Foto: Guliver Image / Getty Images

U SRCU brazilske džungle, na Amazonia Areni u Manausu, točno u ponoć po hrvatskom vremenu, večeras se susreću Engleska i Italija.

Drugi je to veliki europski dvoboj u dva dana (nakon što je Nizozemska sinoć potpuno šokirala Španjolce) čiji je ishod praktički nemoguće predvidjeti. Ni Englezi ni Talijani u pripremnim utakmicama nisu briljirali; obje reprezentacije mučili su se s protivnicima čija im igra ne bi smjena zadavati probleme - Engleska s Peruom, Ekvadorom i Hondurasom, a Italija s Irskom, Luksemburgom i brazilskim Fluminenseom.

Bez pritisaka i velikih očekivanja

No, ako u večerašnjem susretu treba tražiti favorita, onda su to, slaže se čak i engleski tisak - Talijani. Postoje dobri razlozi zbog kojih nitko više na Otoku ne vjeruje u svoju reprezentaciju. Engleska na na velikim natjecanjima rezultate čeka još od 1966. godine, kada su osvojili naslov svjetskih prvaka. U međuvremenu na svjetskim i europskim prvenstvima nisu oduševljavali ni igrom, ni rezultatima.

Kod Talijana, priča je obratna. Četverostruki svjetski prvaci na SP ne moraju doći s epitetom favorita da bi premašili očekivanja navijača. A sada taj pritisak nemaju. Jedino što se od njih očekuje jeste da poprave dojam sa Mundijala u Južnoj Africi, kada su ispali već u prvom krugu. Bili su na zadnjem mjestu skupine iza Paragvaja, Slovačke i Novog Zelanda. A na prvenstvo su došli kao branitelji naslova.

Očekuje se utakmica bez pobjednika

I Englez i Talijani svjesni su da se nalaze u prilično kompliciranoj skupini (čekaju ih još utakmice protiv Urugvaja i Kostarike) pa bi zbog toga večerašnji susret mogao predstavljati razliku između ispadanja i osmine finala. Atraktivnu utakmicu ne treba očekivati. Bit će to taktičko nadmudrivanje u sredini terena koje, prema predviđanjima kladionica, ima jednake šanse da završi remijem, kao i pobjedom bilo koje strane.

Sastav u kojem će Englezi istrčati na teren prilično je lako pretpostaviti. Golman Hart i četvorica braniča Baines, Jagielka, Cahill i Johnson imaju zagarantirano mjesto u ekipi. Isto vrijedi i za Gerrarda i Hendersona u sredini terena. U vrhu napada bit će Sturridge, iza njega Rooney, a na krilnim napadačima nameću se Welbeck i Lallana, iako nije nemoguće da će izbornik Roy Hodgson dati šansu i nekome od manje iskusnih krilnih napadača Barkleyju ili Sterlingu.

Prvih jedanaest Cesarea Prandellija puno je teže najaviti. Dosta je talijanski izbornik u zadnje četiri godine eksperimentirao s formacijama, ali najviše je sklon postavama 4-3-2-1 i 4-4-2. Protiv Engleske će u vrh napada vjerojatno gurnuti Balotellija, a sa strane će ordinirati Marchisio i Candreva. Talijansku igru gradit će Pirlo, vjerojatno uz pomoć Verrattija, a za destrukciju bi trebao biti zadužen uvijek pouzdani De Rossi. Najslabiji su Talijani na obrambenim pozicijama, gdje će Chiellini morati prisilno pokrivati lijevi bek umjesto ozlijeđenog De Sciglija. Na stoperskom paru trebali bi startati Paletta i Barzagli, a s desne strane Darmian.

Ključni dueli

Gerrard i Henderson protiv Marchisija i Candreve

Primarna uloga dvojice engleskih veznjaka u večerašnjem susretu nije da kreiraju šanse za gol, već da zatvore sredinu terena i pomognu stoperskom paru. Za pretpostaviti je da će talijanski krilni napadači dosta ulaziti u sredinu, tražeći prostor iza leđa Gerrarda i Hendersona. Takva taktika vrlo lako bi im mogla proći za rukom; Gerrard nije bio sklon obrambenim zadaćama ni dok je bio u najboljim godinama, a sada su mu na leđima već 34, dok njegov 23-godišnji suigrač iz Liverpoola, realno, nije svjetska klasa.

Engleski brzanci protiv Pirla i Verrattija

Sve navedeno u gornjem pasusu može se primijeniti i na drugi ključni dvoboj: talijanski veznjaci Pirlo i Verratti, čije umijeće s loptom je nedvojbeno, nisu skloni pretjeranom kretanju. Pitanje je koliko će ovaj dvojac biti od koristi u obrambenim zadaćama protiv Lallane, Rooneyja i Welbecka koji mogu povući brze kontranapade. No, Talijanski veznjaci ovdje su ipak u boljoj situaciji od Engleza; Pirlo i Verratti uvijek mogu računati na De Rossija koji im čuva leđa.

Wayne Rooney protiv samog sebe

Malo će tko dovesti u pitanje tvrdnju da je desetka Manchestera najveći nogometni talent kojeg Englezi u ovom trenutku imaju. Međutim, u dresu nacionalne vrste nije ništa pokazao još od Eura 2004. na kojem je nakratko držao laskavu titulu najmlađeg strijelca u povijesti europskih prvenstava. Tada je predvodio englesku vrstu s četiri gola u isto toliko utakmica, do četvrtfinala protiv Portugala u kojem se Rooney ozlijedio, a Englezi - ispali na penale. Punih deset godina engleski navijači čekaju da Rooney pokaže sve što zna na jednom velikom turniru i sada im je već dosta čekanja. Za zvijezdu Manchestera ovo je zadnja šansa da demantira bivšeg izbornika Fabija Capella, koji je izjavio da "Rooney igra dobro samo za svoj klub". A ukoliko Rooney napokon uspije oduševiti svojom igrom, Engleska će se preko noći naći u društvu favoriziranih reprezentacija ovogodišnjeg Mundijala.

Očekivani sastavi:

Engleska (4-2-1-3): Joe Hart; Leighton Baines, Phil Jagielka, Gary Cahill, Glen Johnson; Jordan Henderson, Steven Gerrard; Danny Welbeck, Wayne Rooney, Adam Lallana; Daniel Sturridge

Italija (4-3-2-1): Gianluigi Buffon; Giorgio Chiellini, Gabriel Paletta, Andrea Barzagli, Matteo Darmian; Andrea Pirlo, Daniele De Rossi, Marco Verratti; Claudio Marchisio, Antonio Candreva; Mario Balotelli.