillo.

"Teško je, ali proći će i to", dodaje Muro.

"Doći će vrijeme kad ćemo moći ponovo u grad. Tada će upoznati svoje bake, djedove, ujake, tetke. A sve će ovo biti samo sjećanje na noćnu moru koju smo proživjeli."