Foto: Vladimir Dugandžić, Paun Paunović / Cropix

PITALI smo vas što treba napraviti s KK Split i NK Hajduk. Evo što su čitatelji Indexa odgovorili.

"Zašto ne bi Amerikanci uzeli KK Split da vidimo što će napravit od njega, pa da vidimo rezultate, ukupni kapital koji će uložit i dobit kluba u određenom razdoblju?I tek onda,ako se pokažu sposobnima, poštenima i marljivima, dat im Hajduk. To je jedini način da se spasi velikan Jugoplastika i pomogne Hajduku, sinonimu Dalmacije", napisao je Slobodan Gareljić.

"Jedini izlaz od stečaja Hajduka njegova je privatizacija, odnosno međunarodni javni natječaj. Za ovo nam ne trebaju nekakvi referendumi, već gradsko vijeće izabrano od građana treba donijeti odluku o prodaji. Naravno grad treba zadržati kontrolni paket kako bi imao upliva u odlučivanju. Za sve one koji misle da će privatizacija razbucati Hajduk, dobar primjer je Rijeka. Što se tiče KK Split, nikako se ne smije dopustiti da klub tako sjajne povijesti nestane. Kad je Cibona bila u sličnoj situaciji grad Zagreb je spasio, nažalost Split nije toliko moćan. Privatizacija u oba slučaja je apsolutno nužna", istaknuo je između ostalog Dragan Rožić iz Trogira.

VK Jug kao primjer

Neimenovani čitatelj Indexa ponudio je program za spas Nk Hajduk i KK Split: "Gradsko bi vijeće trebalo prihvatiti izmjene i dopune GUP-a kojim bi se na dijelu Gripa odnosno Poljuda/Starog placa dopustila izgradnja poslovno - stambenog centra bilo kojeg sadržaja, koji bi osigurao klubovima početak samofinanciranja. Grad također treba biti i jamac za kredite, ali uz clausulu intabulandi - pravo građenja na predmetne nekretnine s tim da ostaje pravo zaloga na Grad Split za navedeni kredit/reprogramirani dio( već viđeno u Dubrovniku na stanovima čiji je sadašnji vlasnik VK Jug ).Također bi bilo potrebno da se Grad odrekne komunalnog doprinosa i svih svojih nameta. Tako bi Hajduk i KK Split imali vrijedne nekretnine u imovini ( vrijednost dionica bi samim time porasle ) koje bi mogli prodati i/ili dati u najam te time izvući sebe iz nelikvidnosti, a Grad Split bi s time pokazao dobru volju i potaknuo poduzetništvo u Gradu Splitu.

Strah od riječkog scenarija

"Sada imamo situaciju da se zahvaljujući Kodeksu i Našem Hajduku, u klubu posluje transparentno. Svi europski velikani poput Barcelone, Shalkea ili Benfice funkcioniraju na način na koji je sada organiziran Hajduk. Prodamo li Hajduk dogoditi se može jedino što se dogodilo Malagi ili sličnim projektima. Bit ćemo u vlasništvu jednog biznismena, kojem je Hajduk paravan i glavna utvrda u pregovorima s Gradom o drugim investicijama. Jer svi koji vjeruju da su kupci isključivo zainteresirani za Hajduk, neka malo prouče druge slučajeve u svijetu nogometa. Počevši od gospodina koji je nedavno ušao u RH nogomet u projektu Velika Rijeka zbog geografske važnosti toga grada kao luke u njegovim primarnim poslovima naftom. Ako mu grad Rijeka odbije neki prijedlog, počet će ucjenjivati grad, kao što je to napravio predsjednik Malage pa je prestao isplaćivati plaće, a Malaga je izbačena iz europskih natjecanja", objasnio je Tino Roso.

Klubovi u službi privatnih interesa

"Eventualnim gašenjem KK Split nanijela bi se nepopravljiva šteta splitskoj i hrvatskoj sportskoj kulturi. Već i samo stanje ovog kluba sramota je ponajprije za grad Split, a onda i za cijelu Hrvatsku. Ono što još više iritira je način na koji se ovog velikana pokušava pokopati jer gradonačelnik Baldasar danima već uporno u javnost plasira potpuno neistinite iznose dugova i Hajduka i KK Split, koji su ekspresno demantirani od strane klubova. Svakome tko je imalo upućen u ovu problematiku jasno je da po pitanju ovih institucija postoje neki skriveni interesi", napisao je Marko Domljanović.

"Stvar je vrlo jednostavna. Treba definirati tko je vlasnik. Ako je Torcida vlasnik Hajduka neka plati dugove i dalje ga financira. Ako Torcida nema novca neka Hajduk ugasi ili ga proda. Isto vrijedi i za gradonačelnika. Najgore je što imamo sada. Gradonačelnik nije sposoban da napravi bilo što, osim što pokušava sakupljati jeftine političke poene. Da sam ja vlasnik Hajduka ja bih ga prodao na međunarodnoj licitaciji, ali pod strogo definiranim uvjetima - plaćanje dugova, buduće obveze prema lokalnoj zajednici ili HNS-u, vlasništvo stadiona. Cijena? Određuje je situacija na tržištu. Pogledajte Chelsea, gdje je bio nekad, a gdje je danas. Što se tiče KK Split logika je ista. treba definirati vlasnika. Košarka kod nas nije na nivou da je tržišno interesantna. Ako je ovo istina, KK Split ne može biti profesionalni klub, ako je vlasnik lokalna zajednica neka ga financira  ili neka ga ugasi", smatra čitatelj koji je želio ostati anoniman.

"Sjetimo se primjera u Njemačkoj, gdje su jednu Borusssiju Dortmund spasili bundesligaški klubovi kupujući simbolične pakete dionica. Možda bi bio red da i Cibona pokaže suosjećanje za druge klubove kad su se već oni magično izvukli iz svih dugova", riječi su Domagoja Note.

"Pustit ih da nestanu je ka pustit vlastitu dicu da umru"

"Jasno da nije Baldasar kriv za sadašnju situaciju Splita i Hajduka, ali određene odgovornosti dolaze s funkcijom gradonačelnika. Jugoplastika i Hajduk su splitska dica, a dice se ne odriče nego im se pomaže kako se zna i umije. Ne moraju dogodine bit prvaci Hrvatske niti imati bilo kakav rezultat, ali opstati moraju. Pustit ih da nestanu je ka pustit vlastitu dicu da umru", napisao je jedan čitatelj.

"Prodaja kluba, u konačnici, znači propast, kako financijsku tako i utjecajnu, obzirom što taj klub predstavlja ovoj regiji. HNK Hajduk je klub koji se godinama nalazio u krizi upravljanja, a otklanjanjem iste, doći će i do svjetlijih dana našeg kluba. Za sve neistomišljenike postavio bih samo jedno pitanje: Koji to privatni nogometni klub u svijetu posluje pozitivno i koji su izvori novca koji mu omogućuju pozitivno poslovanje i obzirom na to da li je isti modul primjenjiv za naš klub. Dugo već pratim nogomet i ovu temu i mogu Vam reći da je odgovor 0 (nula, ništa, zero). Dragi moji hajdukovci, budite pametni i ne vjerujete svemu što čujete jer svi ti koji se kunu u Hajduk i kao važni su za formiranje javnog mijenja ne govore za interese kluba već za interese svog vlastitog džepa", Joško Guć.

"Zanimljivo je kako je Hajduk u prijelaznom roku tako slabo tržio. Sad se otvara pitanje je li riječ o pomanjkanju interesa ili o smišljenom potezu čelnih ljudi Hajduka. Naime, da su tijekom ovog ljeta uspjeli prodati jednog ili više igrača ukupan inkaso bi odmah otišao za otplatu aktualnog kredita koji dolazi na naplatu u 10. mjesecu, ovako, isti se stavlja na teret grada Splita, odnosno njegovih građana, a prihod koji se ostvari od eventualne prodaje datih igrača u prvom sljedećem prijelaznom roku ( na zimu ) kompletan ostaje na računu Hajduka", piše neimenovani čitatelj Indexa.

"Baldasare, nisu Hajduk i Jugoplastika manistra. Samo od novo uhljebljenih se mogao financirati jedan od klubova/ mislim na osnovne djelatnosti - treneri, režije i administracija. Definitivno, Split je dobio još jednog Keruma, ali u drugom obliku", riječi su Miroslava Ljubice.

"Navijati za nečiju privatnu firmu nema nikakvog smisla"

"HAJDUK NIJE FIRMA, UTAKMICA NIJE PROIZVOD, NAVIJAČI NISU POTROŠAČI, HAJDUK NIJE NA PRODAJU. Tko razumije ove riječi razumije smisao postojanja sporta i svog kluba. Firmu i proizvod uvijek možeš prodati ali Hajduk je nešto mnogo više od toga, on je ljubav i emocija i kao takav nikad ne smije postati nečija privatna firma. Može ostati samo i jedino klub naroda i masa koje ga vole. Navijati za nečiju privatnu firmu koja vlasniku služi samo za debljanje novčanika, nema nikakvog smisla, a odličan primjer imamo na Maksimiru. Hajduk jest u problemima ali ne tolikim kao što prenose mediji i izgovaraju političari. Vjerovati političaru? Kako da ne. Napokon naš Hajduk radi transparentno, zaposlenici se zapošljavaju putem javnih natječaja, dugovi se smanjuju, prihodi od navijača i sponzora rastu, rashodi padaju, europski koeficijent raste, broj članova raste, broj pretplatnika rekordan u povijesti, ljubav i energija navijača sve veća i veća. Naravno da problema ima, a te probleme su ovom "navijačkom" Hajduku ostavili upravo ovi političari koji opet žele svoje šape staviti na njega i crpiti njegove potencijale zbog vlastitih sitnih interesa. Pitanje je koliki će "zub" dobiti ukoliko prodaju naš klub nekom privatniku. Mi to nećemo dopustiti, Hajduk pripada narodu, a političari neka jednom pomognu umjesto konstantnog odmaganja. Pomoć znači samo ostaviti Hajduk na miru i svoje političke šape ostaviti dalje. Pokrali ste i uništili sve, krali ste i uništavali Hajduka ali smo mi rekli DOSTA! HAJDUK JE NAŠ!", napisao je Miro Živković.

Treba li Hajduku "pravi" gazda?

"Prije svega, situacija u Hajduku i nije toliko loša kao što se prikazuje. Ako se nabrajaju dugovanja neka se uračunaju i dugovi prema Hajduku (Anas, Vukušić). Druga stvar je ova uprava radi vrlo dobar posao, nitko nema plaću preko 100 000 eura, a borimo se za prvo mjesto".

"Hajduk je konačno na pravom putu nakon 20 godina sustavne pljačke i uništavanja. Ova uprava je konačno priznala sve dugove i krenula sa rješavanjem istih. Nije istina da se dug povećava iz dana u dan kako naš gradonačelnik kaže. Dapače, dug je iz dana u dan sve manji. Postoje financijska izvješća koja vjerojatno svaki gradski vijećnik može dobit na uvid. Svi koji podržavaju prodaju Hajduka nemaju niti jedan argument zašto bi ga trebalo prodat osim prazne priče i one "Hajduku triba pravi gazda. Američki odvjetnici i njihova nevidljiva ekipa investitora dolaze po drugi put prodavat maglu. Očekuje se bolja ponuda, ali otprilike se zna što će ponudit. Ponudit će vraćanje kredita, te ulaganje u klub narednih 5 godina. To ulaganje se odnosi većinom na infrastrukturu kako su i najavili. Međutim, znate li vi da Hajduka ima sa gradom ugovor o održavanju Poljuda na 30 godina (ostalo još 25)? Kada bi ga Ameri i preuzeli, obnovili bi stadion, to prikazali kao ulog, te naravno tužili grad Split za nepoštivanje ugovorne obveze. Da ne duljim previše, zbrojite dva i dva", napisao je Karlo Domić.

"Naravno da treba prodati Hajduka nekom ko zna, može i ima sa čime jer ovo što imamo danas nije ništa drugo doli prelijevanje iz šupljeg u prazno. Svima je jasno da postoji sprega manjeg dijela navijača (udruga naš Hajduk) i malih dioničara (Andabak, Mamić) kojima paše ova organizacija i poslovanje na razini seljačke zadruge u kojoj su i oni faktor. Završetak privatizacije je jedino rješenje i alternativa naprosto ne postoji. O alternativama se moglo pričati 2008. prije procesa pretvorbe i privatizacije. Sve što treba raditi u Hajduku danas je da se taj proces uspješno završi jer to je jedino zdravo rješenje ako želimo konkurentan Hajduk; danas u HNL-u, sutra u Europi."

"Treba pokušati spasiti HAJDUK na bilo koji način,jer ipak je to simbol ovog grada.U krajnjem slučaju prodati nekim stranim investitorima,koji će ulagati u njega, a ne mijenjati ime ili nešto slično. Budite sigurni ako se Hajduku nešto dogodi u gradu će biti "raspašoj", napisao je Ante Šegvić.