Koja zemlja ima jedan od najboljih školskih sustava u Europi? Nije Finska
KADA se govori o najboljim školskim sustavima na svijetu, godinama se kao primjer navodila Finska. No posljednjih godina pozornost obrazovnih stručnjaka privlači još jedna, mnogo manja europska zemlja - Estonija.
Ova država s tek nešto više od 1.3 milijuna stanovnika već godinama postiže rezultate koji je svrstavaju među najuspješnije obrazovne sustave u Europi. Na posljednjem velikom PISA testiranju 2022. estonski petnaestogodišnjaci bili su iznad prosjeka OECD-a u sva tri područja - matematici, čitanju i prirodoslovlju.
Estonija je ostvarila 510 bodova iz matematike, 511 iz čitanja i 526 iz prirodoslovlja, dok su prosjeci OECD-a iznosili 472, 476 i 485 bodova.
Među najboljima u Europi
Posebno je zanimljivo koliko učenika uspijeva dosegnuti barem osnovnu razinu znanja. U matematici ju je dosegnulo 85 posto estonskih učenika, u usporedbi sa 69 posto u prosjeku OECD-a. U čitanju je to uspjelo 86 posto, a u prirodoslovlju čak 90 posto učenika.
Estonija ipak nije broj jedan na svijetu. Na PISA testiranju 2022. Singapur je imao najbolje rezultate u sva tri područja, dok su posebno dobre rezultate ostvarili i Japan, Južna Koreja i drugi istočnoazijski obrazovni sustavi. No Estonija se izdvaja kao jedan od najuspješnijih europskih primjera. Što onda rade drugačije?
Ocjene postoje, ali nisu jedini cilj
Suprotno ideji da najbolji školski sustavi jednostavno ukidaju ocjene, Estonija ima ocjenjivanje. U osnovnim školama predviđena je ljestvica od 1 do 5, pri čemu petica znači "vrlo dobar", četvorka "dobar", trojka "zadovoljavajući", dvojka "loš", a jedinica "slab". Međutim, zakon omogućuje da se u prvom i drugom stupnju osnovne škole koriste i opisne ocjene bez brojčane vrijednosti.
Još je zanimljivije kako Estonci definiraju svrhu ocjenjivanja. Prema njihovu nacionalnom kurikulumu, ono ne služi samo utvrđivanju koliko je učenik naučio. Trebalo bi podržavati razvoj učenika, pružati mu povratnu informaciju, poticati samostalno učenje i pomoći nastavniku da prilagodi svoj rad potrebama učenika.
Učenicima i roditeljima škole moraju najmanje dvaput tijekom školske godine dati i pisanu povratnu informaciju o ponašanju učenika, uključujući njegovu pažljivost i odnos prema radu.
Nastavnici imaju dosta slobode
Jedan od važnih elemenata estonskog sustava jest i autonomija nastavnika i škola. Najnovije OECD-ovo istraživanje TALIS 2024 pokazalo je da estonski nastavnici prijavljuju veću autonomiju u izvođenju nastave od prosjeka OECD-a. Ravnatelji također navode snažnu uključenost nastavnika u donošenje odluka o kurikulumu, nastavi i drugim školskim politikama.
Drugim riječima, država određuje što bi učenici trebali znati i koje bi kompetencije trebali steći, ali nastavnicima ostaje znatan prostor u tome kako će do tih ciljeva doći.
Nije riječ samo o peticama
Estonski nacionalni kurikulum posebno naglašava i formativno vrednovanje - praćenje napretka učenika tijekom samog procesa učenja.
Jedan od alata može biti, primjerice, portfolio u kojem se čuvaju učenički radovi, ali i analize i povratne informacije. Ideja je da učenik ne dobije samo konačnu ocjenu nego razumije što već zna, gdje griješi i što treba napraviti kako bi napredovao.
Upravo je to važna razlika u raspravama o tome jesu li ocjene dobre ili loše. Estonski primjer ne pokazuje da je za dobre rezultate potrebno ukinuti ocjene. Pokazuje da ocjena može biti samo jedan dio mnogo šireg sustava praćenja učenika.
Ni estonski sustav nije savršen
Pritom Estoniju ne treba idealizirati. Rezultati PISA-e 2022. bili su slabiji nego 2018. u matematici i čitanju, dok su u prirodoslovlju ostali približno jednaki. U odnosu na 2012. povećao se i udio učenika koji ne dosežu osnovnu razinu znanja. Ipak, čak i nakon tog pada estonski učenici ostali su znatno iznad prosjeka razvijenih zemalja.
Zbog toga se Estonija danas često ističe kao posebno zanimljiv europski primjer: vrlo dobri rezultati nisu ostvareni jednostavnim ukidanjem ocjena ili testova, nego kombinacijom jasnih obrazovnih ciljeva, povratnih informacija učenicima i velike profesionalne autonomije nastavnika.