Kakav je miris svemira? Odgovor uključuje ozon, malinu i dim zavarivanja
PRI KREIRANJU rubrike Index Shopping nastojimo izdvajati odlične proizvode koji se i nama sviđaju te odlične akcije i popuste. Ne objavljujemo proizvode koje i sami ne bismo kupili ili smatramo da njihova promocija nije u skladu s profesionalnim standardima. Neki proizvodi u rubrici Index Shopping mogu biti sponzorirani. Svaki sadržaj ili proizvod koji je sponzoriran će biti i posebno označen kao takav.
SVEMIR je posljednja granica, ali za parfumere je i čest izvor nadahnuća još od početka "svemirske utrke". Stvoreni su parfemi inspirirani cvijećem koje cvjeta samo noću pod zvijezdama, kao i oni nadahnuti mitovima o Mjesecu i pričama o zvijezdama iz raznih kultura. S povratkom posade misije Artemis II na Zemlju, ponovno se postavlja pitanje koje prati svaku uspješnu misiju otkako su ljudi poletjeli u visine: kakav je zapravo miris svemira?, piše Harper's Bazaar.
Bivši NASA-in astronaut Greg Chamitoff jednom je rekao: "Gore postoji jedan doista jedinstven miris... Jednostavno ga zovemo miris svemira. To je stvarno, stvarno jak metalni miris i ne znam točno što je".
Ni danas, nakon godina istraživanja, nemamo precizan odgovor. Sam svemir, kao vakuum, nema miris koji bi čovjek mogao osjetiti. No, astronauti su opisivali zaostali miris nakon što bi skinuli kacige: mješavinu ozona i baruta, s metalnom notom koja se širila s njihovih rukavica i alata. Nekim astronautima taj je miris iznenađujuće gurmanski.
Astronaut ESA-e Alexander Gerst opisao ga je kao spoj oraha i kočionih pločica motocikla, dok ga je 2003. astronaut Don Pettit usporedio sa "slatkim mirisom dima od zavarivanja", koji ga je podsjetio na ljeta provedena uz aparat za varenje.
Miris svemira u bočici
Upravo je ta izrazita olfaktorna paleta potaknula NASA-u da 2020. godine angažira profesionalnog parfumera kako bi miris svemira pretočio u bočicu. Nakon što su prikupili sjećanja brojnih astronauta, te su im note dostavili Stevenu Pearceu iz tvrtke Omega Ingredients sa zadatkom da stvori vjernu repliku.
Cilj je bio da se miris koristi tijekom simulacija obuke kako bi se budući astronauti upoznali s njim prije lansiranja i znali ga prepoznati kada ga susretnu u stvarnosti.
Važnost njuha u svemiru
Mirisna obuka duboko je ukorijenjen dio svemirskih istraživanja. NASA čak ima glavnog "njuškala" i poseban panel za mirise, čiji je posao pomirisati apsolutno sve što se šalje u svemir. Time se osigurava da materijali neće postati dugotrajna smetnja, budući da astronauti ne mogu jednostavno "prozračiti" svemirsku postaju.
"Naša prva linija detekcije je ljudski osjet njuha. Iako surađujemo s tvrtkama i imamo razne detektore na postaji, na kraju dana znamo da je ljudski njuh naš najosjetljiviji detektor za opasne mirise", kaže Susanne Harper, voditeljica Programa za testiranje materijala, kroz koji prolazi sve što završi u svemiru.
I materijali i članovi panela za mirise prolaze rigorozna testiranja kako bi se dokumentirale njihove razine detekcije i mirisa. Jer dok se mnogi na Zemlji pitaju kakav je miris gore, astronauti su na misijama koje obaraju rekorde, a sve što ih ometa i može izazvati olfaktornu migrenu sprječava obavljanje znanstvenog rada.
Unatoč testiranjima, neugodna iznenađenja su moguća. Na misiji Artemis II zabilježen je postojan miris paljevine zbog kvara na svemirskom WC-u vrijednom 23 milijuna dolara.
Od malina i ruma do baruta
Kako se onda astronauti pripremaju za miris svemira? Parfem koji je NASA naručila, sada komercijalno dostupan kao Eau de Space, miriše poznatije nego što bi se moglo očekivati. Sadrži note metala, ozona, vatre, baruta, keksa, ruma i maline.
Recenzije su uglavnom negativne; mnogima jednostavno nije "nosiv". Ipak, miris vjerno odgovara onome što je znanost dosad zabilježila. Osim na temelju izjava astronauta, miris je stvoren i na temelju spektrografske analize molekularnog oblaka Sagittarius B2, relativno blizu središta naše galaksije.
Analiza je pokazala da ondje lebdi etil-formijat, molekula koja je prisutna i na Zemlji. Ona je zaslužna za okus malina, a miriše na rum. To pokazuje da su materijali koji čine zvjezdanu prašinu svjetlosnim godinama daleko ponekad prisutni i u našim svakodnevnim životima.
Drugi dijelovi svemira, poput aura međuzvjezdanih objekata, planeta i tamne tvari, uglavnom se sastoje od amonijaka, formaldehida, sumpora s mirisom pokvarenih jaja i čađe. To je sastav zvijezda koje gore na tisućama stupnjeva i materije toliko moćne da se i najmanja čestica smatra eksplozivom.
Znanstvenici su potvrdili da različiti planeti i dijelovi svemira imaju različite mirise, uglavnom oštre i vjerojatno neugodne za osjetljive ljudske noseve.
Parfemske interpretacije svemira
Osim Pearcea, i drugi su parfumeri na svoj način odali počast zvijezdama, od doslovnih interpretacija do onih nadahnutih književnošću. The Center of the Universe brenda Alkemia Perfume doslovnija je referenca na spomenutu spektrografsku analizu i intervjue s astronautima. Rezultat je neobičan miris maline i ruma, zavarenog metala i prepečenog odreska, badema, oraha i ozona.
Dancing on the Moon iz linije Replica by Margiela još je jedna interpretacija. Ima hladnu, metalnu auru ozona, aldehide i iris, a miriše čisto poput sterilne medicinske opreme, što se čini prikladnim za jednu svemirsku misiju.
Tu je i nagrađivani Lunar Dust libanonsko-britanskog brenda Mabelle O’Rama, puderasta mješavina irisa i bijelog drva.
Možda najluksuzniji pristup svemiru nudi Juliette Has a Gun s parfemom Into the Void. Inspiriran gravitacijskom silom crnih rupa, trebao bi predstavljati misterij i dubine nespoznatljivog, što je postignuto mješavinom sladića, orhideje, tonke, ambroksana, gvajak drva i cedra.
Svemir je, na kraju krajeva, zastrašujuće velik. Svatko od nas samo je sićušna točka na jednom planetu u Sunčevom sustavu, unutar galaksije koja sadrži stotine milijardi takvih sustava. Negdje u toj posljednjoj granici zasigurno postoje zvijezde koje mirišu na nešto sasvim neočekivano. Morat ćemo nastaviti istraživati da bismo to otkrili.