JEDNA majka iz Illinoisa ostala je zatečena nakon što je pregledala snimke s nadzorne kamere iz sinove sobe. Provela je noć spavajući na podu pokraj njegovog krevetića, a snimka je otkrila dirljiv trenutak koji ju je rasplakao.

Trebaju li roditelji i djeca spavati zajedno?

Pitanje trebaju li roditelji i djeca spavati zajedno i dalje izaziva podijeljena mišljenja. Prema analizi američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), polovica majki izjavila je da dijeli krevet sa svojom bebom, unatoč preporukama Američke pedijatrijske akademije (AAP) koje to ne savjetuju. Krista Stolt iz okolice Chicaga bila je otvorena za tu ideju, no njezin sin Easton imao je drugačije planove.

"Easton od rođenja najbolje spava sam", ispričala je za Newsweek. "Tijekom noćnih buđenja i faza lošijeg spavanja, pokušavala sam sve i svašta ne bih li ga privoljela da spava s nama u krevetu ili da ja spavam s njim. No, on je uvijek najbolje spavao sam u svom krevetiću."

Pobornici zajedničkog spavanja tvrde da ono jača vezu između roditelja i djeteta, a u prvim godinama olakšava noćno hranjenje i umirivanje jer je beba u blizini. Također, roditeljima omogućuje da brže reagiraju na djetetove potrebe tijekom noći.

Iako Easton nikada nije bio zainteresiran za spavanje u istom krevetu, ipak je volio da mu je majka blizu, što je Krista otkrila prije otprilike godinu i pol. "Jedne večeri, kad je imao dvije godine, nije mogao zaspati. Rekla sam mu: 'Dobro, mama će sjediti na podu dok ne zaspiš, može? Na sigurnom si'", ispričala je. To je od tada postao njihov svakodnevni ritual. "Sjedimo na podu desetak minuta, a onda si zaželimo laku noć", objasnila je.

Dirljiv trenutak uhvaćen na kameri

Posljednjih nekoliko mjeseci Easton ima noćne more jednom do dvaput tjedno, nakon kojih traži utjehu. "Uđem u sobu, podsjetim ga da je na sigurnom i kažem mu da ću ostati dok ponovno ne zaspi. Uzmem deku i legnem na pod pokraj njega", rekla je Krista. "Ne želim da se ikada osjeća kao da se s tim novim i strašnim stvarima mora nositi sam."

Krista je dodala kako je i sama kao dijete imala veliku podršku. "Moja majka uvijek mi je dopuštala da spavam s njom u krevetu", prisjetila se. "Toga se držim i, budući da on ne želi spavati u našem krevetu, želim mu pružiti istu onu ljubav kakvu sam i sama osjećala."

Nedavno ju je jedne noći oko tri sata ujutro probudio Eastonovo plakanje nakon ružnog sna. "Bio je to plač kakav još nisam čula", rekla je. "Teško je disao i bio je jako uznemiren." Podigla ga je i zagrlila, a on ju je zamolio da legne na pod pokraj njegovog krevetića. Pristala je, ne sluteći što slijedi.

"Upravo sam tonula u san, misleći da je i on već zaspao", ispričala je Krista. "Tada sam čula kako lupka po stranici krevetića i pomislila da se samo pomiče u snu. A onda sam osjetila njegovu ručicu na svojoj. Primila sam je i držala sve dok je sam nije pustio."

Easton je naposljetku ponovno zaspao, a Krista se tiho vratila u svoj krevet. No, taj trenutak nije mogla izbaciti iz glave. Kasnije je odlučila pregledati snimku s kamere postavljene u njegovoj sobi.

Ono što je vidjela potpuno ju je zateklo: osmijeh koji se proširio Eastonovima licem kad je pružio ruku i shvatio da je mama još uvijek tu. "Tada sam vidjela koliko mu je sama moja prisutnost u tom trenutku pružila utjehu", rekla je. "Na licu mu se pojavio onaj slatki mali osmijeh, a zatim je duboko udahnuo, gotovo kao da je odahnuo s olakšanjem. Taj osmijeh nikad neću zaboraviti. Odmah sam se rasplakala."

Krista kaže da je snimku pogledala "dvadesetak puta" i da je to trenutak koji bi mogla gledati unedogled. "Kao majka djeteta u toj zahtjevnoj dobi, često zaboravim da mi on ne pokušava namjerno otežati život, već da on sam prolazi kroz teško razdoblje", rekla je. "Izdržat ću i ružne snove i bolove od spavanja na podu uvijek iznova ako je to cijena da se on osjeća sigurno."

Iako roditeljstvo malog djeteta nosi brojne izazove, Krista zna koliko je važno cijeniti trenutke poput ovoga. "Ove godine tako brzo prolete i znam da ću jednog dana čeznuti za ovim neprospavanim noćima", zaključila je.