U SERIJI tekstova Hrvoja Petrovića, autora stranice Imaginary Football History (ifh.world), predstavljamo sudionike Svjetskog prvenstva 2018. povijesnim pričama o temeljnim nacionalnim simbolima reprezentacija - dresu, grbu i himni. Odmah ćemo vas razočarati: Modrić nije potomak plemena Hrvata, kao ni Salah antičkih Egipćana.

Država bez kralja

Tri boje što se nalaze na islandskom dresu, kao i vertikalne linije na grbu reprezentacije, izvedene su iz islandske nacionalne zastave. Inspirirane su bojama norveške zastave čime se željelo ukazati na norveško nasljeđe islandske nacije i države, dok one same simbolično prikazuju boje islandskog pejzaža: vulkana, oceana i leda.  Uostalom kada su norveški Vikinzi otkrili ovaj udaljeni otok u drugoj polovici 9. st. nazvali su ga Ledena zemlja – Island (eng. Ice Land). Broj doseljenika, uglavnom Norvežana, znatno se povećao tek između 870. i 930. godine. Većina njih nije došla izravno iz Norveške već su u međuvremenu živjeli na britanskom i irskom otoku te Hebridima i Orkneyu. 

Prva stoljeća islandskog naseljavanja obilježeni su, između ostaloga, i povratkom ''stare vjere'' u nordijska božanstva koje su oni nazivali æsir (jednina áss) i čije će priče ostaviti bogato nasljedstvo Islandu u književnom smislu. Najpopularniji među Islanđanima je bio Thor, iako je Odin predstavljao najviše vrhovno biće. Štovanje nordijskih božanstva je bilo organizirano oko klase poglavara zvanih godar (jednina godi), kojih ej bilo četrdesetak. U nedostatku vlastitog kralja kao i velike udaljenosti norveškog kralja, godari su činili vladajuću klasu zemlje. 

Islanđani su po cijelom otoku uspostavili lokalne skupštine slobodnih ljudi, tzv. thing, uobičajene za skandinavske i germanske narode općenito, radi rješavanja sporova među njima. Godine 930. osnovan je Althing - opća islandska skupština.  Sastojala se od pravnog vijeća (lögrétta), u kojoj su godari stvarali i mijenjali zakone te sustava pravosudnih sudova u kojima su kućevlasnici, nominirani od strane godara, djelovali kao suci. Nije bilo središnje vlasti, a nitko nije imao ni izvršnu vlast nad zemljom u cjelini. 

Norveška pa danska zemlja za ubiranje poreza

Čak i nakon službenog prihvaćanja kršćanstva na prijelazu iz 10. u 11. st. postojala je vjerska tolerancija prema određenim starim poganskim radnjama i ritualima. Uostalom ''religijski kompromis'' je bila jedna od taktika i načina širenja kršćanstva među poganske narode koji se nisu tako lako napuštali svoja vjerovanja. Općenito svaka nova religija nije mogla nastati u potpunom diskontinuitetu sa starim kulturnim i religijskim utjecajima.

Mnoštvo kršćanskih svetaca, svetkovina i obreda nema ništa zajedničko s Biblijom već ih je Crkva tijekom srednjeg vijeka preuzela od pretkršćanskih religija i kultova uklopila u vlastiti kalendar te ih prilagođavajući duhu i riječi evangeličke poruke iskoristila za širenje svoje ideologije. 

Dojam je kako su Islanđani preko Althinga prihvatili kršćanstvo iz pragmatičnih razloga, što iz razloga da uspiju osloboditi ''poganske'' sunarodnjake zarobljene od strane kršćansko norveškog kralja Olafa Tryggvassona, a djelomično iz uvjerenja da Islanđani mogu imati samo 'jedan zakon'. Kakogod bilo, službeno prihvaćanje kršćanstva nije donijelo nikakve promjene ni u društvenom ni u političkom pogledu sve do 13. st. kada su norveški kralj i biskup od Nithirosa (Trondheim) ukinuli autonomiju Islanda. Otada on kreće istim putem kao i ostatak kršćanske Europe: vlast Crkve i kralja je sve više rasla, autonomija Althinga se sve više ukidala dok su posebne institucije godara u potpunosti nestale. 

Sredinom 13. st. svi islandski poglavari i predstavnici farmera prisegnuli su na vjernost norveškom kralju. Islandom se upravljao izravno iz Norveške, iako je postojao odvojeni pravni zakon, a i Althung je još uvijek sastajao. Čak i kad je Norveška ušla u uniju s Danskom 1380. godine, status Islanda se nije mijenjao već je on ostao dio kraljevstva kao skattland (''zemlja za ubiranje poreza'').  Od 16. st., kao i Norveška, i Island je postao dio velikog prekomorskog Danskog kraljevstva unutar kojeg je dočekao moderno doba i početak oblikovanja država i identiteta prema nacionalnoj bazi.

''Buđenje uspavanih'' Vikinga

U kontekstu rastuće nacionalne ideologije u Europi i osipanja Danskog kraljevstva (npr. gubitak Norveške 1814.) javlja se i islandski nacionalni pokret. Prva zadaća svake europske nacije u nastajanju je bila razviti mitove što će imati funkciju stvaranja osjećaja zajedništva i osjećaj razlikovanja tj. posebnosti u odnosu na drugu naciju. 

Možda najvažniju ulogu u tom procesu igrali su književnici oko lista Fjolnira koji je izlazio u Kopenhagenu. Isticali su neke islandske posebnosti poput zadržavanja staronorveškog običaja tvorbe prezimena od očeva imena i sufiksa koji pokazuje djetetov spol (son ili dottir). Ukazivali su na postojanje vlastitog islandskog jezika koji potječe od zapadnonorveškoga narječja iz vikinškog doba. Također, Islanđani su se mogli pohvaliti kako su jedini nordijski narod koji je zapisivao svoje mitove i legende iz poganskih vremena – u pjesmama poznatima i kao Edde. 

Island slavi osnivanje društva i ranu povijest otoka, osobito razdoblja oko 930. - 1030. godine, poznatog u islandskoj kronologiju kao Doba Sage. Dio saga je vrlo blizak povijesnim činjenicama, a dio su čista fikcija. Osim što su dale doprinos svjetskoj književnosti, sage predstavljaju i islandsku narodnu književnost, poput američkih westerna. Islanđani su od ''svog postanka'' naglašavali svoje porijeklo i genealogiju. Velik broj rukopisa saga što su ostali očuvani tijekom srednjeg vijeka potvrđuju nastojanja Islanđana za njihovim čitanjem i umnožavanjem. Iako Sage daju dojam da su već prvi doseljenici imali snažnu svijest o islandskom nacionalnom identitetu, odvojenom od norveštva, treba imati na umu da su djela napisana dva stoljeća nakon događaja o kojima pričaju. Ipak, čak i u njima Norveška je percipirana kao centar, a oni sami kao njeno vlasništvo. Norveška, a ne Island su u središtu priča. Island je ''vani'', a Norveška je ''dom''. 

Na političkoj sceni isticao se Jon Sigurdsson (1811. - 1879.), filolog koji živi u Kopenhagenu. Jón je tvrdio da kralj može predati svoje apsolutnu vlast Islandom natrag na same Islanđane, budući da su mu je oni i predali 1662. godine. Althing je odlučio koristiti prigodu tisućite obljetnice naseljavanja Islanda (1874.) kada im je danski kralj odlučio dati novi, povoljniji, ustav koji je Althingu dao zakonodavnu vlast u unutarnjim poslovima. Upravo je tom prilikom, u nazočnosti kralja - prvog uopće vrhovnog vladara Islanda što je kročio na islandsko tlo – prvi put izvedena današnja himna Ó Guð vors lands (0, Bože naše zemlje). Sama pjesma tada nije još bila nacionalna himna, ali je često pjevala u javnosti u posljednjoj četvrtini 19. st. i početkom 20. st.  Iako je prema novom ustavu ministar kabineta zadužen za islandske poslove bio je istovremeno i ministar pravde u danskoj vladi, ipak je on imao određena poboljšanja islandskog pravnog statusa, što će se pokazati da je ujedno bio i jedan od najznačajnijih događaja u islandskom u procesu povratka neovisnosti. 

Nas i Amerikanaca tristo milijuna

Današnja islandska zastava predstavljena je prvi put početkom 20. st.  Boje su joj inspirirane norveškom zastavom (crvena, plava i bijela), iako, naravno, s drugim rasporedom. Kada je Island započeo proces osamostaljivanja od Danske željeli su istaknuti svoje norveško porijeklo. 

Krajem 19. st. i početkom 20. st. Islanđani su nastavili sa zahtjevima oko dobivanja izvršne vlasti. Razdoblje Domaće vladavine (1904. - 1918.) je bilo vrijeme ubrzanog napretka. Motori su ugrađeni u mnoge ribarske brodove, a nabavilo se i nekoliko parobroda. Zemlja je povezana telegrafskim kabelom s Europom. Osim što su izgrađene škole, odlučeno je da je školovanje za svu djecu obavezno. Također, osnovano je islandsko sveučilište u Reykjaviku (1911.). Zastava je ubrzo bila priznata i kao nacionalna 1918. godine, Island je postao zasebna država unutar Danskog kraljevstva, pri čemu su samo vanjskopolitička pitanja ostala u nadležnosti Danske.  

Njemačka okupacija Danske 1940. godine istovremeno je utjecala i na učinkovito razrješenje svih islandskih veza s njom, kojeg je , pak, ubrzo okupirala britanska vojska. Godine 1941. SAD su preuzele obranu Islanda te ondje stacionirale veliku vojsku. Unatoč snažnom protivljenju Danske, Island je odlučan u svojoj želji za potpunom nezavisnošću i službeno raskinuo sve međusobne ustavne i zakonske veze te se proglasio republikom (1944).  Istovremeno, pjesma Ó Guð vors lands ("O, God of Our Land") iz 19. st. je sada postala službena islandska himna. 

Naravno, ključ uspjeha postizanja potpune nezavisnosti, i očuvanja iste, leži u vojnim interesima SAD-a. One su prve priznale nezavisnost Islanda, odmah nakon njegova proglašenja. Također, države su potpisale bilateralni obrambeni sporazum.   Naime, islandski geografski položaj je bio o d posebne strateške važnosti u političkom i vojnom nadmetanju SAD i SSSR tijekom hladnoratovskog razdoblja. Smješten u sredini Atlantika, Island je predstavljao važan garnizon za NATO-ve oružane snage i nadzorne aktivnosti.  Sa samo nekoliko stotina tisuća stanovnika, Island je vjerojatno najmanja nacionalna država u svijetu koja prema, zapadnjačkom modelu, sadrži sve potrebne obrasce za bivanjem nacijom: nacionalni jezik, povijest i književnost, upravne institucije, samostalno sveučilište i razvijene diplomatske odnose po cijelom svijetu. Nedostaje joj jedino vlastita vojska.

O AUTORU: 

Hrvoje Petrović, Osječanin s diplomom povijesti i pedagogije. Odgajatelj u SOS Zajednici mladih Osijek i autor povijesno-nogometne web stranice Imaginary Football History.
Fan He-Mana, kluba gdje igra LeBron i Letećeg odreda. 

Izvori

Felipe FERNANDEZ-ARMESTO, Narodi Europe, Zagreb, 1997.

RICHARD F. TOMASSON, ''Iceland as The First New Nation'', Scandinavian Political Studies, Bind 10 (1975)

Birgir Guðmundsson, Markus Meck, Regaining Iceland for the Catholic Church in the mid-19th Century, https://nome.unak.is/wordpress/author/markus/

''Flag of Iceland'', https://en.wikipedia.org/wiki/Flag_of_Iceland

''Iceland: Government and society'', https://www.britannica.com/place/Iceland/Government-and-society#ref10090

''National Anthem'''https://www.government.is/topics/governance-and-national-symbols/national-anthem/

Philippe Walter, ''KRŠĆANSKA MITOLOGIJA - svetkovine, obredi i mitovi srednjega vijeka'', Zagreb:
SCARABEUS - NAKLADA, 2006.

''Why do Nordic countries have similiar flags'', https://www.quora.com/Why-do-Nordic-countries-have-similar-flags?utm_medium=organic&utm_source=google_rich_qa&utm_campaign=google_rich_qa

''U.S. Relations With Iceland'', https://www.state.gov/r/pa/ei/bgn/3396.htm